Jerej dr. Darko Đogo

Dr. Đogo je rođen 1983. u Sarajevu. Zbog rata osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje stekao je na Palama. Pohađao je i završio Bogoslovski fakultet Sv. Vasilija Ostroškog. Na istoj je visokoškolskoj ustanovi i magistrirao te godine 2010. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom: Hrišćanska eshatologija Rudolfa Bultmana i Jirgena Moltmana – kritički osvrt iz perspektive pravoslavne teologije.
Urednik je više bogoslovskih časopisa. Govori engleski, ruski, rumunjski, njemački, novogrčki jezik, a služi se starogrčkim i latinskim.
Radi originalnosti i autentičnosti nismo jezički kroatizirali rječnik i stil izražavanja sugovornika.

Poštovani dr. Đogo, dani od 18. do 25. siječnja obilježeni su molitvom za jedinstvo kršćana. Postoji li, gledano iz pravoslavne perspektive, podloga za takvo nešto i u čemu bi se ona osobito ogledala?

U pravoslavnoj teologiji sigurno da postoji mjesto za drugog, pogotovo za drugog hrišćanina. Štaviše, naglasak u savremenoj pravoslavnoj teologiji se upravo stavlja na potrebu za Drugim kako bih ja imao svoj identitet. U tom smislu postoji ne samo slobodan prostor nego i imperativ za kontaktom i zajedničkim hrišćanskim djelovanjem.

Kakvo bi, prema Vašem mišljenju, to moljeno jedinstvo trebalo izgledati?

Ovdje se postavlja pitanje sadržaja ili prirode hrišćanskog jedinstva. S obzirom da pitanje postavlja Katolički tjednik jednom pravoslavnom teologu, ja ću se samo fokusirati na pitanje jedinstva Pravoslavne i Katoličke crkve. Najprije da kažem da nisam skeptik, ali sebe smatram realistom po pitanju nekog kanonskog, dogmatskog ili liturgijskog jedinstva, bar ne u skorije vrijeme. Samosvjest obje Crkve je takva da sebe razumiju kao “jednu, svetu, sabornu (tj. Katoličku) Crkvu” te samim tim teško da mogu da posmatraju one “druge” drugačije od onoga što je papa Benedikt formulisao relativno nedavno, a što je, pogotovo u Njemačkoj, izazvalo ogorčenje protestantskih zajednica. To je bio politički nekorektan, ali iskren potez. Uostalom, ni katolici ni pravoslavni ne mogu prihvatiti neku “teoriju grana” ni sebe vidjeti u njoj. Zato mislim da će se jedinstvo teško ostvariti jer podrazumijeva da jedna od strane pređe preko svoga identiteta i kaže: “Vi ste bili svo vrijeme u pravu”. Zatim, čak i kad bi se našlo neko rješenje za ovaj problem, i dalje ostaje pitanje istorijskih trauma na šavovima istorijskog katolicizma i pravoslavlja, pogotovo u slovenskom svijetu (Poljaci – Rusi, Hrvati – Srbi). Premda obje teologije podrazumijevaju neku univerzalnost Crkve, svi znamo da su ove nacionalno-crkvene traume i dalje izražene. Zato zaista ne mogu sebi da predstavim jedinstvo. Odmah da kažem: to ne znači da se za njega ne trebamo moliti. Naprotiv, baš zato što je prepreka tako mnogo, dužni smo da se vatrenije molimo.

Stječe se dojam da se o jedinstvu kršćana govori samo sredinom ovoga mjeseca kada obilježavamo Molitvenu osminu. No, što je s ostalim razdobljem u godini? U kojem bismo vidu mogli očekivati plodove?

Treba početi od malog i, kao što rekoste, treba da svaki dan, ukoliko smo iskreno zainteresovani za jedinstvo, kažemo Bogu i bližnjima poneku riječ o jedinstvu. Plodovi će doći, ali ih ne treba očekivati danas. Naprotiv, baš kao ratari moramo se naoružati strpljenjem.

Bi li, primjerice, zajedničko (na isti datum) - pravoslavno i katoličko - svetkovanje Božića i Uskrsa mogao biti jedan od rezultata molitve za jedinstvo?... Neka se recimo Božić obilježava prema Gregorijanskom, a Uskrs prema Julijanskom kalendaru.

To je kompleksno pitanje i nije sasvim riješeno ni unutar Pravoslavne crkve jednoobrazno. Kao što znate, neke pomjesne Crkve već proslavljaju Božić i ostale praznike osim Pashalije po Gregorijanskom kalendaru. Ipak, ono nije lako riješeno nigdje. Najprije, zato što je bogoslužbena godina cjelina i neusklađenost pashalije po “starom” i Božića po “novom” stvara i praktične probleme u Grčkoj i Rumuniji (desi se da post pred Sv. Apostole traje 1-2 dana, a ne 15 itd). Takođe, kao što znate, između Istoka i Zapada po pitanju Pashalije nije problem samo kalendar nego i način tj. principi računanja. U svakom slučaju, možda bi bilo fino da slavimo praznike na iste dane, ali to nije jedini preduslov. Poneke pomjesne Crkve slave, kao što rekoh, Božić po Gregorijanskom, poneke po Julijanskom, pa opet su u punom jedinstvu. S druge strane EKD i Katolička crkva praznuju sve zajedničke praznike u isti dan, ali ne vidim da će u skorijoj budućnosti biti zajedno.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vajdner
Katolički tjednik