Fra Martin Jaković, vikar Hrv. provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca

Lipanj je mjesec u vjerničkim srcima posebice rezerviran za svetačke velikane među kojima je i Sv. Anto Padovanski. O ovom toplom i jednostavnom svetačkom liku iz Katoličkog tjednika razgovarali su s vikarom Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Martinom Jakovićem...

Razgovarao: Željko Ivković

Fra Martin je rođen u malom podravskom mjestu Molve. Teološki studij završio je na KBF-u u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1991. Uz taj fakultet pohađao je i Institut za crkvenu glazbu kao izvanredni polaznik, a od instrumenata svira klavir, orgulje i harmoniku.

Prva svećenička služba bila mu je upravo u vjerničkoj zajednici Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu gdje je imenovan župnim vikarom. U jednom razdoblju djelovao je kao odgojitelj sjemeništaraca, a nakon toga bio je župnik na Bijeniku u Zagrebu. Godine 2006. ponovno je došao u svoju prvu župu na Svetom Duhu, ali kao župnik gdje je djelovao 12 godina.

Trenutno je gvardijan samostana Sv. Frane na Obali u Splitu i župnik vjerničke zajednice Sv. Stjepana pod Borovima. Uz navedene službe je i vikar Provincije.

Svećenik i redovnik koji je 15-ak godina djelovao u župi posvećenoj Sv. Anti izbliza je upoznao načine i razloge štovanja ovoga svetca među vjerujućim pukom.

Poštovani, o Sv. Anti je napisano mnogo, a također većina vjernika „zna sve“ iz njegova života, a poznat je to svetac i inovjercima te ateistima. Stoga, na početku recite nam tko je za Vas osobno Sv. Anto?

Dolaskom u sjemenište davne 1980. primijetio sam da mnoštvo vjernika dolazi u našu crkvu upravo zbog Sv. Ante. Čitajući njegov životopis i preuzimajući službu župnika u njegovu svetištu u Zagrebu, počeo sam dublje ponirati u njegov život i otkrivati snagu njegove svetosti. Oduševila me njegova snažna želja naviještati evanđelje potaknut mučeništvom prvih franjevačkih misionara.

Posebno me dirnula njegova poniznost i duhovna snaga kad je uvidio da misionarski duh i poslanje neće uspjeti ostvariti. U tom trenutku se prepustio da ga Bog vodi i usmjeri na drukčiji put posvećenja. On je za mene svetac koji potiče na vjerodostojno življenje s Bogom iz koga se rađa raspoloživost za sve dobro koje Bog po nama želi donijeti ljudima koje susrećemo.

Prema procjenama, u Katoličkoj Crkvi ima oko 6 000 svetaca. Pitamo se zašto Bog baš po Sv. Anti čini tolika čudesa, dijeli bezbrojne milosti, donosi blagoslov i riječ spasenja?

Sv. Ante je vrlo poseban i drag svetac. Ljudi su u njemu prepoznavali toplinu i jednostavnost kojom im je pristupao. Kad čitamo koliko je čuda učinio: jedne oživio, drugima izmolio ozdravljenje, zavađene pomirio, vratio mir u srce, potaknuo na obraćenje, učvrstio vjeru, onda možemo reći da je bio posebni Božji ugodnik.

Bio je sličan našem Spasitelju, sve je činio u ime Božje kao ponizni Božji službenik. Bio je i posebno darežljiv. Tako je nastala Limenka Sv. Ante ili Kruh Sv. Ante. Naime, u svim crkvama koje vode franjevci ima posebna škrabica s navedenim natpisom, u koju vjerni puk ubacuje milodar za siromašne.

U crkvu Sv. Frane na Obali u Splitu svakog prvog utorka u mjesecu dolazi 60-ak potrebitih koji traže pomoć. Za svakoga od njih nađe se koji novčić za njihove potrebe. U škrabici se ponekad nađe više ili manje darova vjernika. Bilo je situacija kad smo mislili da sljedeći mjesec neće biti sredstava. Sljedeće nedjelje netko je ubacio u škrabicu svotu koja pokriva dva mjeseca. Nikad ta akcija nije prekinuta i nadam se da neće. Ipak, iza nje stoji Sv. Ante. Po njemu se Bog posebno proslavio u svijetu.

Ako uvjetno kažemo da je zasjenio druge svetce, recite nam kakav je odnos Sv. Ante s Isusom?

Prije svetčeve smrti u kapelici viđenja u Camposampieru viđen je s Malim Isusom u naručju. To je slika koja govori o neopisivom odnosu između njih. Sv. Ante je svoju bezuvjetnu predanost Bogu pokazivao svojim uzornim redovničkim životom, ali i svojim djelovanjem. Svi mi osjetimo kada netko autentično živi svoju vjeru.

Isusa je naviještao biranim riječima i s posebnim poštovanjem. U svojoj molitvi predao mu je cijelo svoje biće. Da bi bio bliže Bogu, znao se popeti na orah koji se nalazio u vrtu samostana u Camposampieru gdje je molio i meditirao. Njegova duboka i snažna ljubav prema Isusu snažila ga je i poticala da gorljivo i beskompromisno donosi ljudima svjedočanstvo živoga Boga koji ljubi čovjeka i želi da oni koji istinski vjeruju pronose svijetom Božju ljubav i donose plodove spasenja.

Ovaj je svetac, prije svega, bio čovjek molitve, ali i svjetski putnik koji je obišao skoro čitav tada poznati svijet. Međutim, u jednom razdoblju života bio je „skoro zaboravljen“ u malom samostanu, a njegova želja tada bila je biti mali. Poznatim propovjednikom postao je sasvim slučajno kada je trebalo „zamijeniti“ jednoga svećenika na misi. Čini se da se u ovome svetcu najbolje očituje „čovjek sniva, Bog određuje“?

Veličina čovjeka je u njegovoj poniznosti, skromnosti, dobrohotnosti i malenosti u odnosu prema Bogu. Sv. Ante je to shvatio. U trenutcima molitve zahvaljivao je Bogu za sve milosti i pozorno slušao što Bog od njega očekuje. Nastojao je nasljedovati i svjedočiti Isusovu ljubav svim ljudima kad god mu se za to ukazala prilika.

Završio je visoke škole, proputovao svijet, ali najveća želja mu je bila proslaviti Boga. Prihvatio je biti u malom samostanu, ali je bio otvoren za sve izazove koji su pred njega stavljeni. Osluškivao je Božji glas i poput učitelja iz Nazareta činio dobro, propovijedao i ljudima donosio radost i ohrabrenje u životnim poteškoćama. Puno je toga planirao u svojoj glavi i srcu. Istina je da čovjek sniva, a Bog određuje. U toj istini možemo reći da je Sv. Ante bio potpuno otvoren Duhu Božjem i unatoč svojim planovima prihvatio je što se od njega tražilo jer je u tome otkrivao volju Oca nebeskog. Tu se otkriva veličina dragog nam svetca, potvrđena njegovim riječima i djelima.

Kakav je bio društveni i kulturni kontekst u kome je Sveti Anto živio i djelovao? Ako je njegov život odgovor na anomalije onoga doba, kakav bi danas trebao biti život štovatelja Sv. Ante?

Bilo je to vrijeme u kome se sve mjerilo društvenim statusom i materijalnim bogatstvom. Ono duhovno je bilo u sjeni. To duhovno se doduše pokazivalo u nekim izvanjskim slavljima, ali ljude nije poticalo da iz ljubavi prema Bogu žive život u skladu s evanđeljem i Božjim zapovijedima. I danas nakon toliko stoljeća primjećujemo sličnu situaciju.

Sv. Franjo je donio duhovno osvježenje. Prkosio je takvom načinu života i pokazao da „čovjek duha“ može biti istinski sretan. Htio je pokazati da materijalno blagostanje ne može donijeti mir i radost života kao što to može duhovno bogatstvo koje se očituje u prijateljstvu s Bogom i življenjem zapovijedi ljubavi.

Sv. Ante je svojim životom ukazivao na ono bitno, vrijedno i nepropadljivo. Život današnjih štovatelja Sv. Ante ne smije ići u drugom smjeru. Ne smijemo samo tražiti da nas zagovara, učini čudo, pronađe izgubljeno, naprotiv, treba se ugledati na njegov odnos s Bogom i učiti kako svojim životom proslaviti Boga i donositi ga ljudima našega vremena.

Nastavak pročitati u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba