Nigerija: Zbunjenost nakon vijesti o otmici desetaka kršćana

Nakon vijesti o otmici desetaka vjernika u središnjoj nigerijskoj državi Kaduna, situacija na licu mjesta ostaje nejasna. Citirajući lokalne crkvene predstavnike i političare, nekoliko međunarodnih medija izvijestilo je o napadu teško naoružanih skupina na nekoliko crkava u Kurmin Wali, šumskoj zajednici u okrugu Afogo u ponedjeljak navečer, 19. siječnja. I u nedjelju je oko 160 vjernika oteto za vrijeme bogoslužja. Regionalna policija opovrgava napade.

Visoki predstavnik Kršćanske udruge Nigerije (CAN), kao i lokalni dužnosnici u Kurmin Waliju, izvijestili su medije o masovnoj otmici. Regionalna policija također je prvotno potvrdila napad novinskoj agenciji Reuters, dok je glasnogovornik objasnio da je područje udaljeno i teško dostupno, što otežava brzo dobivanje pouzdanih informacija.

Povjerenik državne policije Kaduna, Alhaji Muhammad Rabiu, kasnije je u zajedničkoj izjavi s dužnosnicima lokalne Vlade nazvao izvještaje „lažima koje šire nevoljnici“, prenosi BBC. Predsjedavajući lokalne uprave Kajuru Dauda Madaki rekao je da su sigurnosne snage raspoređene u Kurmin Wali nakon vijesti o napadu, ali nisu pronašli dokaze o napadu, prenosi BBC. Saslušan je i seoski vođa.

U studenome je više od 300 učenika i učitelja oteto iz katoličke škole; kasnije su pušteni u dvije skupine. Nigerijski ministar obrane podnio je ostavku u prosincu na vrhuncu krize s otmicama, navodeći kao razlog zdravstvene probleme. SAD je tijekom Božića izveo zračne napade na dva kampa islamističke militantne skupine u sjeverozapadnoj Nigeriji. Američki predsjednik Donald Trump upozorio je da će biti više napada ako se nastavi ubijati kršćane.

U Nigeriji postoji više od 250 etničkih skupina. Najmnogoljudnija zemlja u Africi pretežno je muslimanska na sjeveru i većinom kršćanska na jugu; u središnjoj Nigeriji stanovništvo je mješovito. U srednjemu dijelu zemlje postoje sukobi između kršćanskih farmera i muslimanskih stočara. Kršćanski vođe tvrde da stočari žele širiti islam na jug. Drugi promatrači to prikazuju kao sukob resursa: na područja polažu pravo pretežno muslimanski vlasnici stoke i njihovi pastiri, kao i uglavnom kršćanski poljoprivrednici koji obrađuju polja.

(kta)