Spomendan Imena Marijina u Čepelovcu

Na spomendan Imena Blažene Djevice Marije u subotu 12. rujna u kapeli Majke Božje od Kalvarije u Čepelovcu održana je duhovna priprava za svečanost krunjenja spomenute slike.

Svečano misno slavlje u prisutnosti Nj. E. mons. Henryka Mieczysława Jagodzińskog, te u koncelebraciji desetak svećenika među kojima i više djelatnika Državnoga tajništva Svete Stolice i svetišta Kalwaria Zebrzydowska predvodio je mons. Jan Maria Chun Yean Choong.

Prigodnu propovijed izrekao je fra Filip Karadža, župnik i upravitelj svetišta sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju.

Propovjednik je okupljene pozvao da sebe, druge ljude i vrijeme u kojem žive pokušaju gledati „Božjim očima“, jer „biti vjernik ne znači ništa drugo, nego željeti sebe i sav život svoj uskladiti Božjom voljom. Hodati s Bogom, dopustiti i dati Bogu mjesta u svome životu. Upravo su sveci ljudi koji su dopustili da ih dotakne Božja ljubav: nisu bili bezgrešni ni udaljeni od ljudske svakodnevice, nego ljudi poput nas koji su odlučili hodati s Bogom.“

Posebno se osvrnuo na spomendan Imena Marijina i njegovu povijesnu povezanost s pobjedom kršćanske vojske kod Beča 1683. godine. Naglasio je da obrana Beča ne bi bila moguća bez pomoći poljskoga kralja Jana III. Sobieskog i poljskih vojnika, kojima je pripisao iznimno važnu ulogu u obrani tadašnje Europe. „Zahvaljujući u prvom redu poljskim junacima, možemo zahvaliti slobodu Europe“, naglasio je.

Povijesnu sliku Europe koja je molila Boga i klečala pred Majkom Božjom povezao je sa stanjem današnje Europe. Upozorio je da ona danas nije okupirana prvenstveno u vojnom ili političkom smislu, nego vlastitim materijalizmom i zaboravom kršćanskih korijena, što je nazvao „duhovnom okupacijom“. Podsjetio je pritom na tri stupa zapadne europske civilizacije grčku filozofiju, rimsko pravo i Evanđelje naglašavajući da Europi nije potrebna klerikalna ili vjerska država, nego povratak kršćanskom humanizmu, pravednosti, jednakosti i miru.

Govoreći o Mariji podsjetio je da su je i hrvatski i poljski narod, kao i mnogi drugi narodi, izabrali za svoju zaštitnicu i časte je kao Kraljicu. Krunjenje Marijina lika, naglasio je, nije politički čin, nego duhovni znak. Marija je Kraljica jer je rodila Isusa Krista, Kralja kraljeva, čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

Fra Karadža se posebno obratio mladima ukazujući na lik sv. Carla Acutisa. Njegova veličina, rekao je propovjednik, bila je upravo „u njegovoj normalnosti i običnosti“. Nazvao ga je „Božjim influencerom“ te mladima poručio da ne dopuste da njima upravljaju drugi influenceri, nego da njihov pravi „influencer“ bude Isus Krist, kao što je bio Carlu Acutisu.

Podsjetio je, i kako Carlova ljubav prema Kristu nije bila apstraktna. Bila je duboko povezana s njegovom vjerom u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji. Propovjednik je stoga upozorio na pogrešnost stava „Isus da, Crkva ne“, ističući da se Krist i Crkva ne mogu jednostavno razdvojiti. Podsjetio je da je Bog za svoju prisutnost među ljudima izabrao kruh i vino te upitao „koje je čudo veće od Isusove prisutnosti u Euharistiji?“, jer nastavio je „iz te euharistijske stvarnosti izvodi se i veliko dostojanstvo svakoga kršćanina“. Propovjednik se poslužio posebno snažnom slikom nazvavši vjernike „hodajućim tabernakulima“. Ljudsko dostojanstvo, naglasio je, svoj najdublji temelj ne nalazi u konvencijama i rezolucijama, nego u činjenici da je čovjek stvoren na Božju sliku.

Fra Karadža se dotaknuo i sv. Franje Asiškoga, te podsjetio na poziv da kršćani ne ostanu samo na riječima. Franjo nije želio samo tumačiti i propovijedati Evanđelje, nego sam postati „hodajuće Evanđelje“. Sveci su, rekao je „hodajući propovjednici“: njihov život govori prije njihovih riječi. Kršćanin je zato pozvan vjeru svjedočiti ponajprije vlastitim životom, naglasio je, te na kraju propovijedi sve naglaske ponovno povezao s Marijom i Euharistijom. Ukazao je, kako se u obredu krunjenja Marijina lika očituje da ona sudjeluje u kraljevstvu svoga Sina, dok je „Krist onaj koji treba biti kralj naših srca, misli i djela. Put prema Bogu pritom ne može zaobići čovjeka: ljubav prema Bogu mora se očitovati u bratskoj solidarnosti, međusobnoj ljubavi, prihvaćanju drugoga i drukčijega te konkretnoj brizi za bližnjega“.

Propovijed je zaključena pozivom da se ne ostane samo na obilježavanju slavne prošlosti, nego da njezine vrijednosti postanu žive i djelotvorne danas „hodati s Bogom, druge gledati Božjim očima i dopustiti da kršćanska vjera mijenja naš život i svijet u kojem živimo“.

Po završetku mise vjernici su se zadržali pred Presvetim koje je predvodio mons. Jan Maria Chun Yean Choong, a animirala Monika Režić iz Zajednice Dobri Pastir iz Kaštela. Misu i klanjanje pjevanjem je uveličala Kulturna udruga Tomislav Franjić iz Kalinovca.

Svetoj misi prethodilo je predstavljanje krune i relikvija sv. Carla Acutisa. Krunu je predstavio savjetnik apostolske nuncijature u Zambiji mons. Dario Paviša, a relikvije sveca zaštitnika mladeži župnik u Kalinovcu i Budrovcu Andrija Botković.

(kta/m.b.)