Fra Slavko Topić, misionar milosrđa

Dr. fra Slavko Topić rođen je 1940. u Bukovici, a s 20 godina stupio je u Franjevački red Franjevačke provincije Bosne Srebrene te 1966. zaređen za svećenika. Poslije teologije završene u Sarajevu, u Zagrebu na Institutu za crkvenu glazbu započinje studij glazbe. Školovanje je nastavio na Papinskom glazbenom institutu u Rimu gdje je diplomirao i magistrirao, te je 1985. doktorirao u Kölnu. Njegov prebogati svećenički životopis obuhvaća služenje u više župa, a godinama je prepoznat kao stručnjak za crkvenu pučku glazbu i skladatelj koji sklada vlastita i harmonizira tuđa djela uglavnom na liturgijsko-crkvene tekstove. Uz to je bio pomoćnik voditelja novaka i bogoslova te se posvetio profesuri (sjemenište, Franjevačka teologija, sadašnji Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu i franjevački novicijat) i publicističkom radu, a trenutno je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Tijekom 2013. bio je ispovjednik u Apostolskoj penitencijariji, a odnedavno je u ispovjedničkoj ulozi kao misionar milosrđa.

Poštovani fra Slavko, za početak nam recite tko je misionar milosrđa?

U buli Misericordiae vultus – Lice Milosrđa papa Franjo jasno kaže da je misionar milosrđa „živi znak“ Očeva praštanja. Misionar milosrđa jest svećenik koji svojim poslanjem i svojom ovlasti koju mu je Papa povjerio u Godini milosrđa naviješta i širi Božje milosrđe, najvećma izraženo u opraštanju naših grijeha.

U povodu Svete godine jubileja Božanskog milosrđa, papa Franjo je imenovao Vas i fra Josipa Ikića misionarima milosrđa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Kakva je Vaša i uloga svećenika izabranih za taj zadatak u Godini milosrđa?

U susretu s papom Franjom u Rimu 9. i 10. ožujka 2016. doznali smo da je Papa imenovao 1 074 svećenika – misionara milosrđa (na susretu nas je bilo 726) i odaslao u sve biskupije svijeta. I kao „živi znak Očeva praštanja“ dao nam „vlast odriješiti i one grijehe koji su pridržani Apostolskoj Stolici“, to jest samom Papi. Prema tome, naša je prva uloga biti na raspolaganju za sakrament svete ispovijedi kako bi vjernici, u bilo kakvim poteškoćama svoje savjesti, mogli lako i jednostavno dobiti oproštenje svojih grijeha, osjetiti veličinu i važnost ispovijedi kao sakramenta Božjeg milosrđa – Izvora praštanja, utjehe i mira.

Kako se postaje misionarom milosrđa? Može li to biti bilo koji svećenik ili postoje posebni uvjeti za to?

Svoje svećenike za misionare milosrđa predlažu pojedini crkveni ili redovnički poglavari. Oni za tu službu predlažu one svećenike koje sami odaberu.

Ima li već zanimanja za ispovijed kod Vas kao misionara milosrđa? Kako zainteresirani do Vas mogu doći i u kojem vremenu?

Možda nije uputno da ispovjednik o tome uopće govori, pogotovo dajući informativne podatke. Jer i to treba staviti pod sveti veo ispovjedne tajne. Glede kontakta s nama, u masovnim medijima naša su imena već objavljena i svaki vjernik lako može saznati gdje i kada nas se može naći.

Zadaća misionara milosrđa je propovijedanjem o Milosrdnom Ocu pozivati vjernike na obraćenje i pomirenje s Bogom. Što misionari milosrđa mogu učiniti kako bi što više ljudi ponukali da pristupe sakramentu ispovijedi?

Godina milosrđa u Crkvi (i svijetu!) zapravo je snažan poziv na milosrđe koje je vrhunac ljubavi prema Bogu i prema ljudima u svakodnevnom životu. Svaki vjernik tijekom ove Svete godine milosrđa trebao bi vidjeti sebe i svoj život u milosrdnom licu svoga Boga. U tom gledanju sama od sebe objavit će se potreba sakramenta milosrđa (ispovijedi). To posebno vrijedi za one koji se baš dugo ne ispovijedaju i koji su sakrament ispovijedi potisnuli iz svog praktičnog kršćanskog života, ili čak potpuno zaboravili (zanemarili).

Pozivati vjernike na obraćenje i pomirenje s Bogom, odnosno propovijedati Božje milosrđe, poticati i raspirivati duh milosrđa u osobnom i međuljudskom životu – rasti u osobe milosrđa u ovom našem ne-milosrdnom svijetu – nije zadaća samo misionara milosrđa, već cijele Crkve. Posebno svih svećenika u Crkvi, osobito onih u izravnim pastoralnim službama. Njima misionari milosrđa, prema svojim mogućnostima, mogu biti samo na raspolaganju kod poticanja i ponovnog otkrivanja vrijednosti i važnosti sakramenta svete ispovijedi – kroz razne prigodne nagovore.

Papa Vam je povjerio ovlasti odrješenja pokornika i od onih grijeha koji su pridržani samo Svetoj Stolici. Ta ovlast vrijedi na cijelom svijetu do kraja Godine milosrđa (20. studenog 2016.). Možete li nam nešto više kazati o teškim grijesima koje ljudi mogu ispovjediti misionaru milosrđa? Koji su to grijesi?

To su svi grijesi, bez obzira kakvi i koliki bili.

Ali postoje tzv. pridržani ili izuzeti grijesi. Naime, neke grijehe, koji su iznimno teški, Crkva izuzima iz redovitog načina opraštanja, to jest ne može ih odriješiti bilo koji svećenik-ispovjednik, već su kazne za te grijehe pridržane izravno Svetoj Stolici (Papi). Crkva te grijehe smatra osobito teškima jer čine posebno veliku štetu, pa ih zbog toga smatra deliktima ili zločinima za koje je predviđena kanonska kazna. Najteža takva kanonska (zakonska) kazna jest izopćenje iz Crkve (ekskomunikacija). Oprost od te kazne u nekim slučajevima pridržan je Svetoj Stolici, u nekim opet mjesnom biskupu (pobačaj, otpad od vjere).

Prema Kanonskom pravu, trenutno je pet takvih grijeha-zločina pridržanih Svetoj Stolici: povreda Presvete euharistije, fizički napad na Papu, ređenje biskupa bez Papina odobrenja (u novije vrijeme biskupska ređenja koja je učinio mons. Lefevre), pokušaj odrješenja sugrješnika u VI. zapovijedi, te izravno kršenje ispovjedne tajne. Benedikt XVI. dodao je k tome još i kršenje „tajnosti konklava“.

Odrješivanje od ovih grijeha pridržanih Svetoj Stolici i skidanje kanonske kazne Papa na razini cijele Crkve redovito čini preko svojeg kardinala Velikog pokorničara. Za grijehe i kazne pridržane biskupu, službu odrješenja tih grijeha i kazna čini viši pokorničar, to jest svećenik koga biskup odredi za svoju biskupiju. Te ovlasti imaju također zatvorski i bolnički kapelani u svojoj tipičnoj pastoralnoj službi – onako kako to Zakonik propisuje.

Najpoznatiji i najčešći slučaj grijeha-zločina koji povlači automatsko isključenje iz Crkve (ekskomunikaciju) jest izvršenje pobačaja. Ali odrješenje toga grijeha i spomenute kazne nije pridržano Svetoj Stolici, već mjesnom biskupu. Biskup redovito daje ovlast odrješenja od toga grijeha i kazne svim svojim svećenicima koji imaju redovitu jurisdikciju. Vrhbosanski nadbiskup kard. Vinko dao je tu ovlast svim svojim svećenicima (dopis br. 1083/1991., 16. 7. 1991. i br. 1388/2015., od 7. 11. 2015.). Tako svaki svećenik u našoj nadbiskupiji može odrješivati od grijeha pobačaja i kazne izopćenja koja je povezana s tim grijehom – posebno sada u Godini milosrđa (isti dopis).

Kazna ekskomunikacije (izopćenje iz Crkve) isključuje također primanje sakramenata. Ekskomunicirana osoba se ne može ispovijedati ni pričešćivati ako se prije toga ne ukloni kazna izopćenja. Papini misionari milosrđa imaju ovlast odrješivanja od pridržanih grijeha i od crkvenih kazni otvarajući tako pokornicima ponovno pristup svetim sakramentima. Gesta slanja misionara milosrđa poticaj je da se razmišlja nad težinom određenih grijeha. Također je prilika za ponovno otkrivanje ljepote sakramenta svete ispovijedi i za lakše očitovanje Božjeg milosrđa.

Ovlast koju je Papa dao svojim misionarima milosrđa u Godini milosrđa ogromna je praktična pomoć u ispovjedničkoj praksi. Naime, ne mora se pismeno utjecati na Svetu Stolicu (Penitencieria Apostolica) da bi se u svakom pojedinom slučaju dobila ovlast odrješenja od grijeha i kazni pridržanih Svetoj Stolici. Takav je onaj redoviti crkveni postupak: da svećenik kad u ispovijedi susretne slučaj izuzetoga grijeha i odgovarajuće kazne, pismeno mora tražiti ovlast od Svete Stolice da može odriješiti pokornika od toga grijeha i kazne. Naravno, čuvajući strogo tajnu, tako da nitko nikada ne može saznati o komu se radi i tko je počinio taj grijeh. Ni sam svećenik-ispovjednik ne zna o komu se radi. Svećenik opisuje samo grijeh za koji traži ovlast odrješenja, a samu osobu niti poznaje, niti se smije zanimati za njezino ime. Osoba ostaje u apsolutnoj tajnosti. Svećenici koji su imali takve slučajeve dobro znaju kako su zahtjevni i delikatni kod rješavanja. Misionari milosrđa imaju ovlast odrješivanja od takvih grijeha i kazni i odmah rješavaju svaki pojedini slučaj.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju