Obilježavanje 110 godina od osnutka Papinske misijske unije i 100 godina Svjetskoga misijskog dana

Uz liturgijski spomen bl. Paola Manne, 16. siječnja na Papinskom sveučilištu „Urbaniana“ u Rimu, u organizaciji Papinske misijske unije (PUM) odnosno Papinskih misijskih djela i spomenutog sveučilišta, upriličena je večer razmišljanja i dijeljenja na temu „Misijska unija, Drugi vatikanski koncil i pontifikat pape Lava XIV.“, objavljeno je na mrežnoj stranici missio.ba.

Događaj je moderirao i uveo u temu generalni tajnik PUM-a fra Dinh Anh Nhue Nguyen, OFM Conv.

Potom su izlaganja održali o. Vito Del Prete, PIME, bivši generalni tajnik PUM-a (2005.–2015.) na temu „Misli oca Manne u dokumentima Drugoga vatikanskog koncila“ te don Valerio Bersano, PUM „Missio“ Italia naslovljeno „Djelovanje Misijske unije u Italiji na početku pontifikata pape Lava XIV.“

Vizija služenja
Don Valerio je podsjetio kako je prvo slavlje pape Lava XIV., na kojemu je zaredio 11 novih svećenika, održano u Vatikanskoj bazilici krajem lipnja 2025. Tom je prigodom uputio nekoliko snažnih poticaja: „Budite usred Božjega naroda, kako biste mogli stajati pred njim s vjerodostojnim svjedočanstvom (…) Nije važno biti savršen, ali je nužno biti vjerodostojan.“

Papa te riječi izgovara svećenicima nad kojima polaže ruke, ali one su ujedno poziv cijeloj crkvenoj zajednici. Njegov poziv na „transparentnost života“, izrečen na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, dragocjena je prigoda svećenike potaknuti da budu „usred Božjega naroda, kako bi mogli stajati pred njim s vjerodostojnim svjedočanstvom“. Riječ je o sinodalnoj viziji služenja.

Također, povodom Dana svećeničkog posvećenja, koji se slavi na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, papa Lav započeo je poruku upućenu svim svećenicima svijeta, riječima: „Srce Kristovo, probodeno ljubavlju, živo je i životvorno tijelo koje prima svakoga od nas i preobražava nas na sliku Dobroga Pastira“.

Tekst podsjeća svakog svećenika na izvor njegova služenja: na Srce Kristovo, iz kojega se rađa svećenički identitet i u kojem se razumije značenje biti „radosni svjedok“ ljubavi koja „liječi, prati i otkupljuje“. Nema idealiziranja: Papa govori svećenicima onakvima kakvi jesu, pozvanima da dopuste da ih „oblikuje milost“, a ne da pokazuju prividnu savršenost.

„Sjećati se te milosti“, piše Papa, „znači ući u prostrano, bezdano svetište.“ Pozivajući se na „Ispovijesti“ sv. Augustina, Lav XIV. poziva da se sjećanje ponovno otkrije ne kao puko prisjećanje prošlosti, nego kao teološko mjesto u kojem Božje djelovanje postaje prisutno. Samo tako, naglašava, „živimo i oživljujemo ono što nam je Gospodin povjerio“.

Misijska dimenzija treba biti središnja u životu Crkve
Na kraju je progovorio o Papinskoj misijskoj uniji (PUM) koja je osnovana je 31. listopada 1916. kao papinska ustanova posvećena trajnoj misijskoj formaciji svećenika i redovnika te redovnica, s ciljem održavanja žive svijesti o univerzalnoj dimenziji njihova poziva. Kao i ostala Papinska misijska djela, i ona je proizišla iz proročkog nadahnuća jednog misionara.

PUM je zamislio bl. Paolo Manna, misionar Papinskoga instituta za vanjske misije (PIME), želeći poticati i oblikovati krštenike u njihovoj misijskoj odgovornosti kroz pastoralno djelovanje biskupa i svećenika, u skladu s geslom: „Cijela Crkva za cijeli svijet“.

Isprva nazvana „Misijska unija klera“, dekretom od 28. listopada 1956. papa Pio XII. dodijelio joj je naslov „papinska“.

Kao i ostala Djela, PUM je prisutan u talijanskoj Crkvi kroz Zakladu „Missio“, koja je podijeljena u više sektora; „Missio Consacrati“ predstavlja Papinsku misijsku uniju u Italiji.

Iz intuicije o. Manne Djelo je raslo i danas služi kleru, redovnicima i redovnicama te bogoslovima. Naime, kako je sam utemeljitelj tvrdio, potrebno je širiti strast i oduševljenje za poslanje ne samo među laicima, nego i među svećenicima, počevši od bogoslovnih dana. Drugim riječima: ako kler ne bude prvi zaljubljen u poslanje, evanđeoska poruka nikada neće doprijeti do svih naroda i kutaka zemlje.

Stoga geslo bl. Manne, „Cijela Crkva za cijeli svijet“, i danas ostaje poziv koji Crkva može prihvatiti kako bi misijska dimenzija imala središnje mjesto u njezinu životu.

Uslijedio je zatim iscrpan popisa misijskih dana, inicijativa, prijedloga dobre prakse i zaključnih poticaja koje je naglasio don Valerio. (kta/missio)