Fra Franco Carollo, rektor Papinske bazilike Svete kuće u Loretu

Marija uznesena na nebo je znak utjehe i sigurne nade


Loreto,  čet, 20. kol. 2020.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije ove se godine uslijed pandemije koronavirusa u mnogim dijelovima svijeta proslavila drugačije nego uobičajeno. Jedno od takvih mjesta je Papinska bazilika Svete kuće u talijanskom Loretu. Tim povodom novinari Katoličkog tjednika razgovarali su s rektorom ove bazilike fra Francom Carollom.

Fra Franco Carollo, rektor Papinske bazilike Svete kuće u Loretu

Otac Franco je član Franjevačke provincije kapucina iz Veneta. Iza sebe ima bogato pastoralno iskustvo. Uz ostalo, bio je provincijalni savjetnik, profesor na teologiji, godinama rektor marijanskog svetišta u Castelmonteu, u talijanskoj pokrajini Udinama. Specijalizirao je liturgiku u Padovi. Rektor Papinske bazilike Svete kuće u Loretu je od listopada 2014. S njim smo razgovarali o okolnostima u kojima vjernici u Italiji dočekuju svetkovinu Velike Gospe, o značenju samoga blagdana, o Mariji majci svih ljudi, misteriju Marijina uznesenja na nebo…
 
U Vašoj domovini mnogi su izgubili svoj život u vrijeme pandemije. Koliko ova svetkovina može pomoći ljudima da razumiju da smo rođeni za nebo, odnosno za vječnost?
 
Marija uznesena na nebo, na što nas podsjeća Drugi vatikanski koncil, za nas je znak utjehe i sigurne nade. Tako je ovo slavlje uistinu za nas kršćane odsjaj svjetla vječnosti i posljednja riječ koja nam dolazi odozgor i podsjeća nas da smo stvoreni za raj, za uživanje u blagoslovljenom viđenju Boga. U našoj kršćanskoj tradiciji postoji jedna lijepa pjesma koja kaže: „Ići ću je vidjeti jednog dana, na nebu moju domovinu, otići ću vidjeti Mariju, svoju radost i ljubav svoju…“ Na taj način kršćanski narod izražava svoju vjeru u vječni život, u Božji život koji je već prisutan u nama i koji će svoje ispunjenje pronaći u vječnosti.
 
Talijani su, baš kao i Hrvati, poznati kao narod koji jako štuje Gospu. Unatoč sveprisutnom udaljavanju ljudi od Crkve može li se zaključiti kako je Blažena Djevica Marija i dalje majka koja okuplja svoju djecu?
 
Marija je uvijek Majka! To je od trenutka kada je Krist umro na križu i od kada nam ju je dao za majku. To sigurno nije slučajnost trenutka ili odstupanje od vjere koja mijenja duhovnu i teološku istinu njezina univerzalnog majčinstva. Zapravo, možda upravo sada se najviše osjeća potreba za njenom majčinskom i utješnom prisutnošću u našem svakodnevnom životu. Sada više nego ikada trebamo njegovati nadu u budućnost i biti u mogućnosti prizivati ​​je kao Majku nade koja nas ispunjava radošću i podržava nas u našem zalaganju. Zahvaljujem papi Franji što je dodao u Lauretanske litanije, poznate u cijelom svijetu, ove nove zazive Majka nade, Majka milosrđa i Udobnosti/Olakšanje migranata.
 
Koliko je proglašena dogma o Marijom uznesenju na nebo aktualna u suvremenom svijetu? Kako je pojasniti ljudima koji su postali indiferentni prema svojoj vjeri?
Po mom mišljenju, aktualnija je nego što se možda čini. Osim izgleda, ljudi traže stvari koje su važne i koje su posljednje. Imaju potrebu za beskonačnošću i vječnošću koju samo kršćanska vjera može dati u punini ispunivši srce mirom i radošću. Možda smo zamoljeni da ih pratimo na tom putu traženja smisla s nježnošću i ljubavlju, čineći nas diskretnim i poniznim suputnicima i ostavljajući Duhu slobodu djelovanja jer svaki ozbiljan put kršćanskog života ovisi o njemu. Naša vjera uzima čovjeka u cjelini, shvaća ga u njegovoj tjelesnoj i duhovnoj dimenziji. Bog nas potpuno i cjelovito spašava ne dopuštajući da se nešto od nas izgubi, već dovodeći do ispunjenja svih naših ljudskih dimenzija. Uostalom, kako možemo misliti da se naše tijelo, sakramentalno mjesto susreta s Bogom, izgubilo? Naše tijelo ne može biti prepušteno ništavnosti, za vječnost će to biti znak da nas je Bog dotaknuo i znak našeg odgovora vjere u njega.
 
Mnogo puta se za Mariju kaže da je ona primjer majke, supruge, ali prije svega vjernice. Koliko je njezin lik prihvatljiv današnjoj slici žene?
 
Vjerujem da je ono što nam je predočio Sv. Pavao VI. u apostolskoj pobudnici Marialis cultus iz 1974. relevantnije nego ikad. Postoje četiri dimenzije Marijina iskustva koje nadilaze vrijeme i okolnosti te su samim tim uvijek važeće i aktualne. Marija je, kaže Papa, Djevica koja sluša, Djevica koja moli, Djevica Majka, Djevica koja nudi. Tko se ne pronalazi unutar ovih dimenzija? One su dio života, izražavaju život, propagiraju život, ostvaruju život. Mijenjamo upotrebe i običaja, osjetljivost i obaveze, ali te dimenzije ostaju s vremenom. Imamo zadatak utjeloviti ih tako što ćemo ih natjerati da govore u današnjem svijetu.
 
Kompletan intervju pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
 
Razgovarao: Dražen Kustura

Govor mons. Vlade Razuma prilikom imenovanja za pomoćnog biskupa zagrebačkog

Zagreb,  pon, 17. stu. 2025.

Govor mons. Vlade Razuma prilikom imenovanja za pomoćnog biskupa zagrebačkog

Prenosimo u cijelosti govor mons. Vlade Razuma prilikom imenovanja za pomoćnog biskupa zagrebačkog 17. studenoga na u dvorani „Aula Magna“ Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

Govor nadbiskupa Kutleše prigodom imenovanja novih pomoćnih biskupa mons. Marka Kovača i mons. Vlade Razuma

Zagreb,  pon, 17. stu. 2025.

Govor nadbiskupa Kutleše prigodom imenovanja novih pomoćnih biskupa mons. Marka Kovača i mons. Vlade Razuma

"Uvjeren sam da su ova imenovanja dar Duha Svetoga, plod molitve Crkve i Božjega slušanja potreba njegova naroda. Bog zna bolje od nas gdje i kada nam je potreban novi glas, nova ruka, novo srce."

VIDEO Objava imenovanja zagrebačkih pomoćnih biskupa

Zagreb,  pon, 17. stu. 2025.

VIDEO Objava imenovanja zagrebačkih pomoćnih biskupa

U sklopu Svećeničkog dana Zagrebačke nadbiskupije na Hrvatskome katoličkom sveučilištu objavljena su imenovanja preč. Marka Kovača i preč. Vlade Razuma pomoćnim biskupima Zagrebačke nadbiskupije

Priopćenje Apostolske nuncijature u RH o imenovanju zagrebačkih pomoćnih biskupa

Zagreb,  pon, 17. stu. 2025.

Priopćenje Apostolske nuncijature u RH o imenovanju zagrebačkih pomoćnih biskupa

Sveti Otac Lav XIV. imenovao je pomoćnim biskupima Zagrebačke nadbiskupije prečasnog Marka Kovača, biskupskog vikara i kancelara Nadbiskupskog duhovnog stola, i prečasnog Vladu Razuma, rektora Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu