​​​​​​​Mateja Borovec, potpredsjednica udruge "Studenti za život"

„Cijenimo li kao društvo dar života? Mislim da ne, jer u suprotnom bi pobačaj bio nezamisliv, a mi svi kao ljudi puno zahvalniji na svakom danu i sitnicama koje ga čine“, poručila je predsjednica udruge Studenti za život Mateja Borovec s kojom smo razgovarali prigodom Dana života koji se u Crkvi u Hrvata obilježava prve nedjelje u veljači.

Razgovarala: Josipa Prskalo

Kako sama za sebe kaže „Mateja Borovec ponosna je supruga čovjeka koji ju maksimalno podržava u ostvarivanju njezinih snova, a jedan od njih je biti karika u lancu dobrih ljudi i djela, koji će osvijestiti društvo da je svaki začeti život vrijedan življenja“. U prolife pokretu aktivno djeluje od ranih fakultetskih dana kada je kao student teologije, zajedno s nekolicinom mladih, osnovala udrugu Studenti za život i kroz nju nastoji biti dio promjene u društvu. Da je Mateja živa, zahvaljuje Bogu na daru života i roditeljima koji su ga, usprkos teškim poratnim okolnostima, kao četvrtu trudnoću, ipak prihvatili i pružili joj priliku da ona sada bude dar drugima. Sa svojih 27 godina u Virovitici ima čast biti majka Pavlu (3 godine) i Viti Mariji (6 mjeseci) koji je iz dana u dan podsjećaju zašto daje svoje vrijeme, talente i vještine da pobačaj jednog dana bude nezamisliv i nepotreban jer će svaka trudnica, majka, biti zbrinuta, sigurna i zato radosna što nosi djetešce pod srcem i što ga može roditi.

Poštovana Matea, što se točno podrazumijeva pod darom života i koliko je čovjek današnjice svjestan toga?

Laički rečeno, dar je što dišemo, jedemo, spavamo, rastemo, što smo tu, što smo začeti, rođeni, što postojiš i što postojim. To tako nije moralo biti. Nisam morala postojati. I ogroman je dar što postojim ovih svojih malih, a velikih 27 godina života. Jer mnogi koji dobiju život na dar, začnu se, ne dobiju priliku da broje dane i slave godine svog života. Jedan od uzroka te nepravde je pobačaj... Cijenimo li kao društvo dar života? Mislim da ne jer u suprotnom bi pobačaj bio nezamisliv, a mi svi kao ljudi puno zahvalniji na svakom danu i sitnicama koje ga čine.

Statistike glede pobačaja u svijetu, ali i na našim prostorima su poražavajuće. Iz perspektive Vaše udruge Studenti za život, koji su koraci potrebni kako bi se istom stalo u kraj?

U trenutku dok odgovaram na ovo pitanje, broj pobačaja u ovoj godini, u samo 27 dana, popeo se na 3 208 478, i kako ja tipkam slova, tako taj broj raste. To je više od 3 milijuna djece koja bi nas trebala uveseljavati jednog dana, pa i ljutiti svoje roditelje, donijeti sve što nosi jedno dijete na ovaj svijet. Ako je riječ o 3 milijuna djece, to je dakle 6 milijuna roditelja koji su ostali bez svog djeteta. Bilo da je riječ o namjernom ili spontanom pobačaju – gubitak svog djeteta je tuga, bol, rupa u srcu. Zbog toga mi kao udruga Studenti za život smatramo da je ovom svijetu prije svega potrebno suosjećanje, razumijevanje usprkos neslaganjima. Kada dođemo do razine da možemo čuti jedni druge, da možemo podijeliti boli svijeta radi tolike izgubljene djece i toliko obitelji koje su preživjele pobačaj iz bilo koje perspektive, onda će se tek stvoriti prostor za dobar dijalog i autentično prenijeti istina o daru života, o dragocjenosti bebice koja iako je veličinom neznatna, svojim dostojanstvom je ravnopravna nama „velikima“. Mi svojim djelovanjem pokazujemo da je to moguće! Dakle, koraci bi bili: razumijevanje, komunikacija, zalaganje za svaki začeti život. To mi u udruzi provodimo kroz tri stupa: formacijom mladih ljudi kroz naš program Prolife Akademije, u kojoj ih najprije učimo kako poštovati drugoga bez obzira na neslaganje u stavovima, kako komunicirati svoje uvjerenje bez da drugog gazimo, kako doći do zajedničkih točaka na kojima možemo graditi dijalog; zatim edukacijom o znanstvenim činjenicama o životu koje će radi vještina komunikacije znati dobro prenositi; i za kraj im pružamo priliku da volontiranjem primijene sve naučeno među konkretnim ljudima, s konkretnim akcijama koje naši polaznici sami osmišljavaju i tako daju svoj doprinos boljem danas!

Raduje da među mladima – odnosno studentima postoji zajednica koja život smatra darom i bori se za isti. Što nam možete reći o udruzi Studenti za život, o njezinu nastanku, ideji te aktualnoj djelatnosti?

Studenti za život je civilna udruga mladih entuzijasta, koji su spremni pokrenuti promjene u svojoj okolini. Riječ je o nekolicini mladih ljudi koji su prepoznali važnost temeljite i cjelovite formacije mladih po pitanju prava na život. Udruga je osnovana 2018. i od tada gradimo svoju priču „ciglicu po ciglicu“, kako volimo reći. U svemu što radimo najvažnije nam je da ostavljamo trag koji će biti značajan. Utjecaj koji imamo u radu s mladima, posebice srednjoškolcima, doživljavamo kao privilegiju i vrlo odgovornu zadaću, zato se trudimo svakoj osobi koja prepozna naše programe kao vrijedne i uključi se u formaciju, pristupati osobno i posvećeno.
Jedna od prvih naših aktivnosti bio je projekt Izlazak, kako smo po zagrebačkim studentskim domovima „izišli“ među studente u prolazu, dijelili im letke s informacijama o početku ljudskog života, s njima razgovarali, pitali ih za njihovo mišljenje, stajalište po pitanju pobačaja itd. Bilo je vrlo zanimljivo jer nismo doživjeli „kamenovanje“, nego, dapače: jednu pristojnu komunikaciju, otvorenost mladih, spremnost da čuju nešto novo, drugačije. Bilo je naravno i onih koji su teatralno zgužvali letak, bacili ga u smeće pred nama, koji su okretali očima i ljutito prolazili. Vraćam se na početak intervjua – u takvim situacijama trebamo zaista pokazati naše razumijevanje i suosjećanje jer takve njihove geste pokazuju da se ispod tih teških emocija najčešće nalazi i teška priča.

Naš glavni program je Prolife Akademija: edukacija argumentirana zalaganja za temeljno ljudsko pravo na život. Provodimo ga već drugu godinu u Virovitici, u Katoličkoj klasičnoj gimnaziji, za srednjoškolce koji se prijave. Kroz program razbijamo tzv. mitove o pravu na život poput: „Fetus nije ljudsko biće“, „Moje tijelo moj izbor“, „Pobačaj nema posljedice“, „Pobačaj je jedino rješenje“... Polaznici imaju priliku čuti znanstvene činjenice, glas struke, mišljenja drugih, priče iz života – konkretne primjere, o njima razgovarati, promišljati, debatirati, naučiti kako dobro raspravljati i kako se slagati s neistomišljenicima, izgraditi svoj stav i znati ga argumentirano obrazložiti; kroz sve to dobro se zabaviti, povezati, osjećati pripadnost, ostaviti svoj trag u sredini u kojoj se nalaze.

Provodimo još i ljetni prolife kamp za mlade – Kamp 3u1: znanje, zabava, zajedništvo,kroz koji provodimo isti sadržaj u sedam dana, u oazi Kraljice Mira, na otoku Krku.

Trudimo se biti aktivni na društvenim mrežama, pisati kvalitetne članke na našoj mrežnoj stranici Studenti za život – szz-hr.org, održavati tribine, te na taj način biti glas dobre vijesti i promjene u društvu.

Budući da živimo u svijetu u komu se mnoge vrijednosti dovode u pitanje, jeste li zbog svog zalaganja za život imali osude Vaših kolega neistomišljenika?

Naravno da sam se susrela s neslaganjima i bila usred žustrih rasprava. Pobačaj je uvijek bila i ostat će tabu tema na kojoj se „lome koplja“. To samo pokazuje da svi mi, bili prolife ili prochoice, unutar sebe znamo kako je riječ o nečemu najosjetljivijem: prije svega o dječici u utrobama majki o čijem se životu raspravlja, a zatim ženama, odnosno trudnicama, majkama koje su pred velikim životnim izazovima najčešće ostavljene same, i muškarcima, očevima koji se ne snalaze u cijeloj priči baš najsretnije. Pobačaj je jako osjetljiva i bolna tema koja uvijek budi velike emocije, tako da je za očekivati i burne reakcije okoline.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba