Don Robert Tonsati, pročelnik Ureda za kulturu i kulturna dobra Kotorske biskupije

Don Robert Tonsati rođen je 1983. u Herceg Novom gdje je završio osnovnu školu. U Subotici je maturirao u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji i sjemeništu Paulinum, a filozofsko-teološki studij apsolvirao je 2007. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon đakonskog (2007.) i svećeničkog ređenja (2008.) pastoralno je djelovao u župama Bogdašići i Lepetani u Kotorskoj biskupiji. Diplomirao je i magistrirao povijest Crkve na Fakultetu za povijest Crkve i kulturna dobra Crkve Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, a stekao je i diplomu iz arhivistike na Papinskoj školi za arhivistiku i paleografiju. Trenutno priprema doktorsku disertaciju s naglaskom na pitanja bogatstva i siromaštva u Crkvi drugog i trećeg stoljeća. U Kotorskoj biskupiji danas je, uz pastoralnu skrb za župu Đuriće i njezine filijale, zadužen i za komunikaciju s javnošću, te je i pročelnik biskupijskog Ureda za kulturu i nositelj drugih biskupijskih službi. 

Poštovani don Roberte, razgovaramo s Vama u povodu ovogodišnje svetkovine omiljenog Leopolda Bogdana Mandića, „svetca iz Herceg Novog koji je osvojio svijet“, kako stoji na njegovu grobu u Padovi. Kako će njegov i Vaš rodni grad obilježiti 150. obljetnicu njegova rođenja?

Za našu biskupiju i za Herceg Novi, rodni grad sv. Leopolda, 12. svibnja je svetkovina, a kako je ona ove godine i na 150. obljetnicu njegova rođenja, nastojat ćemo je proslaviti svečanije nego inače, iako skromno, u skladu s našim mogućnostima. Samoj proslavi svetkovine prethodit će trodnevna duhovna priprema u župnoj crkvi u kojoj je sv. Leopold kršten mjesec dana nakon rođenja (zbog njegova slabog zdravlja krštenje je odloženo za mjesec dana nakon rođenja). Trodnevnicu koja će započeti 9. svibnja predvodit će mons. Ilija Janjić, kotorski biskup. Svakog dana trodnevnice nakon sv. mise bit će i prikladan prateći program: tako je za prvi dan trodnevnice predviđena projekcija dokumentarnog filma o sv. Leopoldu, drugog dana je koncert duhovne glazbe koji priređuje katedralni zbor iz Kotora, a zadnjeg dana bit će predstavljen novi životopis sv. Leopolda koji je nedavno objavljen na hrvatskom jeziku.

Premda su Hrvati u Boki Kotorskoj manjina, oni čine glavninu lokalne katoličke zajednice. Kako se Bokelji nekatolici odnose prema činjenici da je iz njihove sredine ponikao jedan od najvećih svetaca 20. stoljeća?

Danas su katolici i Hrvati nažalost manjina u ovom kraju, premda su nasljednici veoma bogate povijesne i kulturne baštine. U samom Herceg Novom u vrijeme rođenja sv. Leopolda katolici su bili većina, a u staroj povijesnoj jezgri grada još nije bila izgrađena pravoslavna crkva: to se dogodilo tek početkom 20. stoljeća, i to uz pristanak katolika koji su pitani za mišljenje. Na Vaše pitanje u vezi s odnosima Bokelja nekatolika prema sv. Leopoldu, rekao bih da svakako postoji više odgovora. Autohtoni Bokelji koji su baštinili duh jedinstva i tolerancije doista poštuju sv. Leopolda: vrlo često dolaze u njegovu crkvu i sudjeluju u crkvenim slavljima. Mnogi o njemu pričaju s velikim poštovanjem, a upravo je od njih krenula inicijativa za postavljanjem spomen-ploče na rodnu kuću sv. Leopolda, do kojeg usred kompleksnog spleta okolnosti, nažalost, još uvijek nije došlo. Pripadnici najstarije generacije Novljana (građana Herceg Novog) mahom su bili odgojeni u katoličkoj školi koja je tada djelovala u Herceg Novom, tako da su njima katolički duh i tradicija bili i te kako bliski. Danas, nakon svih promjena od 90-ih godina prošlog stoljeća, ima i onih koji ne gaje takav odnos prema sv. Leopoldu, te su skloni falsifikaciji povijesnih podataka vezanih za njegovo podrijetlo i sličnim manipulacijama koje vrlo često prelaze granice dobrog ukusa, a istinoljubivost im svakako nije motivacija. Ne možemo reći da su oni u većini, ali možemo reći da im je stalo do toga da njihove neistinite tvrdnje nađu što širu publiku.

Papa Pavao VI. prozvao je sv. Leopolda: Apostolom jedinstva. Što nam možete reći o ekumenizmu i o kršćanstvu uopće u Boki Kotorskoj?

Ekumenizam je u Boki Kotorskoj na neki način prirodna datost: budući da velika većina svih naših brakova upada u kategoriju „miješanih brakova“, jasno je da je međusobna upućenost jednih na druge, kao i prožimanje dviju civilizacija, Istoka i Zapada, ne samo povijesna činjenica, nego aktualno stanje. Boka Kotorska je bila veliko raskrižje kultura, civilizacija i vjera: ta povijesna dimenzija koja je bila jasna i osjetna samom sv. Leopoldu, ostavila je dubok trag na sadašnjost. Ekumenizam je u Boki više pitanje prakse, a manje teorije: teško da će se naći neka crkvena proslava na kojoj neće sudjelovati pripadnici obaju kršćanskih načina bogoštovlja; isto vrijedi za proslavu blagdana u obiteljskom ozračju, blagoslov obitelji, sprovode i druga slavlja. U svim tim situacijama naši svećenici i vjernici nalaze se u „miješanom“ okružju, tako da svi sudionici slavlja žive svoj način duhovnog zajedništva iako ono nije postignuto na formalnoj razini. Što se tiče formalnih kretanja na razini hijerarhija obiju Crkava, tu situacija nije tako spontana kako je slučaj u bazi. No, mi s naše strane činimo sve koliko je u našoj moći da dođe do istinskog približavanja dviju Crkava.

Na pitanje o stanju kršćanstva uopće, volio bih da mogu reći da smo bolji u odnosu na neke svjetske trendove, ali nažalost to ne mogu učiniti. Današnja Crna Gora je poznata po tome što je bila jedna od „najbezbožnijih“ zemalja u bivšoj državi, ako to mogu tako plastično izraziti. No, i tu tvrdnju treba uzeti sa „zrncem soli“, jer unatoč takvoj situaciji, ovdje je bilo moguće ostvariti određene vidove pastoralnog djelovanja koje nije bilo moguće negdje drugdje. No, da se vratim u sadašnjost: osjeti se velika duhovna pustoš koju je prethodno vrijeme ostavilo za sobom. Kršćanstvo je vrlo često življeno na tradicionalistički način: ima još jako puno potrebe i prostora za rast u istinskoj vjeri koja neće biti običajna i ritualistički shvaćena. 

Iz Zaljeva hrvatskih svetaca potječu i drugi svetci poput Ozane i Gracije, Kotorana. Kako svoju vjeru žive današnji bokeljski katolici?

Bokeljski katolici, uz prethodno rečeno, uvijek na sebi nose pečat manjine. To može ponekad biti otežavajuća okolnost, pogotovo kod djece i mladih jer se događa da u jednom školskom razredu bude samo po jedno dijete koje je katolik, što u današnje doba ipak stvara svojevrstan pritisak različitosti. Katolici u Boki odani su svojim svetcima i njeguju pobožnost prema njima. Također poštuju mnoge lokalne fešte – kako se nazivaju župni patroni, proslave zaštitnika župne crkve ili mjesta; neki od njih slave obiteljsko krsno ime: svoga obiteljskoga svetca zaštitnika. Svakako, osjeti se potreba za intenzivnijim sakramentalnim životom i aktivnijim prakticiranjem vjere. Budući da nema vjeronauka u školama, ni vjerska pismenost nije na razini na kojoj bi trebala biti.

Sv. Leopold još se kao mladić odselio u Italiju i pridružio se franjevcima kapucinima. Kako Kotorska biskupija stoji glede mladih koji se odlučuju za duhovna zvanja?

Dugo vremena nije bilo zvanja s područja ove biskupije. Kad sam ja bio ređen, posljednji „bokeljski“ svećenik prije mene bio je ređen 1982. Dakle proteklo je 25 godina između tih dvaju ređenja. Bogu hvala, trenutno imamo dva svećenička kandidata koji su rodom iz Kotorske biskupije, a uskoro čekamo i jedno svećeničko i jedno đakonsko ređenje kandidata koji su odlučili doći u našu biskupiju, tako da je situacija mnogo bolja nego nekih 10 godina unatrag.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju