Dr. fra Božo Lujić, profesor biblijskih znanosti na KBF-u u Zagrebu

Prof. Lujić predaje biblijske znanosti na KBF-u u Zagrebu, a gostujući je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene te pročelnik Katedre Svetoga pisma SZ-a i predsjednik Biblijskog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Uz studij teologije u Sarajevu i Ljubljani specijalizirao je biblijske znanosti i hebrejski jezik u Rimu i Jeruzalemu, a diplomirao je također i germanistiku. Autor je više knjiga, znanstvenih i stručnih radova u raznim domaćim i stranim časopisima te aktivan sudionik na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Njegovo područje teološkoga zanimanja prvenstveno su proroci i Božja vladavina kao teološko središte života i djelovanja Isusa Krista. U biblijsko-teološkom radu povezuje teologiju i antropologiju. Središnja tema našeg razgovora s njim bio je TPT, njegova organizacija kao i prateći sadržaji...

Poštovani prof. Lujić, kao član povjerenstva za organizaciju Teološko-pastoralnog tjedna možete li nam objasniti što zapravo TPT predstavlja i koji su njegovi ciljevi?

TPT je skraćenica za Teološko-pastoralni tjedan čime se misli na znanstveno-stručni skup što se svake godine u organizaciji Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizira i održava u zadnjem tjednu mjeseca siječnja na Šalati u Zagrebu. To je prvenstveno znanstveni i pastoralni skup svećenika kao pastoralnih djelatnika, profesora teologije, redovnika i redovnica, kao i vjernika laika koji djeluju u župama i temelji se na promišljanju suvremenih tema iz života Crkve u svijetu.

Skup ima za cilj pripomoći trajnoj izobrazbi i usavršavanju navjestitelja kršćanske poruke u Crkvi i svijetu. Okupljanje svećenika na ovome znanstvenome skupu neprekidno se održava već 56 godina i na njemu redovito sudjeluju brojni sudionici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i iz dijaspore, iz brojnih europskih država u kojima su pojedinci pastoralno djelatni.

Cilj okupljanja velikoga broja sudionika jest prvenstveno produbljenje određene teološko-pastoralne teme koja je u tom povijesnome trenutku bila aktualna i tražila dublje poniranje u njezino suvremeno značenje u svijetu i u Crkvi. Osim toga, to je prigoda da se nakon Božića i blagoslova kuća susretne velik broj svećenika i redovnika iz svih krajeva naše domovine i inozemstva, da međusobno izmijene iskustva, da se porazgovore i podruže, podmire razna dugovanja, pogledaju najnovije teološke knjige raznih izdavača, poneke i kupe, te da se upoznaju s najnovijim teološkim izdanjima na jednome mjestu. Svake godine ponuda je u tom smislu sve veća i sve šarolikija.

Ove se godine, dakle, organizira 56. po redu TPT. Recite nam reći zašto i zbog čega se javila potreba za organiziranjem ovakvoga skupa koji je kasnije prerastao u svojevrsnu tradiciju?

Početak organiziranja Teološko-pastoralnoga tjedna seže do u daleku 1961. Jedno takvo skupljanje i jedan takav znanstveno-stručni skup vjerojatno je pokrenut iz potreba tog trenutka Crkve i društva: kad je Crkva u hrvatskome narodu bila okovana debelim okovima komunizma kao društvenoga sustava, ali i kao ideološkoga usmjerenja te je bilo nužno takvo skupljanje kao komunikacija među svećenicima.

U tom vremenu nije bilo nekih značajnijih teoloških znanstvenih skupova širih razmjera pa je postojala potreba za tom vrstom okupljanja. Rođen iz takvih potreba u određenoj društvenoj situaciji TPT je postao kroz svo vrijeme pozitivnom tradicijom sve do današnjih dana, iako danas u novim okolnostima i s novim pastoralnim potrebama. I danas na TPT dolaze mnogi svećenici kako radi predavanja tako i radi obavljanja drugih uzgrednih obveza. Pa ipak, čini se, zamjećuje se lagani umor u tom obliku susreta i druženja, jer mnogi mladi svećenici manje dolaze i manje su zainteresirani za takav način okupljanja. Takav stav mladih ljudi čini se da je neopravdan i štetan jer je nužno da se ljudi iz Crkve međusobno susreću, da se usavršuju, da traže nove putove i nove mogućnosti djelovanja u društvu danas. Zbog toga bi bilo potrebno otvarati oči mladim svećenicima i usmjeravati ih na tu mogućnost kako bi doista uvidjeli kolika je važnost takvoga međusobnoga druženja i susretanja, međusobnoga upoznavanja.

Kad se pogleda naslov ovogodišnjeg Teološko-pastoralnoga tjedna u Zagrebu on kao polazište uzima proglašenje Jubilarne godine milosrđa. Čini se kako nijedna druga tema ove godine nije mogla doći u razmatranje?

Što se tiče tema na Teološko-pastoralnim tjednima one su povezane s konkretnim potrebama danoga trenutka i mogućnostima. Teme su na tim skupovima bile uvijek aktualne i dodirivale su određene parametre suvremenoga života i djelovanja Crkve kao zajednice vjernika. Ove godine tema Tjedna nosi naslov Teologija i pastoral Božjega milosrđa. Iako je tema povezana s Jubilejskom godinom Božjega milosrđa, ipak je posrijedi velika i aktualna tema koja traži uvijek iznova određeno posvješćivanje i produbljivanje u raznim teološko-pastoralno-antropološkim smjerovima. Zato se nipošto ne može govoriti o slučajnom odabiru neke teme, pa ni u ovome zadnjem primjeru. Teme se dobro biraju i pripremaju kako bi TPT bio što privlačniji i u pragmatičkom smislu sve korisniji za ljude koji rade u dušobrižništvu i stalno su u komunikaciji s ljudima.

Kako se, onda, zapravo biraju teme pojedinog TPT-a i zašto je izabran baš posljednji tjedan u siječnju?

Teme se za TPT biraju svake godine na temelju raznih prijedloga koji dolaze od pojedinih članova Fakultetskoga vijeća Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon prikupljenih prijedloga povjerenstvo zaduženo za organizaciju TPT-a sustavno raspravlja o temama i odlučuje se za tri koje potom bivaju stavljene pred Fakultetsko vijeće KBF-a Sveučilišta Zagrebu koje onda donosi konačnu odluku o temi koja će biti obrađivana na nadolazećem Teološko-pastoralnom tjednu. TPT se uvijek održava zadnji tjedan u mjesecu siječnju. Razlozi za taj datum su višestruki. Župnici i drugi pastoralni djelatnici završili su s blagoslovom obitelji i imaju više vremena na raspolaganju. Mnogi bi uz to željeli podmiriti račune za časopise, novine, knjige – i to mogu to učiniti na jednome mjestu. Tu su i oni koji bi željeli nabaviti nove teološko-duhovne knjige, a knjige su uvijek primamljive kad ih se uzme u ruke i malo pobliže pogleda.

Svatko tko je barem jednom bio na TPT-u u Zagrebu krajem siječnja mogao je zamijetiti da to nije samo razdoblje za slušanje predavanja nego još štošta. Kakvo je vaše razmišljanje o tome?Kao što je već rečeno, ne dođu uvijek svi posjetitelji slušati predavanja na Teološko-pastoralnome tjednu. Mnogi imaju i pragmatične razloge. Dođu na dan-dva podmiriti svoja dugovanja, vidjeti što ima novoga na knjižnom tržištu, kupiti ono što je potrebno i susresti se s kolegama, poznanicima i prijateljima. Što reći na sve to? Istina je da to katkad sliči na veliki vašar, ali zar vašari ne prate sve naše vjerske sastanke: blagoslove, proslave zaštitnika župe, velike svetkovine? Čini se kao da i ovaj aspekt spada u život i njegovo normalno odvijanje. Vanjska proslava uvijek je povezana i s nekim oblikom „vašara“. To jednostavno nije lako odstraniti iz života jer odražava jedan vrlo važan aspekt života. Malo vašara zacijelo ne bi smetalo, ali ako se izgubi bit i smisao znanstvenoga skupa, dobiva se dojam kao da se gubi duša. Ipak, mislim da je TPT prvenstveno pastoralno-znanstveni skup i da doista mnogi dođu samo poradi njega. Međutim, nije lako odbaciti i druge ciljeve koji jednostavno spadaju na ovu vrstu skupa. Problem nastaje onda kada onaj „vašarski dio“ daje ton i drugima tako da bi danas trebalo drukčije definirati ovo naše zajedničko okupljanje.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik