Dr. mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije

U mnogim župama crkva i župnik jedini su svjetionik nade, utjeha i podrška


Sarajevo,  Pon, 14. Lipanj 2021.

Povodom svetkovine Srca Isusova, koji je naslovnik i zaštitnik Vrhbosanske nadbiskupije, sugovornika smo pronašli u njezinu generalnom vikaru mons. Slađanu Ćosiću.

Mons. Ćosić rođen je 22. svibnja 1973. u Tesliću, s prebivalištem u župi Bežlja. Osnovnu školu pohađao je u Studencima, klasičnu gimnaziju u Pazinu i Zadru, a teološki studij završio je u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1998. Poslijediplomski studij prava pohađao je na Papinskom Lateranskom sveučilištu gdje je i doktorirao 2004. U Papinsku crkvenu akademiju primljen je 2002. U diplomaciji Svete Stolice djelovao je od 2004. do 2019. U tom je razdoblju bio na službi u različitim nuncijaturama: tajnik u Zambiji i Malaviju, tajnik i savjetnik u Brazilu, savjetnik pri Vijeću Europe u Strasbourgu, savjetnik u Čadu te otpravnik poslova na Tajvanu. U Vrhbosansku nadbiskupiju vratio se 2019. kada je imenovan generalnim vikarom. Govori nekoliko stranih jezika, među ostalim: engleski, talijanski, francuski i portugalski. S njime smo razgovarali o trenutnom stanju u nadbiskupiji, izazovima s kojima se ona susreće, Sinodi, duhovnim zvanjima, preustroju župa…

Poštovani mons. Ćosiću, nepune dvije godine ste generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. Kako biste u kratkim crtama predstavili stanje u nadbiskupiji?

Nije jednostavno na temelju dvogodišnje službe predstaviti cjelokupno stanje u nadbiskupiji. Stoga bih kratko naznačio dva područja koja osobno smatram prioritetnima. Na pastoralnom planu događa se mnogo dobra uz razne inicijative i projekte usmjerene prema svim kategorijama vjernika. Plod su djelovanja dijecezanskih i redovničkih svećenika, redovnica, vjeroučitelja, vjernika laika, mladih i mnogih drugih. Svakome od njih osobno pripada poštovanje i zahvalnost iz razloga što uz pastoralnu skrb koju svakodnevno pružaju u svakom kutku nadbiskupije, ujedno daju jedno lijepo svjedočanstvo ljudske i kršćanske ljubavi prema svima, a posebno prema starijim i nemoćnim osobama i siromašnima. U mnogim župama crkva i župnik jedini su svjetionik nade, utjeha i podrška. No, je li to dovoljan razlog za reći da je stanje u nadbiskupiji dobro, tim više jer svi znamo da uvijek može puno bolje i više? A to više i bolje posebno ovisi o zauzetosti na evangelizacijskom planu. Tu je potrebno, čini mi se, kod svih nas probuditi svijest da ovdašnji čovjek i društvo trebaju još više Isusa Krista i evanđeoskih vrjednota, možda više nego ikad prije. Kada bi u nama gorio odlučan i hrabar misionarski duh, lako bismo pronašli način za približiti se onima koji su se umorili, zastali ili skrenuli s puta, ostali negdje vani – a takvih uvijek ima među našim vjernicima – kao i onima koji Krista još ne poznaju. Tu se ne radi ni o kakvom prozelitizmu ili nametanju, nego o misionarskoj obnovi osoba i struktura koja je zapovijed trenutka i pretpostavka za učiniti korak naprijed, ili još bolje, za skok unaprijed – prema poznatom pozivu Sv. Ivana XXIII.balzo in avanti“ – odnosno mijenjati stanje na bolje, malo-pomalo rasti i s pravom očekivati zoru novog vremena. S tim u svezi, ako dopustite, osvrnuo bih se i na materijalno stanje nadbiskupije, ne zato da kažem koliko je ono dobro ili loše, nego nadasve zato da izrazim zahvalnost svim našim vjernicima i dobročiniteljima bez čije bi stalne i velikodušne potpore doista teško bilo naviještati Radosnu vijest i činiti dobro.

Iz godine u godinu statistike nam ne idu na ruku jer se smanjuje broj vjernika. Koji su trenutno najveći izazovi s kojima se suočava Vrhbosanska nadbiskupija?

Dopustite mi, prije svega, naglasiti da je smanjivanje broja vjernika jedan od izazova s kojim se Crkva već neko vrijeme suočava na mjesnoj, europskoj i svjetskoj razini. Tako je u nekim nad/biskupijama, kao što je naša, riječ nadasve o fizičkom smanjivanju broja vjernika, dok je u drugima opet izraženije udaljavanje od Crkve uopće, odnosno opadanje broja vjernika koji aktivno sudjeluju u životu i poslanju Crkve. Što je od toga izazovnije? Za pretpostaviti je da će svatko stvar gledati iz nekog svog kuta – što je donekle opravdano – ali prevažno je biti svjestan da traženje bilo kakva rješenja ipak pretpostavlja cjelovit i realan pogled na izazov kao takav. Pored toga, treba „vjerovati“ da nijedan izazov nije a priori uvijek nešto loše ili zlo, nego naprotiv jedna nova prigoda ili prilika za rast. A mi smo osobno i kao mjesna Crkva pozvani stalno i postojano rasti u vjeri upravo kroz kušnje ili izazove! Stoga mi se čini da je rast u vjeri koja nije običajna, tradicionalna, nego je smisao i snaga života trenutno najveći izazov s kojim se suočavamo. Iz tog unutarnjeg izazova, ako ga se na vrijeme ne riješi, mogu lako izrasti drugi izazovi koji se više tiču morala i vrjednota, kao i razne krize, na primjer: identiteta, autoriteta, poslušnosti, zvanja pa čak i gubitak želje za očuvanjem status quo stanja, a kamoli za obnovom i napretkom.

Da nije sve tako crno, pokazuje i podatak kako je za Vrhbosansku nadbiskupiju u protekloj godini zaređeno osam novih svećenika. Kakva je trenutna situacija s duhovnim zvanjima u nadbiskupiji? Imamo li razloga za strah?

Bog je uvijek bio vrlo darežljiv prema našoj mjesnoj Crkvi s novim duhovnim zvanjima. Jedan dio zasluge svakako pripada našim roditeljima koji su bili otvoreni životu i rado su Bogu darivali svoju djecu. Takva situacija je još uvijek itekako vidljiva u Africi, a donekle i u nekim azijskim zemljama: Filipini, Indija, Vijetnam. Mi, nažalost, iz vremena kada smo „izvozili“ duhovna zvanja sada ulazimo u vrijeme opadanja koje opet, Bogu hvala, poznaje povremene skokove na gore što je uvijek razlog za radost. Ne vrijedi tugovati nad prošlim vremenima, nego činiti što je moguće u pronalaženju novih duhovnih zvanja, uključujući među srednjoškolcima i onima zrelije životne dobi. Istodobno, dobro bi bilo razmišljati o tome da jedan dio poslova koje rade svećenici polako preuzimaju laici.

Unatoč svim nedaćama s kojima se Crkva u BiH, ali i cjelokupno društvo suočava, ipak postoji mnoštvo projekata i aktivnosti koje nemaju, po broju vjernika, ni veće biskupije. Koji su po Vama najuspjeliji projekti Vrhbosanske nadbiskupije?

Svatko tko želi iole biti iskren, mora priznati da se Vrhbosanska nadbiskupija uvijek zalagala oko dobra svojih članova i svih ljudi dobre volje, odnosno cijeloga društva. Koliko je u svemu tome bila uspješna i je li mogla učiniti više, pitanja su o kojima se uvijek može raspravljati. No, ona ne umanjuju opće ljudsko i crkveno-pastoralno nastojanje nadbiskupije oko otklanjanja i ublažavanja nedaća koje su za sve nas, takoreći, često bile poput egipatskih nedaća.

Na tragu tog istog nastojanja, u ovo novije doba nadbiskupija je uspjela razviti nekoliko uspješnih i prepoznatljivih projekata. Kronološki gledajući, to su: Katolički školski centri u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Travniku i Žepču, osnivanje koje je počelo u vrijeme ratnih nemira kao znak nade i sigurnosti za djecu i mlade koji su naša zajednička budućnost i nada. Jednom prigodom kard. Jean Louis-Tauran, dobar poznavatelj ratnih i poratnih događanja i zavrzlama na ovim prostorima, s uvjerenjem je rekao da su ovi Centri jedini uspješan projekt u post-daytonskoj BiH i dobar primjer za rješavanje mnogih drugih pitanja koja svakodnevno utječu na život svih nas, pa tako i naše zemlje.

Zatim, Katolički tjednik koji nakon ponovnog pokretanja 2002., unatoč raznim poteškoćama, već 20 godina znalački i postojano djeluje kao glas u službi nove evangelizacije dajući značajan doprinos promišljanju o temama iz vjerskog, crkvenog, kulturnog, socijalnog ili društvenog područja. U tome mu je podrška vlastiti portal Nedjelja.ba koji povremeno donosi i reakcije na važnije događaje iz političkog života.

Treba svakako spomenuti Nadbiskupijski centar za pastoral mladihIvan Pavao II. u kojemu se mladima nudi mogućnost odgoja i rasta u vjeri i ujedno prilika za susrete s drugim i drugačijim, a s ciljem da ih se pripremi i podrži u projektu izgradnje mostova, koga im je papa Franjo povjerio tijekom svog posjeta Centru 2015.

Dakako, ovo su samo neki uspješno ostvareni projekti nadbiskupije, djelovanje koje ima dugoročno pozitivne učinke za naše vjernike i za mnoge pore društva u cjelini. Stoga mi je osobito drago da su nadležne ustanove prepoznale važnost i doprinos spomenutih ustanova od kojih neke također podupiru. Ujedno, raduje činjenica da neki državni službenici ne kriju svoje oduševljenje zbog toga što u nadbiskupijskim ustanovama imaju pouzdana partnera, a često i prethodnika u činjenju dobra svakom čovjeku.


Razgovarao: Dražen Kustura

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

VIDEO: Papina molitvena nakana za kolovoz posvećena potrebi obnove Crkve

Vatikan,  Uto, 03. Kol. 2021.

VIDEO: Papina molitvena nakana za kolovoz posvećena potrebi obnove Crkve

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u utorak, 3. kolovoza video s Papinom molitvenom nakanom za mjesec kolovoz koja glasi: „Crkva na putu: 'Molimo za Crkvu da od Duha Svetoga primi milost i snagu da se obnavlja u svjetlu evanđelja'“.

Slavlje jubileja i obnove zavjeta u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini

Granešina,  Uto, 03. Kol. 2021.

Slavlje jubileja i obnove zavjeta u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini

U utorak, 3. kolovoza 2021., u montažnoj župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini, euharistijsko slavlje proslave redovničkih jubileja i obnove zavjeta sestara Kćeri Božje ljubavi predslavio je mons. Vlado Košić, biskup sisački

Gospina milost, Međugorje, Mladifest… i duhovna zvanja

Međugorje,  Uto, 03. Kol. 2021.

Gospina milost, Međugorje, Mladifest… i duhovna zvanja

"Toliki su ovdje otkrili i poziv na svećeništvo i redovništvo te se velikodušno i bez ustezanja stavili na raspolaganje Gospodinu u posvećenome životu”, kazao je fra Miljenko Šteko u svojoj propovijedi na večernjoj svetoj misi drugog dana Festivala

Pripreme za doživotne zavjete s. M. Antonie Čobanov i s. M. Milane Žegarac

BiH/Hrvatska,  Uto, 03. Kol. 2021.

Pripreme za doživotne zavjete s. M. Antonie Čobanov i s. M. Milane Žegarac

Sestre su za portal Sestara Služavki Maloga Isusa podijelile svoja iskustva sa priprema. Prenosimo ih cijelosti.