Dr. vlč. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije

Prisutnost Caritasa u BiH jamac je da nismo sami te da nas drugi vide i čuju


Sarajevo,  Čet, 16. Prosinac 2021.

Djelotvornu kršćansku ljubav na prostoru Vrhbosanske nadbiskupije na institucionalan je način moguće pratiti već 90 godina kroz njezin Caritas. Koji su današnji naglasci u djelovanju ove najstarije karitativne institucije Crkve u Hrvata, ali i budući izazovi, pitali smo ravnatelja Caritasa VN-a dr. vlč. Mirka Šimića.

Službujući već više od 11 godina na čelu vrhbosanskoga Caritasa, vlč. Šimić postao je jedno od njegovih zaštitnih lica, ali i čovjek koji zasigurno ima puno toga kazati na temu karitativnoga rada. Na ovo je mjesto imenovan nakon završena poslijediplomskoga studija iz područja socijalne etike, koga je od 2004. od 2010. pohađao u Innsbrucku i Grazu gdje je bio i pastoralno angažiran.

Inače, rođen je 19. listopada 1974. u župi Zgošća - Kakanj. Put svećeničkoga zvanja odveo ga je u sjemenište u Zadar, odnosno Pazin gdje je završio Klasičnu gimnaziju da bi teološki studij pohađao u Bolu na Braču i Sarajevu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1999. u Sarajevu. Prije odlaska na poslijediplomski studij službovao je kao župni vikar u Živinicama i Oštroj Luci-Boku te kao župnik u Ceru. S njim smo razgovarali u ozračju Nedjelje Caritasa u BiH koja se proslavlja na Treću nedjelju došašća.

Poštovani, na svetkovinu Krista Kralja, 21. studenoga, u sarajevskoj je prvostolnici proslavljena 90. obljetnica utemeljenja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Koje bismo povijesne nadnevke u tom vremenskom hodu trebali izdvojiti?

Caritas Vrhbosanske nadbiskupije nije moguće odvojiti od njegova utemeljitelja, nadbiskupa dr. Ivana Ev. Šarića koji je, sada već davne 1931., imao viziju i želju - a koju je pretočio u stvarnost osnivanjem ovog Caritasa - potaknuti konkretno karitativno djelovanje u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Stoga će 22. studenoga 1931. ostati zapamćen kao dan kada je počela organizirana briga i skrb za siromašne na području Sarajeva, drugih gradova i mjesta te u konačnici na području cijele Vrhbosanske nadbiskupije. Nadbiskupu Šariću Crkva Vrhbosanska itekako je zahvalna jer je znao prepoznati trenutak u povijesti sveopće Crkve kao i Crkve u Hrvata čime je ovaj Caritas najstariji Caritas na hrvatskom govornom području.

Kako se Crkva u Vrhbosni susretala s različitim izazovima, tako je i Caritas bio suočen s velikim poteškoćama u svom djelovanju. Drugi svjetski rat te diktatura komunista iza njega značili su bolne nevolje i nedaće i u Caritasovu radu te je on u konačnici bio i zabranjen. Kontinuitet Caritasa održan je samo zahvaljujući djelovanju župnika koji su i dalje skrbili za potrebne. Tek slomom komunističke diktature i dolaskom mlade demokracije na ovo područje, otpočinje i novo razdoblje u životu Caritasa. Prvim ravnateljem, nakon svih povijesnih vjetrometina, imenovan je u kolovozu 1990. vlč. Pavo Šekerija što je značilo novi početak u radu Caritasa koga ubrzo čekaju nova iskušenja jer dolazi do ratnih sukoba. U međuvremenu Caritas Vrhbosanske nadbiskupije vodilo je nekoliko svećenika ove nadbiskupije uz pomoć zamjenika te upravnih tijela, i davalo obol životu i radu ove Šarićeve ustanove.

Sv. misom u sarajevskoj prvostolnici povodom 90 godina Caritasa, obilježen je početak obljetnice koja će biti ispunjena različitim sadržajima tijekom ove i sljedeće godine, a sve bi trebalo biti okončano svečanom akademijom na jesen 2022. ukoliko to dopuste okolnosti.

Na što je Caritas Vrhbosanske nadbiskupije ponajviše stavljao naglasak?

Ovisno o vremenu djelovanja, odnosno o izazovima s kojima se suočavao, Caritas je planirao i provodio karitativne akcije i u skladu s potrebama u danom trenutku organizirao projekte kojima je dopirao do potrebnih.

Ukoliko se kratko vratimo u povijest, onda je to na početku bila jednostavno briga za siromašne i gladne koji su nadbiskupu Šariću bili na srcu, te je stoga i odredio prikupljanje milostinje po župama koja bi se usmjerila za potrebne u krajevima gdje je to bilo najnužnije. Drugi svjetski rat donio je dosta patnje i nevolja te je onemogućio organiziranu brigu za stradalnike. Pojedinci unutar Crkve, kako klerici, tako i laici, spašavali su ljudske živote i oni će ostati pravednicima unatoč zlu koje se bilo nadvilo nad cjelokupno čovječanstvo. Razdoblje iza rata značilo je, prije svega, brigu župnika za siromašne budući da komunistički diktatori i njihovi podanici nisu dopuštali nikakav karitativni rad.

Zadnji rat u BiH, od 1991. do 1995., značio je i nova iskušenja za Caritas koji je, kad pogledamo iz današnje perspektive, kvalitetno odgovorio na bol, jad i očaj koji je zadesio ovdašnje stanovništvo. Pomoć se, zahvaljujući Caritasu, dopremala preko Republike Hrvatske do najnepristupačnijih i ugroženih krajeva, a na poseban način to su mogli osjetiti stanovnici opkoljena Sarajeva.

Caritas danas funkcionira kao moderno ustrojena crkvena institucija koja ima svoja prava i obveze, kako na crkvenom, tako i na civilnom području. Upravna tijela usmjeruju i nadziru rad Caritasa te daju nove impulse za bolje karitativno djelovanje. Pučka kuhinja, predškolska ustanova, studentski dom, briga za stare i nemoćne, neki su od ključnih projekata ovog Caritasa. Tomu svakako treba dodati i druge manje vidljive projekte poput brige za romsku populaciju, skrbi za bolesnu djecu te svakodnevne brige za siromašne preko najrazličitijih oblika pomoći. Teško je pobrojati sve situacije i nevolje s kojima se tražitelji pomoći susreću te obraćaju Caritasu u nadi da će im moći pomoći u njihovoj potrebi.

Po čemu se ova institucija Katoličke Crkve razlikuje od drugih humanitarnih organizacija u ovoj zemlji?

Postoji nekoliko aspekata koji su ključni u životu Caritasa. Prvi utemeljitelj Caritasa sam je Isus koji iz ljubavi prema čovjeku poziva tog istog čovjeka na ljubav prema bližnjemu. Iz te božanske ljubavi izvire i naša potreba brinuti se za druge. Ne treba umanjivati vrijednost niti jedne humanitarne organizacije koja djeluje na našem području jer svaka u pravilu ima plemenitu zadaću pomoći ljudima. Međutim, Caritas je, prije svega, institucija Katoličke Crkve koja pred očima ima Isusa koji poziva na bezinteresnu ljubav prema potrebnomu. Caritas nije tzv. nevladina organizacija, kako mu neki i unutar Crkve tepaju, ciljajući valjda na njegovu odvojenost od političke vlasti. Caritas je nadasve slobodna i ideološki neovisna ustanova što ju čini jačom od svih drugih udruga ili organizacija podložnih različitim utjecajima. Djelatnici Caritasa odgajaju se u duhu zajedništva i spremnosti služiti potrebnima, iako su često i sami potrebni pomoći. Karitativci su spremni istrpjeti osude, prozivanja, kritike, nezahvalnost od onih kojima su pomogli te nastaviti dalje raditi. Karitativci će svoju snagu crpsti u Isusu koji je služio i pomagao drugima te ih tješio u njihovim patnjama.

Kada pogledamo unatrag, što zapravo Caritas znači čovjeku u BiH?

O ovomu bi svakako korisnici Caritasovih usluga mogli nešto više reći budući da imaju izravno iskustvo susreta s djelatnicima Caritasa koji nastoje u granicama odgovornosti i mogućnosti biti na raspolaganju te čuti potrebe onih koji nešto mole. Lijepo je, dakako, čuti svjedočanstva i zahvalnost ljudi koji su preživjeli zahvaljujući Caritasu ili im je Caritas u određenom trenutku pomogao na drugi način te su potom mogli samostalno funkcionirati. Plemstvo obvezuje! Po onomu što je ostalo zabilježeno, znamo da je uloga Caritasa, pogotovo u zadnjem ratu u BiH, bila neizmjerno važna i nasušno potrebna. Šteta je što zbog dnevnih političkih i društvenih razmirica u zemlji u kojoj živimo ta uloga nije dostatno vrjednovana. Vjerojatno će doći trenutak kada će čovjek biti iznad ideologije i kada ćemo shvatiti da je smisao življenja u zajedničkom dijeljenju svega što nam je Bog ostavio. Dok se to ne dogodi, a ako se i ne dogodi, Caritas će i dalje vršiti svoje poslanje, prije svega na području Vrhbosanske nadbiskupije, odnosno preko zacrtanih projekata za ljude u potrebi. Ne treba zaboraviti da je Caritas dio velike međunarodne obitelji Caritasa te da smo na taj način povezani s cijelim svijetom. Prisutnost Caritasa u BiH jamac je i da nismo sami te da nas drugi vide, čuju, osluškuju naše potrebe te na temelju njih djeluju i pomažu, na čemu smo im jako zahvalni.


Razgovarao: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH pod predsjedanjem biskupa Komarice

Sarajevo,  Ned, 23. Sij. 2022.

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH pod predsjedanjem biskupa Komarice

Vijeće za liturgiju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice, održalo je u Sarajevu, u subotu 22. siječnja 2022. svoju redovitu sjednicu.

Papa: Riječ Božja nas mijenja, krutost nas skriva

Vatikan,  Ned, 23. Sij. 2022.

Papa: Riječ Božja nas mijenja, krutost nas skriva

Na treću nedjelju kroz liturgijsku godinu, posvećenu produbljivanju Svetoga pisma, Papa je u vatikanskoj bazilici slavio misu pozivajući vjernike da otkriju pravo Božje lice koje nije nikada udaljeno i ravnodušno, nego uvijek čovjeku blisko.

Papa pozvao na molitvu za mir u Ukrajini

Vatikan,  Ned, 23. Sij. 2022.

Papa pozvao na molitvu za mir u Ukrajini

Papa Franjo pozvao je u nedjelju, 23. siječnja sve vjernike da se u srijedu 26. siječnja pridruže molitvi za mir u Ukrajini.

Prvo katoličko sveučilište u SAD-u osnovano je 23. siječnja 1789. godine.

Sjedinjene Američke Države,  Ned, 23. Sij. 2022.

Prvo katoličko sveučilište u SAD-u osnovano je 23. siječnja 1789. godine.

Sveučilište je osnovao američki katolički nadbiskup John Carroll. Sveučilište Georgetown danas je jedna od najuglednijih obrazovnih i znanstvenih institucija u SAD-u.