Otpor i ustrajnost kršćana u Libanonu

Dvadeset godina nakon rata između Izraela i Hezbollaha iz 2006. godine, kršćani u Libanonu i dalje se suočavaju s posljedicama sukoba koji je ostavio duboke ožiljke na zemlji i ubrzao iseljavanje brojnih obitelji.

U razgovoru za „Rome Reports“ novinar Jaume Figa Vaello, autor knjige „Flores en el desierto“ („Cvijeće u pustinji“), analizirao je položaj kršćanskih zajednica na Bliskome istoku na temelju 26 svjedočanstava prikupljenih tijekom jednomjesečnoga boravka u toj regiji, a posebice u Libanonu.

Unatoč stalnomu smanjenju broja stanovnika, procjenjuje se da kršćani i dalje čine između 30 i 35 % stanovništva te zemlje. Libanon također zadržava jedinstven status na Bliskome istoku: ostaje zemlja s najvećom prisutnošću kršćana u regiji, u kojoj ta zajednica ima značajan politički utjecaj.

„Ostajemo. Ovo je naša zemlja!“

Figa ističe duboke korijene libanonskih kršćana i njihovu odlučnost da ostanu u zemlji unatoč uzastopnim ratovima, gospodarskoj krizi i političkoj nestabilnosti. „Iza toga stoji duboka ljubav prema domovini“, objašnjava novinar.

U tome kontekstu spominje takozvani Kissingerov izvještaj koji se često neslužbeno citira, a koji je navodno predlagao iseljavanje kršćana u Ameriku ili Kanadu kako bi se Libanon pretvorio u teritorij rezerviran za Palestince. Kako se Figa prisjeća, odgovor kršćana bio je nedvosmislen: „Ostajemo. Ovo je naša zemlja!“

Za autora takva odluka objašnjava zašto kršćanske zajednice ostaju prisutne u zemlji unatoč masovnomu iseljavanju i desetljećima nagomilanih poteškoća. Dvadeset godina nakon rata između Izraela i Hezbollaha iz 2006. godine, kršćani u Libanonu i dalje se suočavaju s posljedicama sukoba koji je ostavio duboke ožiljke na zemlji i ubrzao iseljavanje brojnih obitelji.

Hezbolah, „država u državi“

Prema Figi, jedan od velikih problema zemlje je politička i vojna težina Hezbollaha: „Za nas je to teroristička skupina; za njih je to paravojna politička skupina“, objašnjava. Problem je što je Hezbollah „država u državi“. Utjecaj organizacije učvršćuje institucionalnu slabost, korupciju i gospodarsku krizu koje godinama muče zemlju. Figa vidi korupciju, posebice, kao još jednu veliku prepreku oporavku Libanona i kontinuiranoj prisutnosti njegovih kršćanskih zajednica.

Priče prikupljene u knjizi „Flores en el desierto“ tako otkrivaju zajednicu koja, unatoč ratu, emigraciji i političkoj krhkosti, nastavlja borbu za održavanjem kršćanske prisutnosti na Bliskome istoku.

(kta)