Svečano krunjenje slike Gospe od Kalvarije

U kapeli Majke Božje od Kalvarije u Podravskom Jeruzalemu u Čepelovcu u nedjelju, 13. rujna svečano misno slavlje predvodio je Nj. E. mons. Henryk Mieczysław Jagodziński, naslovni nadbiskup Limosana i apostolski nuncij u Južnoj Africi, Eswatiniju, Botsvani, Namibiji i Lesotu. U koncelebraciji je bilo dvadesetak svećenika, među kojima više njih na službi u Državnom tajništvu Svete Stolice, nuncijaturama na Kubi i Zambiji, te predstavnici svetišta Kalwaria Zebrzydowska. Misnom slavlju je nazočilo mnoštvo domaćih vjernika, ponajprije župa Budrovac i Kalinovac, kao i hodočasnici iz Zagreba, Slovenije, te veća skupina poljskih hodočasnika među kojima je bio i gradonačelnik Kalwarije Zebrzydowske Tadeusz Stela.

Prije početka slavlja, procesija sa slikom Gospe od Kalvarije krenula je od prve postaje Križnoga puta Podravskog Jeruzalema „Fratelli tutti“. Uvodeći u procesiju, nuncij Jagodziński je rekao „dragi Podravci i Podravke, dragi Hrvati, moji sunarodnjaci Poljaci, dragi domaćini i dragi hodočasnici. Čast mi je i radost biti danas ovdje u ovom prekrasnom hrvatskom kraju gdje se spaja Podravska ravnica, obronci Bilogore i žubor rijeke Drave. Radosno mi je srce da mogu kao sin Poljske, ovdje u Hrvatskoj, osjetiti da sam doma, kao u svojoj domovini. Gledam s koliko pobožnosti ste se ovdje okupili kako bismo s procesijom, svetom misom i svečanim krunjenjem častili Gospu od Kalvarije“. Podsjetio je, kako je poljsko svetište bilo drago svetom papi Ivanu Pavlu II. koji je tamo mnogo puta molio i vapio, kao dječak, mladić, svećenik, biskup, kardinal i papa. U tom vidu, je izmolio i Papinu molitvu: „Presveta Majko, Gospo od Kalvarije, izmoli za mene snagu tijela i duha, kako bih mogao u potpunosti ispuniti poslanje koje mi je povjerio Uskrsli. Prikazujem ti sve plodove svog života i službe, tebi povjeravam sudbinu Crkve, tebi preporučujem svoj narod.“

Na početku misnoga slavlja, pročitana je poruka koju je za ovu prigodu poslao papa Lav XIV. „S radošću sam doznao za svečano Krunjenje slike Gospe od Kalvarije, koja vas danas okuplja na Podravskom Jeruzalemu. Proizašla iz želje da među narodima svjedoči bratstvo koje nadilazi ono što dijeli, ova duhovna oaza nalazi u Kristu svoj izvor ali i svoje ispunjenje.“ Papa Lav je naglasio kako Križni put „Svi smo braća“, koji vodi od križa do uskrsnuća, sve podsjeća da patnja nema posljednju riječ te da iz Kristove smrti izvire nada u novi život, prema kojemu su pozvani svi narodi i nacije. Posebno pak je podsjetio, kako se ovim činom krunjenja krune koju je sam blagoslovio 19. studenoga 2025. nastavlja kontinuitet s blagoslovom krune koji je papa Lav XIII., udijelio prigodom krunidbe izvorne slike 15. kolovoza 1887. Na kraju je papa izrazio želju da „Podravski Jeruzalem sve više raste kao duhovna oaza, mjesto molitve, susreta i bratstva, gdje se, pod nježnim pogledom Marije, Majke svih nas, mogu ponovno pronaći mir srca, radost vjere i ljepota susreta s Kristom.“  

U prigodnoj homiliji, nuncij Jagodziński je posvijestio simboliku mjesta koje u svojem imenu nosi Jeruzalem - grad Isusove muke, smrti i uskrsnuća, „grad križa, ali i praznoga groba, grad suza, ali i nade“. Upravo se ondje, naglasio je, pokazalo da ljubav može biti ranjena, odbačena i razapeta, ali ne može biti pobijeđena.
Krunjenje Gospe od Kalvarije propovjednik je protumačio prije svega kao čin vjere, a ne kao dodavanje nečega Marijinoj slavi, jer je nju već proslavio sam Bog. Marijina veličina upravo je u tome što pogled nikada ne zadržava na sebi, nego čovjeka uvijek vodi Kristu.

Posebno je snažno progovorio o Mariji pod križem. „Na Kalvariji nije pobjegla. Ostala je.“ Kada su mnogi otišli i kada se činilo da je sve izgubljeno, Marija je stajala uz svoga Sina. Kada više nije mogla ukloniti njegovu patnju, učinila je ono što ljubav čini kada više ništa drugo ne može učiniti ostala je prisutna. 
Upravo zato, rekao je, Gospa od Kalvarije bliska je svakom čovjeku koji prolazi vlastitu kalvariju: majci koja strepi nad djetetom, čovjeku koji je izgubio voljenu osobu, bolesniku koji čeka rezultate pretraga, obitelji u kojoj su se ljudi udaljili, mladome čovjeku koji traži svoj put, ali i onome koji pred drugima izgleda snažno dok u sebi nosi ranu za koju nitko ne zna. „Marija poznaje Kalvariju. Ali upravo zato zna i da Kalvarija nije posljednja postaja.“ 
Tu poruku na osobit način izražava i samo svetište. Temelji kapele Gospe od Kalvarije počivaju na XIV. postaji križnoga puta Isusovu grobu, dok se iznad oltara nalazi XV. postaja, Kristovo uskrsnuće. Kršćanstvo, naglasio je propovjednik, ne niječe bol niti obećava život bez Kalvarije. Ono daje nešto veće: obećanje da nijedna Kalvarija koju prolazimo s Kristom ne završava u grobu.

Drugi veliki naglasak propovijedi bilo je bratstvo. Križni put Podravskog Jeruzalema nosi ime enciklike pape Franje Fratelli tutti – „Svi smo braća“. Više od pedeset njegovih figura predstavlja ljude iz približno 25 zemalja, a u njegovoj izgradnji sudjelovali su dobročinitelji sa svih kontinenata, među kojima, uz katolike, ima i pripadnika drugih religija. „Pod Kristovim križem čovjeka ne pitamo najprije odakle dolazi, kojim jezikom govori ili kojoj naciji pripada. Pod križem ponovno učimo gledati čovjeka kao brata i sestru“, poručio je.
U vremenu snažnih društvenih, nacionalnih, političkih, pa i obiteljskih podjela, Kristov križ ruši logiku podjele na „nas“ i „njih“. Raširene ruke Raspetoga, rekao je, dovoljno su široke da obuhvate cijelo čovječanstvo. Zato i pobožnost prema Mariji mora imati konkretne posljedice za odnos prema drugima:
„Ako nakon molitve pred Gospom odlazimo s više mržnje prema drugome, nešto u našoj molitvi nije bilo ispravno. Ako častimo Majku Kristovu, a ne želimo oprostiti vlastitome bratu, još nismo razumjeli Kalvariju.“ 

Nuncij Jagodziński je naglasio kako ova svečanost predstavlja snažan znak povezanosti Poljske, Hrvatske i Rima. Slika Gospe od Kalvarije povezana je s poljskim svetištem Kalwaria Zebrzydowska, osobito dragim svetom Ivanu Pavlu II. Izvorna slika u poljskom svetištu okrunjena je krunama koje je blagoslovio papa Lav XIII., dok je krune namijenjene slici na Podravskom Jeruzalemu blagoslovio papa Lav XIV. na općoj audijenciji 19. studenoga 2025. godine. Tako je, istaknuo je propovjednik, između dvojice papa istoga imena, staroga poljskog i mladoga hrvatskog svetišta nastao „lijep duhovni most“. Veza s Kalwarijom Zebrzydowskom doziva i svetoga Ivana Pavla II., dok je s hrvatske strane istaknuto njegovo proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Propovjednik je u Mariji, Ivanu Pavlu II. i Stepincu prepoznao tri svjedočanstva vjernosti: Mariju koja ostaje pod križem, Ivana Pavla II. koji svoj život povjerava Majci Kristovoj i Stepinca koji u kušnji ostaje vjeran Kristu i svojoj savjesti. Njihovu je zajedničku poruku sažeo riječima: „Ostani vjeran. Ne boj se križa. Bog ima posljednju riječ.“ 
Govoreći o samome činu krunjenja, propovjednik je naglasio da kruna nije prvenstveno ukras. Ona svakom vjerniku postavlja osobno pitanje: „Tko kraljuje u mome srcu? Moja volja ili Božja volja? Moja sebičnost ili ljubav? Moje povrijeđeno ‘ja’ ili sposobnost oproštenja? Strah ili povjerenje? Mržnja ili Kristov mir?“ 
Staviti zlatnu krunu na Marijin lik nema puno značenje ako Kristu ne dopuštamo da kraljuje u našem životu. Zato „najljepša kruna“ koju vjernik može darovati Gospi nije od zlata: to je obraćeno ljudsko srce, dobra ispovijed, pomirenje nakon godina šutnje, povratak nedjeljnoj Euharistiji, odluka da se više ne govori zlo o drugome, obitelj koja ponovno počinje zajedno moliti i srce koje Kristu kaže: „Gospodine, od danas želim ponovno pripadati Tebi.“ 

Posebna zahvalnost u propovijedi upućena je svima koji su pridonijeli nastanku Podravskog Jeruzalema, a osobito mons. Dariju Paviši, čije je duhovno iskustvo u Kalwariji Zebrzydowskoj bilo važan poticaj za nastanak svetišta. Propovjednik je podsjetio da velika Božja djela često ne počinju bukom, nego „jednom mišlju, jednim susretom, jednim hodočašćem, jednim nutarnjim poticajem i jednim ljudskim: ‘Da’“. 

Na kraju je snažno povezao iskustva hrvatskoga i poljskoga naroda. Oba su naroda tijekom povijesti prolazila ratove, podjele, okupacije i progone, ali su opstala jer su obitelji čuvale vjeru i „jer je narod znao da na svojim kalvarijama nije sam“. Danas, naglasio je, nije dovoljna vjera koja samo čuva uspomene. Potrebna je „vjera koja stvara budućnost“ – koja djecu uči ljubiti Boga i čovjeka, ne dopušta da političke i društvene podjele unište zajedništvo, zna čuvati istinu i oprostiti te brani vlastiti identitet, ali ne prezire druge narode. 
Homiliju je zaključio molitvom „Gospo od Kalvarije, Majko svetoga Ivana Pavla II., Majko hrvatskoga i poljskoga naroda, vodi nas Kristu. Učini nas ljudima milosrđa i oproštenja. Neka po našem životu svi prepoznaju da je tvoj Sin jedini Kralj naših srdaca. A kada za nekoliko trenutaka na ovu svetu sliku položimo krune koje je blagoslovio papa Lav XIV., neka se iz naših srdaca uzdigne jednostavna molitva: Marijo, budi naša Majka. Vodi nas kroz naše kalvarije. Nauči nas opraštati kao što je nama oprošteno. Pomozi nam da budemo potpuno Kristovi. Totus Tuus!“

Nakon homilije, domaći župnik vlč. Andrija Botković uveo je u sam čin krunjenja. Podsjetio je, kako je riječ o povijesnom trenutku „ne samo za našu Podravinu već i za našu Varaždinsku biskupiju, jer krunjenje Marijinog kipa ili slike ne događa se često i vjerujem da većina nas po prvi puta prisustvuje ovom liturgijskom činu s kojim iskazujemo vrhunac časti Majci Gospodina našega Isusa Krista. U ovom trenutku su sabrane sve naše molitve i vjerničke pobožnosti, svi naši vapaji i nadanja, naša vjera i hod prema Vječnosti.“ Govoreći o samoj kruni, naglasio je, kako je ona sastavljena od dvije krune spojene u jednu kako bi se mogla okruniti Marija i maleni Isus kojega ona drži u naručju. Kruna je nabavljena posredstvom fra dr. sc. Cypriana Moryca, OFM, čuvara svetišta Kalwarie Zebrzydowske, a posao izrade krune bio je povjeren poznatom poljskom zlataru s dokazanim iskustvom u ovom umjetničkom poslu, gospodinu Galantu, kustosu riznice kraljevskog dvorca Wawel u Krakowu. Kruna je napravljena od srebra najviše kvalitete, 999, gotovo čistog srebra, a pozlaćena je s 24 karatnim zlatom. Dragocjeno kamenje korišteno na kruni su rubini, cirkoniji, ametisti i biseri. U srednjem vijeku ametist (ljubičasti) je bio simbol pobožnosti i celibata, a nosili su ga biskupi Katoličke crkve. Zato izbor tog kamenja na kruni naglašava i poziva upravo na tu dimenziju Crkve. Dok naizmjenični rubini (crveni) i cirkoniji (bijeli) u Gospinoj kruni, spajaju Poljsku i Hrvatsku! Boje poljske zastave i boje hrvatskog grba. A Marija je izabrana za kraljicu i Poljske i Hrvatske te kraljicu svih naših obitelji. 

Krunu je pred sliku donio fra Moryc u pratnji mons. Jan Maria Chun Yean Choonga i mons. Daria Paviše, a potom je nuncij Jagodziński postavio krunu.
Na kraju misnog slavlja, prije blagoslova župnik Botković izrekao je riječ zahvale svima koji su se ugradili u ovo novo duhovno središte. Od inicijatora mons. Paviše i mons. Choonga, preko umjetnika Krune Posavca, do mnogobrojnih donatora. Također je uručio i prigodne darove: nunciju misnicu i mitru posebno izrađenu za ovu prigodu. Nunciju je uručio i misnicu s molbom da ju preda papi Lavu u znak zahvalnosti i odanosti vjernika. Simboličan dar dobio je i fra Cyprian Moryc. Njemu je uručen ključ s porukom da je i ovo svetište, druga „Kalvarija“ mjesto na koje je uvijek dobrodošao.

Okupljenim vjernicima obratio se i fra Arkadiusz Belcik, zamjenik franjevačke provincije kojoj je povjereno čuvanje svetišta Kalwaria Zebrzydowska. Zahvalio je vjernicima na dobrodošlici, ali i na dubokoj vjeri koju je ovdje vidio, te ih ohrabrio da pod okriljem Marije zajedno nastave slijediti put njezina Sina, Isusa.

Prigodnu riječ zahvale u svoje ime i ime svoga supruga izrekla je prof. Ewa Kucharska. „Upravo je preko naših ruku kopija čudotvorne slike Majke Božje Kalvarijske stigla iz Kalwarije Zebrzydowske ovamo, u Podravski Jeruzalem. Danas, gledajući ovu sliku okrunjenu papinskim krunama i okruženu molitvom tolikih vjernika, osjećamo duboku ganutost i zahvalnost. Ova je priča započela daleko odavde – u Južnoafričkoj Republici, gdje smo upoznali monsinjora Darija Pavišu. Vrlo smo brzo otkrili zajedništvo u vjeri i posebnu privrženost Majci Božjoj. Taj je susret označio početak puta koji je povezao Kalwariju Zebrzydowsku s Čepelovcem, Poljsku s Hrvatskom, a prije svega ljude koje povezuje ista vjera. Majci Božjoj Kalvarijskoj danas povjeravamo naše obitelji, naše narode - Poljsku i Hrvatsku – Crkvu, Europu i mir u svijetu. Neka ova slika, koja je preko naših ruku stigla u ovo svetište, ostane ovdje naraštajima i vodi ljude Kristu, ujedinjujući naše narode u vjeri, prijateljstvu i molitvi. Majko Božja Kalvarijska, moli za nas. Neka Bog blagoslovi Hrvatsku i Poljsku”.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao Župni zbor župe Budrovac. (kta/m.b.)