Dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata

Mjesec rujan svake godine od završetka posljednjeg rata donosi tužne obljetnice stradanja Hrvata katolika. Jedan od tih nadnevaka su 8. i 9. rujna kada su u hrvatskom selu Grabovica, koje se nalazi 12 km južno od Jablanice, ubijeni hrvatski civili. Tim povodom iz Katoličkog tjednika razgovarali su povjesničarom Antom Nazorom...

Piše: Željko Ivković

Ante Nazor je rođen 1968. u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1993. na Filozofskom fakultetu na programu studija arheologija i povijest te na istom sveučilištu magistrirao (1999.) i doktorirao (2007). Tijekom Domovinskoga rata bio je dragovoljac uZboru narodne gardei aktivni sudionik borbi u sklopu postrojbe Đakovačke R brigade. Od 1993. do kraja rata djelovao je na Hrvatskom vojnom učilištu – Dočasničke škole HV-a Jastrebarsko. Oženjen je i otac troje djece.

Od 2005. ravnatelj je Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata te smo s njim razgovarali na temu zločina u Grabovici i općenito medijskih zanemarivanja stratišta Hrvata u BiH.

Poštovani, navršilo se 30 godina od zločina nad hrvatskim civilima u Grabovici, koje su u rujnu 1993. počinili pripadnici Armije BiH, kada su na okrutan način usmrtili 32 civila, među kojima i četverogodišnju Mladenku Zadro. Što je nama Grabovica tri desetljeća poslije?

Grabovica je mjesto strašna zločina pripadnika Armije BiH nad civilima Hrvatima, mjesto pijeteta prema nevinim ljudima koji su ubijeni samo zato što su Hrvati, te mjesto istine koja pokazuje da cilj političkog i vojnog djelovanja dijela bošnjačko-muslimanskog političkog i vojnog vodstva nije bila multietnička Bosna i Hercegovina te ravnopravnost i blagostanje svih njezinih građana.

Podsjetit ću i naglasiti da je zločin u Grabovici počinjen na mjestu koje je tada bilo udaljeno od crte bojišta i čije stanovništvo pripadnicima Armije BiH nije dalo nikakva povoda za takav zločin.

Selo Grabovica u kome su živjeli samo Hrvati, nalazi se u sjevernom dijelu općine Mostar, 33 km udaljeno od Mostara, a 12 km južno od Jablanice. Nakon početka muslimansko-hrvatskog sukoba pripadnici ABiH su nakon kraćih borbi 10. svibnja 1993. osvojili područje Grabovice i već tada počinili zločin na tom području i široj okolici ubivši nakon zarobljavanja trojicu pripadnika HVO-a.

Uslijedila je pljačka imovine Hrvata, a 6. rujna 1993. u Grabovicu su stigle postrojbe ABiH iz Sarajeva, čiji su pripadnici 8./9. rujna 1993. počinili masakr nad civilima Hrvatima. Išli su od kuće do kuće i ubijali, a trupla su potom bacali u jezero Hidrocentrale Grabovica/Salakovac ili u rijeku Neretvu.

Sve kuće i gospodarski objekti u selu su spaljeni, a stanovnici Hrvati poubijani. Neki od njih su zaklani i na drugi način mučeni dok nisu preminuli. Žene su silovane pa ubijene. U dvojezičnoj (hrvatski i engleski) knjizi Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.; Pregled političkih i vojnih događaja u Hrvatskoj i BiH s posebnim osvrtom na muslimansko-hrvatski sukob u BiH te popis ubijenih civila Hrvata u BiH i zarobljenih pripadnika HVO-a, kao prilog istraživanju zločina srpskih i muslimanskih snaga nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine, koju su 2020. objavili Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba i Udruga Hrvatska zvona iz Mostara, navedena su imena svih 32 ubijenih civila.

Zločin je počinjen uoči operacije Neretva ’93. Kakva je to bila vojna kampanja i koji su njezini ciljevi?

Zločin u Grabovici počinjen je tijekom priprema za operaciju Neretva '93 koja je trebala biti presudna za slamanje HVO-a i zauzimanje znatna dijela BiH na kome žive Hrvati. Muslimanska ABiH pokrenula ju je 12. rujna 1993. protiv HVO-a i hrvatskog naroda na prostoru od Gornjega Vakufa preko Prozora do Mostara, s ciljem ovladavanja tim teritorijem i stvaranjem pretpostavki za zauzimanje Mostara, doline Neretve i izlaska na more. Operaciju je vodio general Armije BiH Sefer Halilović.

Omjer snaga – 1:7 u korist ABiH, ukazuje na jačinu ofenzive i napore koje je HVO uložio da se održi i odbije napade. Na mostarskom dijelu bojišta operacija je počela 14. rujna napadom Armije BiHna crtu obrane HVO-a na Vrdima. Iako su u prvom naletu izgubljeni neki položaji, obrana je izdržala napad, a u završnoj fazi bitke za Vrdi 4. korpus Armije BiH započeo je snažnim napadima u sklopu spomenute operacije i na užem području Mostara, uz potporu srpskog topništva.

Unatoč znatnoj nadmoći u ljudstvu operacija Neretva '93, od koje se u Sarajevu očekivalo mnogo, na mostarskom dijelu bojišta završila je bez uspjeha. Slom operacije Neretva '93 bio je veliko razočaranje za vodstvo ABiH i potvrda da će Hrvati ustrajati u obrani svojih domova i svoje didovine.

Je li Grabovica jedini zločin koji je Armija BiH počinila uoči i za vrijeme ove akcije?

Nažalost nije, bilo ih je više. Primjerice, istoga dana kad je operaciju Neretva '93 započela na mostarskom dijelu bojišta, 14. rujna Armija BiH je na drugom smjeru operacije napala selo Uzdol na ramskoj bojišnici, s ciljem zauzimanja Prozora/Rame, te počinila zločin ubivši 41 Hrvata – 12 zarobljenih pripadnika HVO-a i 29 civila Hrvata, među kojima je bilo i troje djece.

Je li vam nešto posebno ostalo upečatljivo u slučaju Grabovice?

S obzirom na to da se u medijima Armiju BiH prikazuje kao vojsku koja nije činila zločine, upravo slučaj zločina u Grabovici pokazuje koliko su neuvjerljivi i sramotni pokušaji opravdanja za počinjene zločine nad Hrvatima u izvješćima zapovjednika Armije BiH, te kolika je razina manipulacije podatcima koju provodi dio bošnjačke politike i medija.

Naime, u Informaciji Ministarstvu inozemnih poslova, 23. listopada 1993., „zapovjednik Stožera Vrhovnog zapovjedništva OS-a RBiH“ general Rasim Delić je o pokolju Hrvata civila u Grabovici (među ubijenima je i jedno četverogodišnje dijete!) zapisao: „Prema raspoloživim podatcima, iz ovog sela je pružen oružani otpor, a borbe su se vodile tijekom cijele noći. Idućeg dana došli smo do saznanja da je tom prilikom stradalo 11 civila hrvatske nacionalnosti, a 18 ih je organizirano, u cilju njihove zaštite, evakuirano za Jablanicu. Zbog veće koncentracije postrojbi u tom oružanom sukobu nemamo preciznijih podataka o načinu stradanja osoba.“ Jednako tako general Delić lagao je i u izvješću za pokolj Hrvata u Uzdolu 14. rujna 1993. (među 29 ubijenih civila je i troje djece!), napisavši da su uz „bojovnike HVO-a stradali i civili s naoružanjem koje su bojovnici uključili u sukob“ te da je „toliki broj poginulih bio uvjetovan i djelovanjem artiljerije HVO-a”.

U drugom izvješću muslimanskih snaga o tom napadu na Uzdol navedeno je da su „bojovnici HVO-a ispred sebe isturili žene s naoružanjem“, pa da su tako stradale… (Izvještaj zapovjedništva SB-a „Prozor“, 20. 9. 1993.).

Istina je da u selu Grabovica, koje je bilo pod kontrolom Armije BiH i udaljeno od crte bojišta, nije bilo nikakva sukoba, te da branitelji Uzdola nisu tjerali civile i žene u sukob s napadačima iz Armije BiH, da su mnogi od civila, uključujući i djecu, ubijeni iz blizine, te da je artiljerija HVO-a tukla samo školu na kraju sela, iz koje su branitelji HVO-a pružali otpor, opkoljeni pripadnicima Armije BiH.

Također, general Delić je i za Hrvate koje su pripadnici ABiH strijeljali na području sela Maljine/Bikoši tvrdio da su poginuli u sukobu, a da su potom mrtvi prikupljeni na jedno mjesto. Na Haaškom sudu general Delić osuđen je na 5 (!) godina zatvora.

Nastavak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba