Očuvanje planeta, briga za okoliš, ekologija… samo su neki od pojmova koji su sveprisutni u suvremenom društvu. Sve češće se uporabljuju i u samoj Crkvi, a u posljednje vrijeme i pojedini papinski dokumenti nadahnuti su upravo tim temama. O ovoj izazovnoj problematici razgovarali smo s profesorom dr. Premom Xalxom.
Profesor Xalxo je rodom iz sjeveroistočne Indije. Član je Družbe Isusove te je profesor na Teološkom fakultetu Sveučilišta Gregoriana u Rimu. Uz redovite profesorske obveze ujedno je i koordinator zajedničkog projekta svih papinskih sveučilišta i instituta u Vječnom Gradu, pod nazivom Il Joint Diploma in Ecologia Integrale koji je nastao kako bi se enciklika Laudato si' primjenjivala u konkretnim stvarnostima. U razgovoru za Katolički tjednik objasnio je što to znači cjelovita ekologija iz katoličke perspektive te progovorio o ulozi vjernika, napose katolika u očuvanju zajedničkog doma, o pozitivnim i negativnim inicijativama pojedinih ekoloških pokreta, o zaštiti prirode…
Poštovani profesore Xalxo, u Crkvi se sve više govori o cjelovitoj ekologiji. Što je to i koje su njezine odlike?
U srcu cjelovite ekologije su veza i međusobna povezanost svega živog i neživog: „Sve je u relaciji“ (Laudato si' 70, 92, 120), „Sve je povezano“ (LS 117), „Sve je intimno povezano“ (LS 137). Prva riječ cjelovite ekologije je već pokazatelj jasna učenja o odnosima jer definicija ekologije je da „proučava odnose između živih organizama i okoliša u kojem se razvijaju“ (LS 138). Cjelovita ekologija se pojavljuje devet puta u Laudatu si' (LS 10, 11, 62, 124, 137, 156, 225, 230). Ona jasno uključuje „ljudsku i društvenu dimenziju“ (LS 137) i pretpostavlja da „ne postoje dvije odvojene krize, jedna ekološka i druga društvena, već jedna i složena društveno-ekološka kriza“ (LS 139). Ukratko, jasno je kako je cjelovita ekologija paradigma odnosa.
U enciklici Laudato si' Sveti Otac je planet na kojemu živimo nazvao našim zajedničkim domom. Koliko današnji vjernici brinu o općem dobru svih ljudi ili je i kršćane zahvatio duh individualizma?
Laudato si' predstavlja veliki izazov za vjernike i nevjernike, pogotovo u ovo vrijeme kada čovjek pokušava iskorišćivati sva dobra na Zemlji bez suzdržavanja. Čini se da potraga za većim i boljim ne zadovoljava žeđ čovjeka koji se pretvara u stroj individualizma, konzumerizma i sebičnosti. Laudato si' nas podsjeća da je Zemlja opće dobro svih živih bića. „Danas se i vjernici i nevjernici slažu da je Zemlja u osnovi zajedničko naslijeđe čiji plodovi moraju biti od koristi svima. Za vjernike to postaje pitanje vjernosti Stvoritelju, jer je Bog stvorio svijet za svakoga“ (LS 93).
Papinska sveučilišta u Rimu pokrenula su program za studente koji mogu steći diplomu iz cjelovite ekologije. U osnovi toga programa je upravo enciklika Laudato si'. Kako osnovne ideje iz enciklike približiti običnom čovjeku, ne samo vjerniku, nego i agnostiku ili ateistu?
Zajednička diploma iz cjelovite ekologije (Il Joint Diploma in Ecologia Integrale) uzajamna je inicijativa papinskih sveučilišta i instituta u Rimu. To je vidljivi znak suradnje i interdisciplinarnosti između rimskih institucija, vjerojatno prvi put u povijesti papinskih sveučilišta i instituta. Temeljna svrha ovog zajedničkog projekta je širenje vizije i misije Laudato si' za brigu o zajedničkom domu. Učenja Laudata si' nisu namijenjena samo kršćanskim vjernicima, već i drugima, ali i agnosticima i ateistima. Od prvog izdanja zajedničke diplome pa do trećeg, uvijek je među studentima bilo nekoliko muslimana, ateista i hindusa. Papa Franjo ne zahtijeva velike stvari da bi se brinuo o Zajedničkom domu, ali predlaže da se krene s nekim malim i osobnim radnjama, kao na primjer: izbjegavanje uporabe plastike ili papira, smanjenje potrošnje vode, razvrstavanje otpada, kuhanje samo onoga što se može razumno pojesti, pažljivo postupanje s drugim živim bićima, koristiti javni prijevoz ili dijeliti isto vozilo s raznim ljudima, sadnju drveća, gašenje nepotrebnih svjetala, i tako dalje. Na kraju potvrđuje da je „sve ovo dio velikodušne i dostojanstvene kreativnosti koja pokazuje najbolje od ljudskog bića“ (LS 211). Ova jednostavnost učenja pape Franje, koja upravo dotiče ljudske živote, danas privlači pozornost vjernika i nevjernika bilo da su agnostici ili ateisti.
Prije nekoliko tjedana Papa je objavio i encikliku Fratelli tutti kao evanđeoski poziv na ljubav prema svim ljudima. Koje su dodirne točke enciklika Laudato si' i Fratelli tutti?
Fratelli tutti ne citira izravno neke dijelove iz Laudata si', ali istodobno (Papa) održava kontinuitet svog učenja o međusobnoj povezanosti. Laudato si' ocrtava međusobnu povezanost i međuovisnost između ljudi i svega stvorenoga. Fratelli tutti usmjerena je na potrebu njegovanja sveopćeg bratstva brinući se o svim ljudima: siromašnima, prognanicima, izbjeglicama, beskućnicima i tako dalje. To su često žrtve prirodnih katastrofa, rata ili ih iskorišćuju političke ili društvene sile.
Razgovarao: Dražen Kustura
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
Vatikan · 15. ožu.
Alep · 10. ožu.
Mostar · 6. ožu.
Bijelo Polje/Mostar · 14. lip.
Gornja Močila-Sijekovac · 14. lip.
Essen · 14. lip.
Gračac · 14. lip.