Dr. sci. Džemil Hajrić, direktor Agencije za sigurnost hrane BiH

„Usporedbom rezultata laboratorijskih analiza hrane, koje su najpouzdaniji pokazatelj zdravstvene ispravnosti i kvalitete iste, evidentno je da građani Bosne i Hercegovine konzumiraju približno jednaku hranu kao i građani zemalja u našem susjedstvu i jugoistočnoj Europi“, kaže dr. sci. Džemil Hajrić.

Razgovarao: Josip Vričko

Gospodin Džemil Hajrić rođen je 10. travnja 1973. u Sarajevu gdje se i školovao. Diplomirao je, magistrirao te doktorirao na Veterinarskom fakultetu. Agencijom za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine rukovodi od 2016., a prije toga, od 2006., obnašao je službu pomoćnika direktora. U razdoblju od rujna 2003. do listopada 2006. obavljao je dužnost šefa Regionalnog ureda za identifikaciju i kontrolu kretanja životinja. Također, obrazovao se i stručno osposobljavao u inozemstvu. Predstavnik je Bosne i Hercegovine u Savjetodavnom vijeću Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA).

Povod za razgovor s direktorom Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine bio je Svjetski dan hrane koji se obilježava 16. listopada kada je osnovana Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO).

Poštovani gosp. Hajriću, Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine utemeljena je odlukom Vijeća ministara BiH 8. ožujka 2005. Koji joj je osnovni cilj?

Kroz implementaciju obveza propisanih primarno Zakonom o hrani i Zakonom o GMO, ali i podzakonskim aktima donesenim na osnovu navedenih zakona, Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine nastoji izgraditi učinkovit sustav sigurnosti hrane i hrane za životinje duž cjelokupna prehrambenog lanca, baziran na procjeni rizika, koji će osigurati visoku razinu zaštite zdravlja i interesa potrošača u Bosni i Hercegovini. To je ujedno naša vizija koju želimo ostvariti u uskoj suradnji sa svim nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine, Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH, kao i nadležnim županijskim, gradskim i općinskim službama.

U fokusu našeg rada, pored zaštite zdravlja i interesa potrošača, nalazi se i omogućavanje ravnopravna položaja subjekata u poslovanju s hranom na tržištu te kreiranje pravnih i tehničkih pretpostavki za izvoz hrane iz Bosne i Hercegovine na međunarodno tržište, što ima vrlo značajne implikacije na ekonomiju naše zemlje.

Kakvu hranu, mislimo pritom, ne samo na zdravstveni aspekt, već općenito na njezinu ukupnu kvalitetu, konzumiraju bh. građani?

Usporedbom rezultata laboratorijskih analiza hrane, koje su najpouzdaniji pokazatelj zdravstvene ispravnosti i kvalitete iste, evidentno je da građani Bosne i Hercegovine konzumiraju približno jednaku hranu kao i građani zemalja u našem susjedstvu i jugoistočnoj Europi. Višegodišnji prosjek analiziranih uzoraka hrane pokazuje da oko 95 % svih uzoraka zadovoljava propisane parametre. S obzirom da značajan udio u neodgovarajućim uzorcima hrane pripada laboratorijskim analizama provedenim u okviru procesa samokontrole, dakle u procesu proizvodnje hrane, sa sigurnošću možemo reći da je, statistički gledano, udio odgovarajućih uzoraka uzetih na tržištu još viši.

Možete li nam pojasniti kojim kontrolnim procesima podliježe hrana u BiH?

Osim već spomenuta procesa samokontrole u okviru koga su subjekti u poslovanju s hranom dužni uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih i zdravstveno-tehničkih uvjeta proizvodnje u svakom objektu pod njihovom kontrolom, hrana iz uvoza koja se stavlja na tržište Bosne i Hercegovine podliježe službenim kontrolama zdravstvene ispravnosti i higijene, koje provode nadležna inspekcijska tijela na granici prilikom uvoza, a sva hrana na tržištu, bez obzira je li domaća ili uvozna, također podliježe službenim kontrolama koje obavljaju nadležna inspekcijska tijela.

Dodatno, Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, u suradnji s nadležnim inspekcijskim tijelima, svake godine provodi specijalizirane monitoringe hrane na prisustvo ostataka pesticida. U proteklom razdoblju radili smo i monitoringe kvalitete meda i kvalitete soli na našem tržištu, a i druge državne institucije, poput Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, također redovito, u skladu sa svojim nadležnostima, provode npr. monitoringe salmoneloze kod peradi, monitoring ostataka veterinarskih lijekova, itd. Dakle, cjelokupan proces službenih kontrola hrane u našoj zemlji slijedi načela i prakse zemalja u našem okružju i zemalja EU-a jer smo se kroz preuzimanje propisa EU-a o službenim kontrolama hrane na to obvezali. Naravno, potrebno je dodatno raditi na preuzimanju i implementaciji novog zakonodavstva EU-a o službenim kontrolama hrane, a te aktivnosti trenutno provodimo kroz jedan IPA Twinning projekt.

Ima li u BiH dovoljno laboratorija koji ispituju ispravnost hrane. Jesu li „umreženi“ privatni laboratoriji s onima koji se nalaze u sastavu veterinarskih i poljoprivrednih instituta/zavoda, zavoda za javno zdravstvo i fakulteta?

Gledano u apsolutnim brojevima, a uzimajući u obzir broj stanovnika, razvijenost prehrambene industrije i veličinu naše zemlje, laboratorija za kontrolu hrane u Bosni i Hercegovini ima sasvim dovoljno. Međutim za nas su značajniji kapaciteti, vrsta i opseg laboratorijskih analiza koje oni provode, kao i broj akreditiranih laboratorijskih metoda koje su uveli laboratoriji u Bosni i Hercegovini. U skladu s pretpristupnim obvezama Bosne i Hercegovine, a na osnovu Izvješća o napretku koji priprema Europska komisija, naša zemlja treba ubrzati pripreme za nacionalne referentne laboratorije, putem daljnjeg usklađivanja s pravnom stečevinom EU-a, a prije svega povećanjem broja akreditiranih laboratorijskih metoda koje se koriste u higijenskoj, veterinarskoj i fitosanitarnoj kontroli, analizi hrane za ljude i životinje.

U cilju jačanja kapaciteta laboratorija za analize hrane, Agencija je u proteklom razdoblju, kroz međunarodne projekte, osigurala nabavku laboratorijske opreme ukupne vrijednosti 2,1 milijuna KM, te omogućila specijalizirane obuke laboratorijskog osoblja, koje su provedene u referentnim laboratorijima zemalja Europske unije po međunarodno priznatim i validiranim metodama. Uvođenje međulaboratorijskih usporednih ispitivanja radi povećanja administrativnih kapaciteta, posebno inspekcijskih službi i laboratorija, jedna je od preporuka Europske komisije koja, između ostalog, podrazumijeva unaprjeđenje kapaciteta laboratorija, njihovu bolju suradnju i povezivanje.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba