Loredana Fabijanić, djelatnica Caritasa Internationalis

Nova vrsta siromašne populacije su mladi radnici s privremenim ugovorima


Rim,  Sri, 29. Stu. 2023.

Loredana Fabijanić, djelatnica Caritasa Internationalis

U povodu Svjetskog dana siromaha koji se, prema odredbi pape Franje, obilježava na Trideset i treću nedjelju kroz godinu, sugovornicu smo pronašli u djelatnici Caritasa Internationalis u Rimu Loredani Fabijanić.

Razgovarao: Dražen Kustura

Loredana je rodom s otoka Krka. Doktorandica je na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskog (Angelicum) u Rimu. Zaposlena je u Generalnom tajništvu Caritasa Internationalis, krovnoj organizaciji koja okuplja i potpomaže rad svih nacionalnih Caritasa (162) koji djeluju na svim kontinentima. To je jedna od institucija koja pripada Dikasteriju za cjeloviti ljudski razvoj. Caritas Internationalis ima također svoje izaslanstvo pri UN-u u New Yorku i Ženevi. Misija Generalnog tajništva sastoji se u promicanju suradnje među svim članovima Caritasa u svijetu, ne umanjujući njihovu autonomiju, te pružanjem pomoći u smislu brzog odgovora oko hitnih slučajeva, koordinacije, zagovaranja i jačanja njihovih sposobnosti. Također, Generalno tajništvo izravno pomaže Papi i biskupima u vršenju njihove službe prema najsiromašnijima i najpotrebnijima. S Loredanom Fabijanić razgovarali smo o predstojećem Danu siromaha, siromaštvu u svijetu, načinu kako pomoći najpotrebitijima…

Poštovana, u nedjelju, 19. studenoga po sedmi put na razini opće Crkve obilježit će se Svjetski dan siromaha. Zbog čega je jedan takav dan u godini važan i je li on dovoljan da se skrene pozornost na ovaj problem?

Jedan dan u godini teško da bi bio dovoljan za skretanje pozornosti, ali je iznimno potreban za podizanje svijesti na svjetskoj razini o ovom problemu. U 2022. 95,3 milijuna ljudi u Europskoj uniji bilo je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti što čini ukupno 22% stanovništva. Najčešće se govori o ugroženim starijim osobama te nezaposlenima, no novi podatci ukazuju na novu vrstu siromašne populacije, a to su mladi radnici s privremenim ugovorima zbog kojih ne mogu ostvariti sva prava radnika te su im primanja nedovoljna za osnovne potrebe.

Ovogodišnja poruka pape Franje za ovaj dan inspirirana je citatom iz Knjige o Tobiji: „Ne okreći lice od siromaha!“ Koliko je kod ljudi, osobito na Zapadu i u velikim gradovima poput Rima, razvijena svijest o potrebi pomaganja siromašnima? I koliko uopće primjećuju ovaj problem?

Mislim da je u zapadnim zemljama iznimno razvijena svijest o potrebi pomaganja siromašnim osobama. Što je zemlja razvijenija, to joj je i socijalna skrb jača, a i humanitarne organizacije mogu više pomoći jer imaju više sredstava. Dovoljno je samo otići na stranice Caritasa tih zapadnih zemalja poput Caritasa Scotland (koji se zove Sciaf), Caritas Ireland (Trocaire), Caritas Española, Caritas Francuska (Secours Catholique), Caritas en Belgique, Caritas Deutschland, Caritas Austria i Caritas Italiana te pogledati njihova godišnja izvješća o tome gdje pomažu i koliko je pomoći pruženo te osim što ćemo vidjeti da svake godine raste broj siromašnih, vidjet ćemo da se i mnogo čini na tom području. Od raznih smještaja za beskućnike, domova za (buduće) samohrane majke, pučkih kuhinja, raznih tipova prihvatnih centara, kao i savjetovališta raznih vrsta. Tu su, također, ostale vjerske i sekularne humanitarne organizacije s kojima Caritas surađuje kao npr. Crveni križ, Comunità di San Egidio, Save the Children, Medici senza frontiere, JRS, Oxfam, UNHCR, IOM, Marijini obroci… Radi se puno, iako se uvijek može još više.

S druge strane, ako se usmjerimo samo na Rim, prije svega treba istaknuti veliki broj volontera. Naime, u Italiji je volontiranje jako razvijeno. Od malih nogu Talijani imaju priliku volontirati na razne načine, bilo kroz župe, škole, humanitarne organizacije i sl. Inicijative su uglavnom povezane s potrebama lokalne zajednice. I mislim da je to izvanredan način kojim djeca mogu učiti da svatko ima mogućnost napraviti nešto, možda malo, ali za opće dobro.

To volontiranje u ranoj dobi ostane usađeno u ljudima za čitav život. Tako u Rimu po uredima za migrante možete naći dobre odvjetnike koji dio svog vremena odvajaju da besplatno pomažu u rješavanju pravnih i zakonskih pitanja vezanih za dozvolu rada i prebivališta za migrante, također se radi o volontiranju poduzetnika koji pomažu ljudima (domaćima i strancima) otvoriti mala poduzeća ne bi li si tako (kao poduzetnici početnici) omogućili produktivni i samoodrživi boravak u Rimu i okolici. Činjenica jest da kada vidite koliko potrebitih ima, lako je zaključiti da se ne radi dovoljno.

Ako se pak usmjerimo na rečenicu: „Ne okreći lice od siromaha“, nije mi se jednom dogodilo da primijetim kako građani Rima imaju poseban „osjećaj“ za druge. Budući da se isključivo koristim gradskim prijevozom, a u njemu provodim dva sata dnevno, mogu vidjeti razne situacije. Npr. često se beskućnici znaju naći u raznim stanjima nemoći i uvijek ćete vidjeti ljude koji će se zaustaviti i pokušati pružiti pomoć. To nije slučaj, rekla bih da je to gotovo redovito stanje. Zasigurno, nikomu to nije ugodno raditi, ali ipak pomognu.

Živimo u svojevrsnoj „kakofoniji“ glasova u kojoj se sve više govori o ljubavi, solidarnosti, empatiji, a istodobno je sve veći broj siromašnih. Kako izbjeći izlizane formulacije i konkretnije djelovati na suzbijanju siromaštva?

Ništa nas ne može toliko izdvojiti od praznih fraza kao doticaj sa surovom stvarnošću. Nema smisla pričati o nekim tamo siromašnim ljudima koji su nam daleko i s kojima nikad nismo progovorili ni riječ jer ih se sramimo, jer nas je strah ili nam se gade i onda stvarati neka javna „facebook“ mišljenja i stavove. To je suludo i opako. Možemo puno učiniti na suzbijanju siromaštva, svaka promjena počinje od nas samih, a to je o osvješćivanju da hranu, piće, toplu vodu i toplinu doma ne uzimam zdravo za gotovo, nego da budemo zahvalni jer imamo nešto što netko drugi nema, a samo jedan potres, nevrijeme, požar može sve to u manje od 10 minuta odnijeti. Ako nemamo te primarne zahvalnosti, nego smatramo da je posjedovati te stvari samo po sebi razumljivo jer živimo u naprednom svijetu, gadno se varamo. Nakon toga treba promatrati kako živimo, kupujemo li previše hrane koju poslije bacamo jer je ne stignemo pojesti, trošimo li previše vode i puštamo li je da neometano teče bez potrebe, kupujemo li previše odjeće koju ne stignemo iznositi, ostavljamo li svjetlo u prostorijama upaljeno bez potrebe… Sve su to sitnice koje ne mogu izravno pomoći siromašnima, ali mogu nas same učiniti savjesnijim i odgovornijim te mogu pozitivno utjecati na osobni proračun.

S druge strane, kada je riječ o organizacijama, mislim da tu treba ozbiljno zasukati rukave i pritisnuti sustave koji dopuštaju politike u kojima se mala skupina ljudi bogati nauštrb velike većine. To se može ostvariti socijalnim udruživanjima pa i mirnim prosvjedima kao demokratskom načinu izražavanja vladavine naroda. Ako se po tom pitanju nešto organizira, onda ne možemo biti lijeni i pred televizijskim zaslonom gledati nepravde i borbe čekajući da tamo na trgu ta masa to riješi.

Ako se mladim radnim snagama ne dopušta stalno zaposlenje i pristojna plaća, ne možemo očekivati porast stanovništva. Nisu mladi samo komotni karijeristi koji ne žele osnivati obitelji. Naprotiv, mnogi to žele, ali s pravom i odgovorno smatraju da nije u redu preuzeti brigu za malo biće kad ni sebi ne mogu priuštiti osnovno. I možemo mi sad komentirati da mladi nemaju vjere u Božju providnost i da su naši roditelji s puno manje sredstava uspijevali raditi ono što mladi danas ne žele. No, treba razumjeti da nismo svi jednaki i da treba stvoriti povoljne uvjete. Rad na tome i za to jest molitva, to je ona akcija u kontemplaciji koju treba današnja generacija.

Ratovi, nasilja, političke igre moćnika i migracije stanovništva dobrano doprinose povećanju ljudi u potrebi. Što Crkva može dodatno učiniti kroz svoje institucije koje na različite načine pomažu tim ljudima?

Istina, situacija je složena i puna izazova. Crkvene institucije, kako sam i gore spomenula, kroz Caritas i ostale organizacije na lokalnoj razini mogu učiniti puno. Ono što možda može više činiti jest podizati svijest u javnosti o društvenim problemima i promicati socijalnu pravdu i solidarnost. Tu može biti konkretnija. Kada kažem Crkva, tu ne mislim samo na biskupe i svećenike, štoviše mislim na svakog njezina člana. Jednom je jedan biskup rekao: „Nemojte uvijek očekivati da ćemo mi biskupi sve promijeniti sami, dođite nam vi laici i ukažite što možemo učiniti.“ To me je oduševilo. Čak i onda kad možda ne naiđemo na one koji bi nas trebali čuti i podržati, to nas ne treba sprječavati da i dalje pokušavamo činiti dobro. Osim toga, Crkva može pružiti duhovnu i emocionalnu podršku onima koji su pogođeni teškim situacijama, ima mnogo usamljenih ljudi i onih koji trebaju nekog da ih sasluša.

Nastavak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba


Mlada misa fra Danijela Lukića u Busovači

Busovača,  Pon, 22. Srp. 2024.

Mlada misa fra Danijela Lukića u Busovači

Mladomisnik fra Danijel Lukić proslavio je mladu misu u rodnom gradu Busovači 21. srpnja 2024., nakon što je zaređen za svećenika na svetkovinu sv. Petra i Pavla 29. lipnja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova

Župa Korićani proslavila svog nebeskog zaštitnika sv. Iliju Proroka

Korićani,  Pon, 22. Srp. 2024.

Župa Korićani proslavila svog nebeskog zaštitnika sv. Iliju Proroka

U subotu 20. srpnja župa Korićani proslavila je svog nebeskog zaštitnika sv. Iliju Proroka svečanom patronskom misom koju je predslavio preč. Josip Lebo, travnički župnik i dekan.

Kardinal Parolin: Ukrajina je u mračnom času Kalvarije, zazovimo čudo mira

Berdychiv,  Ned, 21. Srp. 2024.

Kardinal Parolin: Ukrajina je u mračnom času Kalvarije, zazovimo čudo mira

Državni tajnik kardinal Parolin, Papin izaslanik u toj zemlju u ratu, predvodio je 21. srpnja misu u marijanskom svetištu Berdychiv. Vjernike je potaknuo da ne gube vjeru čak i ako se čini da zlo ima prevlast.

Vlč. Vlatko Rosić proslavio 20 godina svećeništva

Zenica,  Ned, 21. Srp. 2024.

Vlč. Vlatko Rosić proslavio 20 godina svećeništva

U župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u zeničkom naselju Crkvica, vlč. Vlatko Rosić proslavio je u nedjelju, 21. srpnja, 20 godina svećeništva.