U Livnu održane duhovne vježbe sestara Služavki Maloga Isusa Splitske provincije

U Duhovnom centru „Kuća Djeteta Isusa“ u Livnu od 21. do 27. lipnja 2026. održane su duhovne vježbe za trideset sestara Služavki Maloga Isusa Provincije sv. Josipa – Split, objavljeno je na stranici ssmi.hr.

Voditelj susreta bio je o. Jeronim Adam Marin, prior benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na Čokovcu i opat predstojnik Slavenske benediktinske kongregacije. Već na početku o. Jeronim je, želeći naglasiti važnost i potrebu ozbiljnog i odgovornog pristupa duhovnim vježbama, naveo članak Kanonskog prava prema kojemu su dani duhovne sabranosti „pravo i obveza“ te pojasnio kako je to „povlačenje u osamu“ važno kako redovničko služenje ne bi prešlo u rutinu, običnost, zamor. „Odmak od svijeta i dužnosti prilika je da služenju vratimo dušu“, naglasio je.

Govoreći o vjernosti – koja je bila tema duhovnih vježbi – istaknuo je da je ona ukorijenjena u identitet posvećenog života. Vjerno slijedeći Krista u današnjoj kulturi rascjepkanosti i privremenosti, 'instant izdanja i ponuda', svjedočanstvo naše vjernosti dobiva proročki znak, status. Vjernost, postojanost, ustrajnost u nasljedovanju Krista iskaz je naše vjere u ono što nam je Krist rekao i obećao, kao i iskaz naše ljubavi prema Kristu. Propitujući vjernost, propitujemo i svoju vjeru, nadu, ljubav, motive, ideale, nauke, trud, borbe, nastojanja, rad, služenje – neke su od misli o. Jeronima.

Tema vjernosti kao temeljnog obilježja redovničkog života tijekom duhovnih vježbi promišljana je u svjetlu Knjige Otkrivenja, osobito Pisama sedmerim maloazijskim crkvama, te crkvenih dokumenata o posvećenom životu (Perfectae Caritatis, Vita Consecrata i Dar vjernosti – Radost ustrajnosti). Promišljanja su bila obogaćena i  primjerima iz Staroga i Novoga zavjeta te mislima pape Benedikta XVI., pape Franje, sluge Božjega Josipa Stadlera i sv. Benedikta.

O. Jeronim je kroz razmatranje svake od sedam maloazijskih crkava poticao sudionice da u njihovim porukama prepoznaju vlastiti život i život svojih zajednica. Pisma su bila poziv na vjernost prvoj ljubavi, prvotnim idealima, malenosti, budnosti i bdjenju, ustrajnosti u molitvi, zajedničkom razlučivanju i slušanju, vjernosti i odanosti u poteškoćama, u križu, u zahtjevnosti zajedničkog života.

Predvoditelj je istaknuo kako poziv, izabranje, posvećeni život… nije statično, zgotovljeno stanje, već dinamičan proces sazrijevanja, potpomognut blizinom s Gospodinom. Potaknuo ih je da u tom procesu dopuste Duhu Svetomu da djeluje u njihovim srcima i životnim situacijama kroz koje prolaze te da uvijek iznova sagledavaju sve u svjetlu primljenog dara vjernosti.

Pretposljednjeg dana duhovnih vježbi o. Jeronim razmatrao je petnaesto poglavlje Ivanova evanđelja o trsu i lozi, ističući važnost trajnog zajedništva s Kristo. Podsjetio je da ih Gospodinom opetovano – iz dana u dan, iz godine u godinu – poziva da „ostanu u Njemu“ kako bi, kroz kušnje i potrebne „rezidbe“, njihovo nasljedovanje Njega postajalo sve snažnije, dublje, intimnije.

Kao uzor vjernosti i odanosti, posljednjeg dana duhovnih vježbi o. Jeronim stavio je sudionicama za primjer Blaženu Djevicu Mariju koja je vjerno stajala pod Kristovim križem.

Na završetku duhovnih vježbi, pune dojmova s višednevnog „hodočašća maloazijskim crkvama“, u prisutnosti provincijske glavarice s. M. Marije Banić sestre su obnovile svoje redovničke zavjete i Gospodinu obećale doživotnu vjernost. (kta/m.k.)