Mario Pejić, autor, scenarist, producent i promotor kulturno-umjetničkih programa

Rođen je u Sarajevu 1977. i većina uspjeha koje je postigao vezuje se za glavni bh. grad, premda je srednjoškolsko obrazovanje stekao u zagrebačkoj Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Profesor je sociologije te autor, scenarist, producent i promotor mnogobrojnih kulturno-umjetnički programa održanih u Sarajevu u razdoblju od 2000.-2011. Jedan je od najutjecajnijih aktivista civilnog društva. Bio je ravnatelj Medijskog centra Napredak. Član je Programskog savjeta Upravnog odbora Radio-televizije Bosne i Hercegovine (BHRT). Za svoj rad dobio je priznanje za očuvanje hrvatske tradicije i kulture, priznanja za očuvanje božićne tradicije i produkciju novih božićnih pjesama i priznanja za doprinos afirmaciji stvaralaštva u području dječje glazbe i scenskog pokreta i estetsko-etičkom odgoju djece.
Zbog svega toga gosp. Pejić je primjer kako se može ostvariti puno toga ako se hoće raditi bez obzira u kojem se društvenom kontekstu nalazili. Stoga smo ga pitali o životu u Gradu na Miljacki i njegovom kulturno-umjetničkom zalaganju.

Gospodine Pejiću, u medijima gotovo svakodnevno možemo čuti različite interpretacije «položaja» Hrvata u Sarajevu. Kako na njih gledate i kako je, ustvari, danas biti Hrvat u glavnom bh. gradu?

Govoriti o položaju Hrvata u glavnom bosanskohercegovačkom gradu možemo samo u kontekstu društvene zbilje u državi Bosni i Hercegovini. Ustavom BiH i odlukom Vrhovnog suda BiH, kao što je poznati, konstitutivni narodi su: Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Ovakav ustavni položaj naroda omogućuje njihovu ravnopravnost na cijelom teitoriju BiH, tj. u oba entiteta i u svim kantonima FBiH. Međutim problem je što u praksi nema dosljedne provedbe Ustava BiH, jer su još uvijek evidentni neravnopravnost i politički monopol. Zato se ova multietnička država mora urediti tako da svaki od tri konstitutivna naroda bude ravnopravan na cijelom njezinom teritoriju. Pripadnici bosanskohercegovačkih naroda u sadašnjim okolnostima postali su nacionalna manjina u entitetima, odnosno gradovima i općinama, u kojima nisu većina. Takva društveno-politička situacija u BiH, naravno, reflektira se i na položaj hrvatskog naroda u Sarajevu, koji je za ovaj grad vezan životnim, sentimentalnim, kulturološkim i poslovnim nitima. Na svu sreću, Sarajevo je unatoč ratnim stradanjima i promjenama u demografskoj i društvenoj strukturi, zadržalo duh tolerancije i životne vedrine, tako da se asimilacijski problemi u društvenom, odnosno urbanom životu grada Sarajeva pojavljuju samo u mikrosituacijama. Raspodjela moći u BiH vrši se na osnovi sporazuma nacionalnih političkih elita, što cijeli društveni sustav čini statičnim. Te elite ostvaruju zajedničke gospodarske interese kroz personalizaciju njihovih odnosa, što naravno ima negativne posljedice za gospodarski sustav BiH, koji nije jedinstven. U tom kontekstu evidentan je najveći problem za sarajevske Hrvate, a to je nezaposlenost. Nacionalne političke elite izvršile su raspodjelu moći i unutar gospodarskog sektora, odnosno kompromisima ostvarile monopol nad javnim poduzećima i tvrtkama na njihovim teritorijima. Naravno, one nisu motivirane uključiti manjinske zajednice, što eskalira nezapošljavanjem pripadnika malobrojnijeg naroda. Situacija sa izuzetno niskim postotkom uposlenih Hrvata u administraciji, javnim poduzećima, osnovnim i srednjim školama, domovima zdravlja i medicinskim centrima je poražavajuća. Na rukovodećim radnim mjestima u Sarajevu neznatan je broj Hrvata. Dakle, nema pariteta ni u gospodarskom sektoru. S druge strane, predstavništva tvrtki iz Republike Hrvatske u Sarajevu, zbog prilagođavanja strukturi tržišta i efikasnije poslovne komunikacije, zapošljavaju relativno mali broj pripadnika hrvatske nacionalnosti. Problem je, također, što lokalne općinske uprave ne funkcioniraju prema načelu proporcionalnosti naroda te se sarajevski Hrvati susreću s birokratskim i administrativnim problemima koji otežavaju ostvarivanje njihovih prava. S druge strane u službama na državnoj i federalnoj razini mjesta rezervirana za službenike hrvatske nacionalnosti popunjavaju se, uz blagoslov hrvatskih političkih dužnosnika, uglavnom Hrvatima iz Hercegovine i središnje Bosne.

Jeste li doživjeli da Vam ime bude zaprjeka za ostvarenje neke ideje u društvu?

Biti društveno angažiran u BiH znači i nailaziti na različite prepreke koje su postavile etnoideologije i političke elite. U svim dijelovima naše domovine situacija je slična, ne smijemo upasti u zamku jednostrane analize naše društvene stvarnosti. Činjenica je da građanin ove zemlje, ukoliko djeluje konstruktivno i afirmira tradiciju supostojanja i suživota etničkih zajednica, pored njihovih zasebnosti i specifičnosti, neće dobiti podršku niti jedne političke elite. Razlika je samo na kojem području živite i radite, odnosno koja nacionalna politička elita kontrolira to područje. Istina je da te nacionalne političke elite u BiH imaju različite, najčešće suprotstavljene političke ciljeve, međutim one djeluju prema istom načeliu. Kultura, znanost i umjetnost sve više poprimaju značenje političkog identiteta, oni postaju srestvo dobijanja političkih pozicija. Svaki kulturni djelatnik, znanstvenik i umjetnik naići će na zaprjeke ukoliko nije pripadnik nekog političkog klana, odnosno ukoliko želi sačuvati svoju neovisnu poziciju i težiti ka uzvišenom cilju ostvarivanja najviših vrijednosti ljudskog duha.

Krajem srpnja protekle godine izabrani ste za hrvatskog člana Upravnog odbora Javnog radiotelevizijskog servisa BiH. Međutim, koliko je poznato još niste preuzeli tu funkciju. Zbog čega?

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH u srpnju prošle godine imenovao me je za člana Upravnog odbora BHRT-a, međutim Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, na svojoj posljednoj sjednici u starom sazivu, nije potvrdio tu odluku, odnosno nije podržao niti jednog od tri kandidata. Gospođa Marija Putica, kojoj je mandat člana Upravnog odbora BHRT istekao u listopadu prošle godine, u tehničkom je mandatu. Ja još uvijek obnašam funkciju člana Programskog vijeća Upravnog odbora BHRT te se, sukladno ovlastima, zalažem da programski sadržaji BHRT-a budu prilagođeni potrebama svih građana BiH, pa tako i potrebama hrvatskog naroda. Naravno u narednom razdoblju trebat će producirati još više programskih sadržaja koji prezentiraju i njeguju kulturu, tradiciju, jezik, znanost, umjetnost i običaje Hrvata u BiH, pritom vodeći računa o ravnomjernoj regionalnoj zastupljenosti.

Mnogi su danas skloni reći: «Svima nam je isto». To, na određeni način, potvrđuje i podatak da više od 60% mladih želi otići iz BiH. Vi ste mlad čovjek koji je angažiran na različitim područjima društvenoga života. Što reći mladima: zašto ostati u ovoj našoj «mrtvaji»?

Mladež danas ne vidi perpektivu u Sarajevu i smatra se marginaliziranom skupinom. Zbog političke situacije koja se godinama ne mijenja svjedoci smo društvene apatije, pogotovo kod mlade populacije. Stoga je nužno poduzeti reforme koje mogu dobiti podršku mladih i mogu opravdati visoke socijalne troškove, a to su prije svega odlučna i trajna borba protiv korupcije, sive ekonomije i organiziranog kriminala kao izvora društvene moći. Normativni, politički i stvarni tretman mladih ljudi kao slobodnih bića mogao bi osigurati njihovu vjeru u produktivnije bosanskohercegovačko društvo za koje se vrijedi zalagati. Valja napokon izgraditi državu, koja mladima treba osiguravati život, dom, rad, vlasništvo, rješavati individualne i društvene probleme od mladih do starih žitelja BiH. Nužno je uspostaviti gospodarski sustav na čitavom teritoriju, te povezivati se s drugim državama iz regiona. Na taj način moguće je graditi vlastiti gospodarski prosperitet.

Vi ste utemeljitelj Udruge Libertas koja je do sada realizirala niz značajnih projekata. Koja je svrha njenog postojanja i čemu ste najviše okrenuti?

-Udruga Libertas je kao nevladina organizacija utemeljena prije deset godina u Sarajevu. S obzirom da su kultura, obrazovanje,znanost i umjetnost izuzetno značajni za izgradnju i očuvanje osobnog nacionalnog identiteta u suvremenom pluralističkom svijetu, želimo u okviru Udruge Libertas njegovati hrvatsku kulturu, povezujući je s kulturama drugih naroda. Dakle, osnovni ciljevi su promicanje hrvatske kulture kao dijela sveukupne bosanskohercegovačke kulture, afirmacija ideja multikulturalnosti, multietničnosti i multikonfesionalnosti grada Sarajeva i BiH, kao i doprinos u područjima obrazovanja, znanosti, turizma, ekologije, zdravstvene djelatnosti i socijalne politike. Kao pripadnici i stvaratelji istog povijesnog i socijalnog miljea, bh. narodi imaju mnogo toga zajedničkog, osobito u okvirima pučke kulture i svakodnevnog života. Splet zasebnih kulturnih tradicija čini zajedničku bh. tradiciju, kulturu i povijest.

Među projektima koje ostvaruje Udruga Libertas javnosti je možda najpoznatiji festival božićnih pjesama, narodnih igara i običaja Kao nekad pred Božić. Kako je on prihvaćen u društvu i koja je, prema Vašem mišljenju, njegova budućnost?

Neosporna je činjenica da su Hrvati-katolici svojim običajima, tradicijom i obilježjima već stoljećima nezaobilazan dio multikonfesionalne i multikulturalne slike Bosne i Hercegovine. Stoga je projekt Kao nekad pred Božić od izuzetne važnosti za očuvanje katoličke opstojnosti, tradicije i običaja u glavnom gradu BiH. Blagdan Božić je, kao eminentna vjerska forma, obilježio hrvatski kulturni identitet u BiH i od vjerske činjenice se transponirao u snažnu kulturološku činjenicu. Skupno i organizirano obilježavanje Božića u BiH dalo je ovom blagdanu građansku dimenziju u prvoj polovini 20. stoljeća. Božić je kao vjerski blagdan zadržao kontinuitet posebne duhovnosti, ali su naglašeni i njegova etička i svečarska dimenzija, kao objekt percepcije umjetnika. Dakle, na simboličkoj razini, Božić je iz sfere duhovnosti i svetosti prešao i u sfere nacionalnog i građanskog. Uz Božić, kao najljepši kršćanski blagdan, u jedno su se stopile kršćanska teologija i raznorazna narodna vjerovanja, običaji i obredi. Stoga je glazbeno-scenski spektakl Kao nekad pred Božić osmišljen kao središnja predbožićna manifestacija u BiH, na kojoj predstavljamo božićnu tradiciju i običaje na ovim prostorima. Kao nekad pred Božić je autorski projekt, odnosno televizijski i vizualni spektakl. Odlično je prihvaćen u društvu, jer je koncepcijski prihvatljiv, ne samo katolicima, nego svim građanima Sarajeva i BiH. Do sada je na ovoj manifestaciji nastupilo više od 400 eminentnih umjetnika iz regiona. Naravno, u organizacijskom i financijskom smislu, riječ je o izuzetno zahtjevnom projektu, te se u vremenu recesije, kao i sve kulturne organizacije, susrećemo s financijskim problemima. Nadam se da potpora pokrovitelja, prijatelja projekta i mnogobrojnih poklonika neće izostati ni u budućnosti.

Proteklih dana mogli smo vidjeti razmirice unutar Hrvatskog narodnog vijeća BiH. Čemu vode ova i slične podjele među Hrvatima? Koji je Vaš dojam, postoji li išta oko čega se Hrvati mogu jednoglasno dogovoriti?

Podjele na hrvatskoj političkoj sceni, pa i u okviru nevladinog sektora, potpuno neutraliziraju demokratska stajališta. Politički blokovi i tabori unutar samih organizacija uspostavljaju ravnotežu moći i svu energiju usmjeravaju ka međusobnoj prevlasti, što Hrvate-građane BiH dovodi u inferioran položaj. U većini slučajeva riječ je o osobnim interesnima i personalnim sukobima unutar hrvatskih političkih i nevladinih organizacija. Različiti politički programi poželjni su, dakako, za uspješnu izgradnju demokratskog društva i političkog pluralizma, odnosno za otklon od unitarnog pristupa nacionalnom jedinstvu koji je u povijesti uvijek bio uski interes određene politike. Međutim, problem je što ne postoji konzenzus o općim, vitalnim interesima i perspektivama hrvatskog naroda u BiH, a upravo bi Hrvati trebali prednjačiti u identifikaciji s državom BiH i u zalaganju za ustavno-pravnu jednakost naroda kao pretpostavke očuvanja i njegovanja nacionalnog identiteta. Jednostavno rečeno, ukupna hrvatska politika u BiH postaje sredstvo za unutarnje uravnoteživanje drugih nacionalnih politika. Neprimjerena je stvarnim potrebama društva, države i hrvatskog naroda. Nažalost, ni udruga civilnog društva Hrvatsko narodno vijeće BiH, koja je devedesetih godina odigrala veoma značajnu ulogu za opstanak Hrvata u BiH, nije uspjela izbjeći unutarnje podjele. Ipak se nadam da će HNV BiH riješiti svoje unutarnje probleme te nastaviti, kao do sada, djelovati za dobrobit bosanskohercegovačkih Hrvata.

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik