Kardinal Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskog vijeća za kulturu i Papinskog povjerenstva za svetu arheologiju

Kršćanin mora „objasniti nadu“ koja je u njemu


Ned, 04. Travanj 2021.

Uskrsnuće Gospodinovo temeljni je i središnji događaj kršćanske vjere. O ovome nadpovijesnom događaju sugovornika smo pronašli u predsjedniku Papinskog vijeća za kulturu, talijanskom kardinalu Gianfrancu Ravasiju.

Kardinal Ravasi rođen je u mjestu Merate, na području Milanske nadbiskupije, 18. listopada 1942. Za svećenika je zaređen 1966. Nakon završena studija biblijskih znanosti na Papinskom sveučilištu Gregoriana predavao je Sveto pismo Staroga zavjeta na Bogoslovnom fakultetu sjeverne Italije i u sjemeništima rodne biskupije. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je nadbiskupom 2007. povjerivši mu službu predsjednika, tada, Dikasterija za kulturu te Povjerenstva za kulturnu baštinu Crkve i svete arheologije. Isti Papa ga je kreirao kardinalom na konzistoriju 2010. Kard. Ravasi je autor brojnih djela koja se uglavnom odnose na biblijske i znanstvene teme. Njegov stil pisanja poznat je po književnoj i poetskoj profinjenosti. Vrijedi spomenuti kako je od 2012. i predsjednik Casa di Dantea u Rimu, kulturne udruge kojoj je cilj širiti znanje o Danteovu liku i radu, kako u Italiji, tako i u inozemstvu. Na aktualnu službu predsjednika Papinskog vijeća za kulturu potvrdio ga je 2014. papa Franjo.

U ekskluzivnom razgovoru za Katolički tjednik govorio je o otajstvu Uskrsa u vremenu pandemije, o značenju svetkovine za suvremenog čovjeka, o svijesti o teološkom kontekstu spasenja te se prisjetio proslava Vazma u svojoj mladosti, ali je poslao i uskrsnu poruku čitateljima Katoličkog tjednika

Uzoriti gospodine kardinale, jedna od prvih Isusovih poruka nakon uskrsnuća bila je: „Ne bojte se!“ (usp. Mt 28,10). Kako tu poruku propovijedati danas kada je svijet u strahu zbog pandemije koronavirusa?

Strah je snažna sila koja zahvaća one koji mu robuju. Upravo iz tog razloga, „Ne bojte se“ je bila jedna od prvih Isusovih poruka svojim učenicima nakon uskrsnuća. Strah je predispozicija koju čovjek ima, kao i sve životinje. Zapravo ne možemo zaboraviti da suočena s poteškoćama, sva živa bića pokazuju primarni izbor koji znanstvenici životinjskog ponašanja nazivaju borbom ili bijegom (fight or flight). To objašnjava zašto su prvi izbor, ovoga straha i agresije, povezani jedni s drugima, što dovodi do napadačkog ponašanja. Drugi se pak očituje bijegom ili još češće paralizom. Lanac straha blokira snage da reagiraju na probleme i ne dopušta nam odgovoriti i izvući najbolje iz sebe u trenutcima krize i zbunjenosti. Nikad ne zaboravimo da je kada je Sv. Ivan Pavao II. svečano započeo svoj pontifikat, održao poznati govor čije se riječi i danas pamte: „Ne bojte se otvoriti vrata Kristu.“ Danas, u ovom kontekstu globalne pandemije, svijet još više treba ovu poruku. S druge strane, riječi Sv. Ivana Pavla II. vrijede i za one koji ne dijele našu vjeru jer ponavljaju one misli s druge inauguracije – one američkog predsjednika Franklina Delana Roosevelta koji je 1933. naciji na „koljenima“ od posljedica Velike depresije poručio: „Jedino čega se moramo bojati je sam strah.“ Da, jedino čega se moramo bojati je sam strah. Bez straha je moguće pronaći snagu za nastavak unatoč poteškoćama, te izići bolji. Sa strahom postoje samo primarne i primitivne reakcije. Zanimljivo je primijetiti da formula „Ne boj se“ u Bibliji odzvanja 365 puta, koliko ima dana u godini, kao da je to pozdrav „Dobar dan“ od Boga.

Isusovo uskrsnuće najveća je tajna naše vjere. Kako danas naviještati taj misterij kada se čini da je sve više ljudi poput onih u Ateni koji su Pavlu govorili: „O tome ćemo te slušati drugi put“ (usp. Dj 17,32)?

Istina, ali ovo je odbijanje bilo ohrabrenje za Pavla. Prije deset godina, kada je papa Benedikt XVI. imao nakanu konstituiranja instrumenta za dijalog između vjernika i nevjernika te mi dao zadatak da ga uspostavim, nadahnula me upravo hrabrost Sv. Pavla. Daleko od toga da je klonuo dušom. Kao simbol uzeo je instituciju koja je već postojala u židovskom svijetu, „atrij pogana“ – onaj prostor jeruzalemskog Hrama u koji su nežidovi smjeli ući kako bi razgovarali s pismoznancima – i učinio ga simboličnim mjestom za susret i dijalog s onima koji nisu razmišljali poput njega. Danas je Dvorište naroda, koje djeluje u sklopu Papinskog vijeća za kulturu, alat koji za cilj ima dosegnuti do vjernika i nevjernika te ih ujediniti u iskrenoj i transparentnoj razmjeni. Moje iskustvo na čelu Dvorišta naroda jest da želja za dijalogom i sučeljavanjem uvijek premašuje želju za strahom koji dovodi do zatvaranja i povlačenja u sebe. I upravo u tom kontekstu kršćanin mora „objasniti nadu“ koja je u njemu, kao što je Sv. Petar predložio u svojoj Prvoj poslanici pokazujući autentično značenje Kristova uskrsnuća.

Kršćani u svetkovini Uskrsa slave Isusovu trostruku pobjedu – nad grijehom, smrću i đavlom. No, vidimo da u svijetu još uvijek prevladava sve to. Na koji način onda valja promatrati taj Isusov trijumf?

Mi kršćani prvi smo odgovorni za ovu vidljivost. Na nama kao kršćanima je biti svjedocima da je pobjeda života nad smrću stvarnost, a ne puka težnja ili iluzija. Činimo to ne pribjegavajući taumaturškim (čudotvornim) ili magičnim objašnjenjima, a još manje poricanjem stvarnosti smrti i zla, već pretpostavljajući te stvarnosti u životu ljudi, čineći ih našima, ali također potvrđujući da nisu zadnja riječ. Čini se da ponekad zlo dominira u svim svojim oblicima i to postaje kamen spoticanja s kojim se mora suočiti svaki čovjek, a još više svaki vjernik. Osobno, Knjiga o Jobu uvijek me nadahnjivala da se pozabavim ovim osjetljivim pitanjem. To je jedinstveni tekst, jedinstven u Starom zavjetu gdje, prije svega, pronalazimo tragove ograničenih ili čak pogrešnih odgovora na otajstvo patnje i zla. Uglavnom ih utjelovljuju Jobovi prijatelji koji umanjuju opseg njegova iskušenja, kritiziraju ga, pa čak ga i prepuštaju njegovoj žalosti nudeći stereotipna vjerska rješenja. Moramo se kloniti tih rješenja. Zlo i bol dio su ljudskog postojanja i otajstva spasenja. Moramo biti bliski onima koji žive u kušnjama pokazujući im da je Isus, kao i svaki čovjek, živio bol u sebi, ali je to kao Sin Božji nadvladao. To je ono što svjedoči u njegovu uskrsnuću. Stoga je u našu patnju i smrt, koju je također iskusio u svom tijelu, stavio sjeme vječnosti, plod svog božanstva koje je tako uvedeno i u naše čovječanstvo.

Isusovo uskrsnuće središnji je događaj u povijesti spasenja. Je li čovjek današnjice izgubio iz svijesti teološki koncept spasenja?

Uz ono što smo već primijetili u pogledu značenja Kristove smrti i uskrsnuća kao Božjeg sjedinjenja s našim čovječanstvom, treba naglasiti još jedan aspekt. Danas odsutnost nade proizlazi iz nedostatka punog krajnjeg značenja. Suvremeni čovjek nije zabrinut za smisao svog postojanja, možda zato što je previše zaokupljen privremenim i vanjskim brigama. Stoga moramo probuditi temeljna pitanja postojanja današnjeg čovjeka: što je čovjek? Koji je smisao života? A ova pitanja moramo prevesti i na osobnu razinu: tko sam ja? Koji je smisao moga postojanja? Na ovaj Uskrs ponovno pročitajmo svoj život i zapitajmo se jesu li događaji koje smo proživjeli, jesu li ljudi koji su pretrpjeli naše iskustvo imali vrijednost za nas? Nedavno sam napisao knjigu o riječima koje je Marija izgovorila i koje su nam donesene u evanđeljima. Marija meditirajući o svim događajima – uključujući i dramatične – kojima nije bila samo svjedok, već ponekad i protagonistica, postaje najbolji primjer načina meditacije o vlastitoj povijesti tražeći njezino značenje.

Razgovarao: Dražen Kustura

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Ljetno druženje sjemeništaraca i bogoslova s kardinalom Puljićem

Cavtat,  Sri, 04. Kol. 2021.

Ljetno druženje sjemeništaraca i bogoslova s kardinalom Puljićem

Osim duhovno-rekreativnog sadržaja tijekom trajanja kolonij,a kardinal Puljić održao je i nekoliko prigodnih predavanja o vjeri i molitvi gdje su sudionici mogli iznijeti i vlastita razmišljanja

U Gorici svečano proslavljen sv. Stipan Prvomučenik

Gorica,  Sri, 04. Kol. 2021.

U Gorici svečano proslavljen sv. Stipan Prvomučenik

Svetu misu predslavio je fra Stipe Rotim, župni vikar u Tomislavgradu

Dominikanci se nadaju skoroj kanonizaciji bl. Augustina Kažotića

Zagreb,  Sri, 04. Kol. 2021.

Dominikanci se nadaju skoroj kanonizaciji bl. Augustina Kažotića

O. Anto Gavrić u razgovoru za Hrvatski katolički radio najavio je proslavu 700. obljetnice Kažotićeve smrti, koja će biti proslavljena 2023. godine

Split,  Sri, 04. Kol. 2021.

"Most Zajedništva" - razmišljanje nadbiskupa Barišića uz konačno teritorijalno spajanje Hrvatske

Donosimo razmišljanje splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića o konačnom teritorijalnom spajanju Hrvatske uz njegov prijedlog da se Pelješki most nazove "Mostom Zajedništva"