Iz božanstvenosti i trojstvenosti Božje otkrivamo i svoju čovječnost i eshatološku usmjerenost

Prigodom svetkovine Presvetoga Trojstva – nedokučive tajne kršćanske vjere, razgovarali smo s doc. dr. sc. Ivom Mršić Felbar, profesoricom dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.


Zagreb,  Pon, 13. Lipanj 2022.

Dr. Mršić Felbar rođena je 27. svibnja 1983. u Puli. Predaje na zagrebačkom KBF-u gdje je i diplomirala 2007. kao najbolja diplomantica u klasi. Na istom fakultetu kasnije je postigla licencijat iz dogmatske teologije. Akademski stupanj doktorice znanosti iz znanstvene grane dogmatske teologije stekla je 2015. obranivši doktorski rad naslovljen Utjelovljenje kao mit u kristologiji Johna Hicka. Kritička analiza. Sudjelovala je u radu brojnih institucijskih projekata, a od 2020. dio je projekta Odnos vjere i znanosti na primjeru svećenika rektora Sveučilišta u Zagrebu.

Članica je Stručnog kolegija Hrvatskog mariološkog instituta. Profesionalni interesi su joj suvremene teme eshatologije i kristologije te religijski jezik.

Poštovana, bliži nam se svetkovina Presvetoga Trojstva koje je tajna nad tajnama. Premda nam je Isus tu tajnu otkrio i objavio, ljudski je um ne može u potpunosti shvatiti. Kako ju, stoga, barem donekle shvatiti, i ono što Crkva slavi ovom svetkovinom?

Liturgija je upravo povlašteno mjesto koje nam pomaže shvatiti ovo otajstvo, jednako kao što je mlada kršćanska zajednica u svojim molitvama, doksologijama i sakramentima formirala trojstvenu vjeru u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Dakako, sve se to događa zbog Isusa u kojem nakon uskrsnuća njegovi učenici doista mogu potvrditi svoje nekadašnje slutnje da On doista jest Sin Božji, Spasitelj, koji nas vodi svome Ocu, a Duh Sveti, Duh Isusov nam taj pristup i omogućuje, pa tako Isusov Otac postaje i našim Ocem. Ne radi se tu, naime, o nekom tročlanom jedinstvu, nego o Trojstvu koje je u svojoj naravi jedan božanski život. Polazište, dakle, za približavanje tome otajstvu koje Crkva slavi u svetkovini Presvetoga Trojstva je Božja objava u Isusu Kristu koji nam otkriva njegovo lice („Nitko ne pozna Sina, nego Otac i nitko ne pozna Oca, nego Sin i onaj kome Sin hoće objaviti“, Mt 11,27; „Nitko ne pozna Boga, samo Duh Božji“, 1 Kor 2,11). On nam se pokazuje u Isusu kao iskustvo Boga koji je zajedništvo i ljubav (1 Iv 4,16). No, opet ostaje činjenicom da je riječ o otajstvu u najstrožem smislu riječi jer nam, konačno, Bog, bez obzira na svoju objavu u Sinu, ne objašnjava samoga sebe, nego nas uvodi dublje u svoj život. Otajstvenost je, dakle, sadržaj Božje objave, a tu tajnu Novi zavjet određuje kao ljubav.

Kako je prva Crkva shvaćala Trojstvo i na koji način se ono očitovalo u Svetom pismu, odnosno na čemu se temelji vjera u Presveto Trojstvo?

Trojstvo sadržajno iskazuje vjeru u jednoga Boga, što je temelj i starozavjetne i novozavjetne vjere. On je jedinstven, ali nije statično u sebi zatvoren, nego čini dinamiku života i poistovjećuje se s unutarnjim zajedništvom ljubavi. Novi zavjet ne spominje formalno riječ "Trojstvo", ali iznosi djelo spasenja u Isusu koji objavljuje Oca i donosi nam put u zajedništvo s njime u posvećenju s Duhom Svetim. Novi zavjet nam govori o Ocu i Sinu kao sjedinjenima i povezanima, ali različitima: Sin je od vječnosti upravljen Ocu, sve od njega prima, a Duh Sveti, Branitelj, proizlazi od Oca i Sina, Sin nam ga daruje u izobilju, te se i Duh Sveti razlikuje od Oca i Sina. Prvotna ispovijest vjere bila je pretežito kristološka naslanjajući se na pashalno otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Ali, „biti u Kristu“ moguće je samo ako smo ujedno „u Duhu Svetome“, kako bismo imali pristup k Ocu (Rim 8,14-17). Konačno, i teologija koja je u Novome zavjetu kristocentrična, ujedno je i teocentrična, a bitna otajstva Kristova života promatraju se i pod trinitarnim vidom: Otac šalje Sina koji postaje čovjekom kako bi ljudi u Duhu Svetom mogli zazivati Boga kao Oca.

Razlikuje li se moderni pristup Trojstvu od onoga koga je imala rana Crkva?

Oblikovanje trinitarne dogme trajalo je otprilike od početka 3. pa do kraja 4. st. No, bez obzira na to, cijelo je vrijeme bila prisutna živa svijest o trinitarnoj vjeri naslanjajući se pritom na novozavjetno iskustvo vjere, što je važno jer učenje o otajstvu Trojstva može biti u opasnosti postati samo spekulacijom, akademskim ili teološkim promišljanjem, a bez poveznice sa životom u kome se ono slavi. U tom je smislu važno i spasiteljsko uporište uz pomoć koga se obrazlagala vjera u trojedinog Boga. Suvremena teologija svjesna je određenih pojmovnih problema koje proučavanje Trojstva sa sobom nosi, osobito u smislu redefiniranja pojma osobe i odnosa, te ravnotežom između spasenjskog i ontološkog otajstva u smjeru prožimanja prakse i duhovnosti s trinitarnim vidom. Kao što je i rana Crkva u Trojstvu nalazila cilj svojega postojanja, na sličan način taj govor treba danas aktualizirati kako bi bio poticajan i blizak današnjem čovjeku. Moderni pristup ima svojevrsnu prednost koju mu pružaju iznašašća prvih sabora, definicija vjerovanja, kao i pristup svim povijesnim filozofijskim ili teološkim raspravama. No, vjera ne živi samo od razuma, već treba gorljivo srce. Tu nam uzor može biti rana Crkva. Nadalje, vjera u današnjem svijetu koji osporava njezine vrijednosti, ne može biti slabašna i mlaka, već živa vjera u Boga koji je milosrdni Otac, čije nam lice otkriva Isus Krist u Duhu Svetome i koji nam ostaje, nasuprot mnogim nevoljama koje nas danas muče, odgovorom na naša nadanja, čežnje i traganja. Uzimajući stoga ozbiljno u obzir božanstvenost i trojstvenost Božju, otkrit ćemo iznova i svoju čovječnost i eshatološku usmjerenost.

Prema tradicionalnom katoličkom učenju, Trojstvo uvijek zajedno djeluje, ipak i Otac i Sin i Duh Sveti imaju svoje "pojedinačne uloge". Možete li nam pojasniti te uloge?

Kršteni smo u ime, a ne u imena Oca, Sina i Duha Svetoga jer je Bog jedan. Kao takav objavljuje nam se u povijesti spasenja kao jedini i pravi Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Božansko jedinstvo je, dakle, trojstveno. Kao što Trojstvo ima jednu narav, ima i jedno djelovanje. Ipak, svaka božanska osoba vrši zajedničko djelo prema svom osobnom svojstvu, kako nam kazuje i Katekizam Katoličke Crkve. Uloge koje u tom smislu vezujemo uz pojedinu božansku osobu kao što je, primjerice, stvaranje uz Oca, utjelovljenje uz Sina i posvećenje uz Duha Svetoga, trebale bi naglasiti jedinstvo Trojstva u djelovanju, uz vlastitosti božanskih osoba. Tako je, primjerice, i utjelovljenje bitno trojstveni događaj, iako ga prvotno vezujemo uz drugu božansku osobu.


Razgovarala: Josipa Miler

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Duhovna obnova i srebrna misa fra Ljubomira Šimunovića

London,  Pon, 27. Lip. 2022.

Duhovna obnova i srebrna misa fra Ljubomira Šimunovića

U subotu i nedjelju, 25. i 26. lipnja 2022., održana je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Londonu duhovna obnova pod naslovom: “Koje li nade u pozivu njegovu”

Proslava u čast Divi Grabovčevoj na Kedžari

Grabovica,  Pon, 27. Lip. 2022.

Proslava u čast Divi Grabovčevoj na Kedžari

Brojni hodočasnici proslavit će u nedjelju, 3. srpnja, na Kedžari “Divin dan”, dan posvećen Divi Grabovčevoj

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Vatikan,  Pon, 27. Lip. 2022.

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Sveti Otac u audijenciju primio članove Neokatekumenskoga puta, te poslao 430 obitelji u misije na najsiromašnija i sekularizirana područja svijeta: „Hvala vam na vašoj velikodušnosti. Hodite zajedno s biskupom, on je poglavar mjesne Crkve“

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Auchi,  Pon, 27. Lip. 2022.

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Katoličke biskupije Auchi i Kaduna tuguju zbog smrti vlč. Christophera Odije i vlč. Vitusa Boroge, koji su ubijeni u nigerijskim državama Edo i Kaduna