Kardinal Woelki: Otkrivanje Božje volje za Crkvu je temeljno načelo svake sinodnosti

„Zajednički napor da se prepozna i izvrši Božja volja može uspjeti samo ako se, kao što je bio slučaj na skupu u Jeruzalemu koji je Matiju imenovao apostolom, dogodi zajedno u jedinstvu s Petrom i integrirano u svjedočanstvo Svetoga pisma i vjere Crkve“, upozorio je kölnski kardinal Rainer Maria Woelki na jutarnjoj misi na početku proljetnoga zasjedanja Njemačke biskupske konferencije, 24. veljače u Würzburgu.

Agencija kath.net prenijela je u cijelosti Kardinalovu propovijed:

„Drage sestre, draga braćo,

grob apostola Matije jedini je grob apostola koji se nalazi sjeverno od Alpa. Prema legendi, sveta Helena, majka cara Konstantina, dala je prenijeti apostolove relikvije u nekadašnji rimski carski grad Trier, gdje se i danas jako štuju. Za nas biskupe njegov današnji blagdan poseban je podsjetnik, opomena i poziv da živimo u jedinstvu sa sveopćom Crkvom i ostanemo s nasljednikom svetoga Petra.

U prvome čitanju upravo smo čuli kako je Matija primljen u krug dvanaestorice apostola. Čini se gotovo kao da su nam apostoli ostavili uzorni primjer sinodskoga razmatranja. Okupljeni su s Petrom na čelu. Prisutno je oko 120 braće – nipošto samo jedanaestorica apostola koji su ostali nakon izdaje Jude Iškariotskoga. Zapravo, krug onih koji savjetuju i mole znatno je veći.

Petar otvara raspravu i citirajući psalam govori: „Drugi će primiti njegovu službu!“ On proces izbora zamjene za Judu Iškariotskoga stavlja u svjedočanstvo Svetoga pisma i vjere Izraela i – još uvijek vrlo mlade – Crkve. Iz svoga poznavanja Isusova života i djela, on također zaključuje da samo jedan od ljudi „koji su bili s nama sve vrijeme“ ima pravo nastaviti apostolsko nasljedstvo i biti prihvaćen u krug dvanaestorice. Čini se da su se svi složili oko ovoga. Tako su nominirana dva čovjeka na koje se to očito odnosilo. Međutim, nema jednostavnoga glasovanja i potencijalno gubitnička manjina tada se morala podrediti ishodu izbora. Ne, prvo se zajedno mole! Zajedno mole da se Božja volja objavi. I na to vežu svoju odluku – volja Božja i samo to. „Gospodine, pokaži koga si od ove dvojice izabrao.“ Ili općenito: „Gospodine, otkrij svoju volju za svoju Crkvu.“

Ovo je, drage sestre, draga braćo, temeljno načelo svake sinodnosti. Jedinstvo apostola, obnovljeno izborom Matije, temelj je jedinstva Crkve. Ona nije plod ljudskoga truda, nego dar Duha Svetoga koji se prima slušanjem Božje riječi i zajedničkom molitvom. Ovo zajedničko slušanje Božjega Duha ne događa se u vakuumu. Zajedničko nastojanje da se Božja volja prepozna i izvrši može uspjeti samo ako – kao što je bio slučaj na skupu u Jeruzalemu koji je Matiju imenovao apostolom – bude u zajedništvu s Petrom i integrirano u svjedočanstvo Svetoga pisma i vjere Crkve. Crkva živi od obećanja da će je Duh Božji voditi u istinu i održavati u jedinstvu.

Evanđelje koje smo danas čuli naglašava koliko je jedinstvo učenika s njim i međusobno s voljom – čak i naravi – Boga koji je u Trojstvu sav Jedinstvo i odnos pun ljubavi. Sam Isus govori svojim učenicima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi!“ (Iv 15,9). Ljubav o kojoj ovdje govorimo nije apstraktna, nego se može konkretno doživjeti u zajednici Crkve i izraziti u njezinoj vjeri i svjedočenju. Temelji se na neraskidivu odnosu između Isusa i Oca i nastavlja se do danas kroz službu apostola. U toj ljubavi jedinstvo Crkve ima svoje ishodište i cilj. To nije prvenstveno specifična organizacija ili struktura, već prije duhovna stvarnost. Isus stoga poziva svoje učenike da u toj ljubavi ostanu, očuvaju je i svjedoče u svim okolnostima i u svako doba. Jer njegove riječi jasno pokazuju da se jedinstvo Crkve ne može osigurati vanjskim mjerama, već samo ostankom u njegovoj ljubavi. Ali Isusova ljubav ima svoju mjeru u njegovoj odanosti. Ona nije samovoljna, nego se izražava u jedinstvu Crkve koja neprestano zajedno traži volju Božju i s njom usklađuje sva svoja crkvena djelovanja i svjedočanstva. Amen.“

(kta)