Josip Gelo, član Vijeća za obitelj BK-a BiH

Naše kuće ponovno trebaju postati Crkve u malom


Sarajevo,  Pet, 23. Srpanj 2021.

Crkva u Bosni i Hercegovini po četvrti put obilježava Dan obitelji - na Kupresu 25. srpnja. On je ove godine u znaku 1. svjetskog dana djedova i baka i starijih osoba. Sugovornika na temu obitelji pronašli smo u Josipu Geli, članu Vijeća za obitelj BK-a BiH.

Gosp. Gelo rođen je 1966. u Ljubunčiću kod Livna gdje je pohađao osnovnu školu. U Visokom je završio Franjevačku klasičnu gimnaziju, a potom u Sarajevu i Zagrebu na KBF-u pohađao studij teologije. U školi Matija Gubec u Zagrebu zaposlio se 1991. i već u travnju 1992. otišao s livanjskim studentima na livanjsko bojište. U ratu je bio zapovjednik studentskog pješačkog voda, potom savjetnik za PD u zapovjedništvu livanjske brigade Petar Krešimir IV. Nakon rata postao je voditeljem Odsjeka iseljeništva i informiranja u Općini Livno, a zatim predsjednik Općinskog vijeća Livno i ravnatelj Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno (FMGG). Obnašao je dužnost izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika u Republici Italiji, San Marinu i na Malti. Imenovan je veleposlanikom pri Svetoj Stolici 10. svibnja 2018. da bi ga član Predsjedništva BiH Željko Komšić opozvao 19. veljače 2019. Trenutno je viši kustos u sakralnoj zbirci FMGG-a, član Gradskoga vijeća Grada Livna i član Vijeća za obitelj pri BK-u BiH. Oženjen je i otac troje djece.

Poštovani, s obzirom na sveprisutni individualizam gdje se svatko poziva na „svoje mišljenje“ te globalne migracije koje ljude „razbacavaju“ svuda po svijetu, što možemo reći da je obitelj?

U „kršćanskoj Europi“ do jučer nam je bilo jasno kako je obitelj zajednica muža i žene i da je svrha kršćanske ženidbe usmjerenje prema dobru supružnika i prema rađanju i odgoju djece. Provedete li danas u zemljama EU-a anketu s pitanjem "Što podrazumijeva termin obitelj?", vjerojatno ćete i sami biti zatečeni odgovorima. Liberalistička propaganda o samom poimanju značenja termina obitelj želi unijeti, prije svega, zbunjenost i nesigurnost u javnosti, a naravno, s tim treba krenuti već od školskih klupa. Ona želi relativizirati kršćanski pogled na obitelj, poljuljati vjeru u ispravnost našeg kršćanskog poimanja obitelji propagirajući rodni identitet različit od spola po rođenju, homoseksualnost, pedofiliju te redefinirati sam pojam obitelji. Obitelj kakvu je mi poznajemo, uz unutarnje probleme s kojima se ona susreće, danas je na udaru brojnih vanjskih čimbenika pa i čimbenika globalne migracije koja je razdvojila i rasula brojne obitelji po cijelome svijetu.

Razvidno je, dakle, kako je u zapadnoj civilizaciji na djelu redefiniranje obitelji na temelju rodne ideologije. Što, prema Vašem mišljenju, donosi tendencija da djeca više nemaju oca i majku, nego „roditelja 1“ i „roditelja 2“?

Mene kao oca obitelji to vrijeđa. Ja ne želim biti broj 1 ili 2. Je li nas, koji smo većina, itko upitao što mislimo o tome? Ako želimo biti demokratska Europa, postavimo referendumsko pitanje: želimo li se izjašnjavati kao otac ili majka, ili kao roditelj broj 1 ili 2? Ako netko želi biti broj, načelno nemam ništa protiv, no ja želim biti ono što jesam – otac i muž. Ovakvo redefiniranje obitelji Europi je nanijelo i nanijet će neprocjenjivu štetu jer brak kakva poznajemo gubi svoj smisao, što i jest cilj liberalističke agresivne propagande. Bez tradicionalnih obitelji neće biti djece, a bez djece Europa kakvu poznajemo osuđena je na propast.

S obzirom na rečeno, može li se govoriti o „armagedonskoj borbi“ u današnjem vremenu između dobra i zla upravo na području i sadržaju obitelji? I u čemu bi se to zrcalilo?

Bitku između Boga i sila zla u dolini Harmagedon u svom proroštvu najavio je apostol Ivan u knjizi Otkrivenja u 16 i 20. poglavlju. On prorokuje kako će sotona "izići da zavodi narode na četiri kraja zemlje da ih skupi za rat i da će opkoliti tabor svetih – 'ljubljeni' grad. Tada će sići vatra s neba i progutati ih". Borba između dobra i zla itekako je očita kad je riječ o obitelji, o ljudskom dostojanstvu i spolnosti. U parlamentima europskih zemalja, prema dobro pripremljenim propagandnim scenarijima raznih lobista, donose se brojni zakoni kojima se uređuju „temeljna ljudska prava“. Ti i takvi zakoni daju nam "pravo" na pobačaj djeteta do 24 tjedna trudnoće. Daju nam "pravo" oduzeti život začetome djetetu i biti čisti pred ljudskim zakonima. Daju nam "pravo"eutanazirati ljude. Kao istospolna zajednica imamo "pravo"udomiti dijete istoga spola. Djeca od 14. godine imat će "pravo"sama odabrati kojeg su roda. Već se uvelike propagira i lobira za legalizaciju pedofilije. Uloga roditelja u odgoju djece želi se marginalizirati, u protivnom, ukoliko roditelji budu učili djecu suprotno "zakonskim odredbama", postoje socijalne službe koje im mogu oduzeti dijete. Sad bih ja postavio pitanje: jesu li sva ova prava u suprotnosti s Kristovim naukom? Kojim putom je odlučila krenuti zapadna civilizacija? Hoće li dalje nastaviti s Kristom ili protiv Krista? Onaj koji ima kršćansku nadu zna kako će završiti rat sa zlim i pozvan je govoriti istinu, a na Vama je, također, da ju nastavite objavljivati.

Crkva kontinuirano već više od pola stoljeća inzistira na tomu da je obitelj „kućna Crkva“ (usp. LG 11). Što Vi o tomu, kao otac jedne obitelji, možete kazati?

Papa Ivan Pavao II. pozivajući se na LG 11, reče: „Budući je Stvoritelj svega ustanovio bračnu zajednicu kao izvor i temelj ljudskoga društva, obitelj je postala prva i životna stanica društva. Obitelj ima organske veze s društvom jer ona je njegov temelj. U krilu obitelji se rađaju građani i oni u obitelji uče prva znanja društvenih krjeposti, koja su duša života i razvoja društva.“ Rođen sam i rastao u brojnoj obitelji. Sjećam se mog djetinjstva i povečerja. Znao sam da s prvim sumrakom trebam biti u kući budući da je to bilo vrijeme obiteljske molitve. Molitva se čula u gotovo svakoj kući u selu. Bilo je puno selo djece. Odrastajući zajedno, učili smo se dijeliti, voljeti, natjecati, služiti, boriti i pomagati. Majka, otac i djed su u nama izgrađivali osjećaj za Boga, obitelj, Crkvu i društvo u cjelini. Sad kad imam svoju obitelj, zajedno sa suprugom nastojim prenijeti na djecu krjeposti u kojima su me odgajali moji roditelji. Naše kuće ponovno trebaju postati Crkve u malom. Boriti se sa zlom možemo jedino pouzdanjem i oslanjanjem na Gospodina održavajući u molitvi iskrenu vezu s Njim.


Razgovarao: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Vinko kardinal Puljić u posjet je primio predstavnike zaklade Konrad Adenauer Stiftung

Sarajevo,  Pon, 20. Ruj. 2021.

Vinko kardinal Puljić u posjet je primio predstavnike zaklade Konrad Adenauer Stiftung

U poslijepodnevnim satima 20. rujna 2021., Vinko kardinal Puljić nadbiskup i metropolit vrhbosanski u posjet je primio predstavnike zaklade Konrad Adenauer Stiftung.

Zaziv Duha Svetoga na početku nove školske godine

Jelah,  Pon, 20. Ruj. 2021.

Zaziv Duha Svetoga na početku nove školske godine

U nedjelju, 19.rujna, u župi Sv. Ivana Krstitelja Jelah, upriličen je zaziv Duha Svetoga povodom početka nove školske i vjeronaučne godine.

Održan XXII. susret Prijatelja Maloga Isusa Sarajevske provincije

Sarajevo,  Pon, 20. Ruj. 2021.

Održan XXII. susret Prijatelja Maloga Isusa Sarajevske provincije

U subotu, 18. rujna 2021.g. u sarajevskoj katedrali Presvetog srca Isusova održan je XXII. susret Prijatelja Maloga Isusa Sarajevske provincije i svečano proslavljena 25. obljetnica utemeljenja vjerničkog Društva PMI

Održana konferencija u okviru projekta „Koračajmo zajedno“

Sarajevo,  Pon, 20. Ruj. 2021.

Održana konferencija u okviru projekta „Koračajmo zajedno“

U prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu, 16. i 17. rujna, održana je Konferencija u okviru međureligijskog projekta Koračajmo zajedno.