Spasovdan na Veljoj Mogili: stoljetna tradicija Šušanja u znaku misija i zajedništva

Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, u narodu poznatu kao Spasovdan, katolici iz Šušanja i okolice i ove su godine hodočastili na Velju Mogilu, drevni kameni humak iznad Gornjeg Šušanja. Ova jedinstvena tradicija, koja se već stoljećima prenosi s naraštaja na naraštaj, povezuje kršćansku vjeru, sjećanje na pretke i molitvu za Božji blagoslov nad obiteljima i cijelim krajem.

Svečano misno slavlje u crkvi svete Petke predslavio je dr. sc. don Dejan Turza, župnik u Sutomoru, Šušanju i Brcama. Propovijed je održao prof. dr. sc. p. Damjan Cichy, misionar Družbe Božje Riječi (verbita), koji je s okupljenim vjernicima podijelio iskustvo svoga misionarskog djelovanja u Paragvaju. Govoreći o svom misionarskom iskustvu, prisjetio se kako je u misijama snažno spoznao da misionar ne djeluje samostalno, nego ga prati i podupire molitva vjernika iz različitih dijelova svijeta. „Kad znaš da netko moli za tebe, onda je sve drukčije”, istaknuo je p. Damjan.

Ovogodišnje slavlje bilo je prožeto misijskim duhom. Tijekom molitve vjernika okupljeni su zajedno izmolili molitvu za misionare, a na kraju svete mise podijeljene su misijske kartice kako bi vjernici i u svojim domovima nastavili moliti za one koji navješćuju Evanđelje diljem svijeta.

Nakon mise vjernici su, pjevajući po drevnom običaju Litanije svih svetih, krenuli u procesiji prema Veljoj Mogili. Na vrhu humka don Dejan Turza zazvao je Božji blagoslov na sve četiri strane svijeta, moleći za obitelji, pokojne i sve stanovnike ovoga kraja. Posebno je molio za Božju zaštitu od suše, poplava, potresa, požara i drugih prirodnih nepogoda, povjeravajući Gospodinu život i rad ljudi koji ovdje žive.

Posebnost ove tradicije jest i običaj da svaki sudionik donese po jedan kamen za svakoga člana svoje obitelji. Kamenje se polaže na vrh mogile kao znak molitve, zahvalnosti i povezanosti živih i pokojnih. Tako Velja Mogila iz godine u godinu simbolično raste kao vidljivi znak vjere i zajedništva.

Točan početak ove tradicije nije poznat, no u narodu se sačuvala predaja da početkom 20. stoljeća jedne godine vjernici nisu pošli na Velju Mogilu. Razlozi za to danas nisu sa sigurnošću poznati. Istoga dana barski je kraj pogodio snažan potres, što su mnogi doživjeli kao znak da se ova drevna pobožnost ne bi trebala prekidati. Od tada se običaj nastavlja s osobitom vjernošću.

Na kraju slavlja p. Damjan Cichy uputio je posebnu zahvalnost dobročiniteljima koji su željeli ostati anonimni, a koji su uoči Spasovdana pokosili prostor oko grobljanske crkve svete Petke i očistili put prema Veljoj Mogili. Njihov tihi i nenametljivi trud omogućio je da se tradicionalna procesija održi u dostojanstvenom i urednom ambijentu.

U vremenu brzih promjena i zaborava, Spasovdan na Veljoj Mogili ostaje snažno svjedočanstvo vjere, zajedništva i povezanosti mjesne Crkve s vjernicima i misionarima diljem svijeta.

Na Veljoj Mogili, gdje se već stoljećima susreću kamen, molitva i ljudska nada, i ove je godine odjeknula jednostavna istina: nitko u Crkvi ne nosi svoje poslanje sam. (kta/d.t.)