Don Ante Komadina, ravnatelj Caritasa hercegovačkih biskupija

Povodom Treće nedjelje došašća kada se obilježava i Nedjelja Caritasa razgovarali smo s don Antom Komadinom, ravnateljem Caritasa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Don Ante je rođen 1953. u Mostaru. Za svećenika je zaređen 1977. Na studiju u Rimu je doktorirao na polju moralne teologije. Bio je dugogodišnji urednik Crkve na kamenu, a osim toga predavao je na KBF-u u Sarajevu te na sveučilištu i Teologiji u Mostaru. Don Ante nam je ponudio odgovore što je zapravo Caritas, kako se institucija kojoj je on ravnatelj bori protiv socijalne isključenosti, siromaštva, nasilja u obitelji, odbačenosti...

Poštovani don Ante, većina ljudi pri spomenu riječi Caritas odmah pomisli isključivo na humanitarnu pomoć koju su dobivali za vrijeme rata, poraća ili je možda i danas traže. Možete li nam reći koliko je to ispravno razmišljanje? Što je zapravo Caritas?

Da, svaki se Caritas – župni, biskupijski pa i onaj nacionalni – tijekom proteklih godina sučelio s ovim mentalitetom što ga Vi spominjete. Caritas postoji da bi svima dijelio ono najnužnije za svakodnevni život. Prema mojem mišljenju, razlog ovakvog poimanja Caritasa jest činjenica što su ne samo naši vjernici nego i svi oni koji od nas očekuju pomoć upoznali Caritas u posve negativnim okolnostima, naime za vrijeme nedavnih ratnih sukoba. Prije ovoga rata u vrijeme komunističkog režima Caritasu je, ako je u nekim biskupijama i župama postojao, bilo ograničeno djelovanje. Došao je rat i ljudi su, u nestašici onih osnovnih artikala, tek tada upoznali Caritas i to kroz podjelu hrane, odjeće, obuće, higijenskih artikala, lijekova itd. Caritas je, dakle, crkvena ustanova u kojoj možeš dobiti gotovo sve što ti treba, ali besplatno, džabe... Mnogi su, međutim, zloupotrebljavali ovu karitativnu djelatnost ili laktajući se da dobiju još više ili ne čineći ništa da steknu ono najosnovnije, ionako se sve to može dobiti u Caritasu.

Kada je rat prošao naši su nas partneri poticali da razvijamo druge karitativne djelatnosti i pri tome su nam pomagali najprije svojim iskustvom i, naravno, financijskom potporom. Tako je naš Biskupijski Caritas na području Hercegovine prvi poslije rata započeo s brojnim projektima: prvi poslijeratni dječji vrtić; prva kućna medicinska skrb, njega i pomoć starim i nemoćnim osobama; prva radionica za radno osposobljavanje osoba s invaliditetom; prva sigurna kuća – prihvatilište za žene i djecu žrtve nasilja; prvi centar za rehabilitaciju sa stacionarnim i edukacijsko-rehabilitacijskim odjelom; prvo obiteljsko savjetovalište itd.

Dakle, aktivnosti Caritasa se ne iscrpljuju u podjeli hrane, odjeće, obuće i sl. Caritas je ustvari organizirano i institucionalizirano promicanje djelotvorne ljubavi kojoj je svrha pružiti svaku vrstu konkretne pomoći čovjeku koji se nalazi u potrebi. Oduvijek, a poglavito danas, ljudima je potrebna konkretna pomoć, razumijevanje i ljubav na svim razinama života, u svim staležima i bez obzira na dob. Upravo zato je polje rada Caritasa vrlo široko!

Koji su teološki temelji za djelovanje jedne institucije Caritasa?

Teološke temelje djelovanja Caritasa izvrsno predstavlja sveti otac Benedikt XVI. u enciklici Bog je ljubav. Mi smo, naime, pozvani da u Bogu i s Bogom ljubimo svoga bližnjega na najkonkretniji i najdjelotvorniji mogući način. Ipak, to se može dogoditi jedino i najprije u vjerničkom susretu s Bogom. Tada ljude i sve stvoreno promatramo ne samo svojim nego Kristovim očima. To je gledanje čovjeka iz Kristove perspektive, kada Njegov prijatelj postaje i tvoj i moj prijatelj. Duboko unutarnje raspoloženje i spremnost na zauzeto djelovanje da bližnjemu učinimo ljubav čini čovjeka osjetljivim za Boga. Djelotvorna ljubav prema bližnjemu osposobljava, otvara nam oči te uviđamo i shvaćamo što Bog čini za nas i koliko nas ljubi. Ove su dvije vrste ljubavi – prema Bogu i prema bližnjemu – nerazdvojne, to je jedna te ista zapovijed. Obje se ljubavi napajaju na istom izvoru – Bogu koji nas je prvi ljubio. Zato to i nije neka izvana nametnuta zapovijed nego je to ljubav za koju se slobodno opredjeljujemo i koja potječe iz dubine vjerničke duše i srca i ona nas, po svojoj naravi, usmjerava prema drugome, potičući nas na nesebično dijeljenje. Ljubav je po svojoj naravi djeljiva: Ljubav raste po ljubavi! (usp. Bog je Ljubav, 18).

Svaka država ili regija unutar jedne zemlje zahtijeva drugačije karitativno djelovanje. Na što institucija kojoj ste Vi ravnatelj stavlja naglasak?

Caritas hercegovačkih biskupija je uspio razviti vrlo raznovrsnu karitativnu djelatnost. Pokušavam to uvijek opisati na slikovit način uspoređujući naše projekte i ustanove s „kružnicom“ koja predstavlja tijek ljudskoga života od dječje dobi pa sve do jeseni života. Evo naših projekata: skrb za djecu predškolske dobi – Dječji vrtić Sveti Josip; obitelj, živodajna stanica Crkve i društva – Obiteljsko savjetovalište; prihvatilište za žene i djecu, žrtve obiteljskog nasilja Mirjam; skrb za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom – Sveta obitelj te radionice za osobe s invaliditetom Nazaret, Emanuel, Betlehem; promicanje kršćanske kulture i duhovnih vrijednosti – obrazovno-duhovni centar Emaus i knjižara Logovita; kućna njega starih i nemoćnih Veronika.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik