Sarajevska katedralna zajednica molila za vrhbosansku bogoslovnu zajednicu

Tijekom svih pet nedjeljnihMisnih slavlja u katedrali Srca Isusova u Sarajevu istoimena župna zajednica i drugi okupljeni vjernici, 25. listopada 2026. posebno su molili za Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Središnje Misno slavlje, kao i ranu Svetu misu, slavio je rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i profesor liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu dr. sc. vlč. Ivan Rako uz asistenciju bogoslova. Prije početka Svete mise katedralni župnik mons. Ivo Tomašević pozvao je vjernike na molitvu za vrhbosansku bogoslovnu zajednicu i za mladiće koji se spremaju za svećeništvo te za njihove poglavare koji im pomažu na tom putu kao i za nova svećenička i redovnička zvanja. Budući da su se domaćim vjernicima pridružili i vjernici turisti iz BiH, Hrvatske i šire, župnik Tomašević ih je potaknuo da poslije Svete mise pođu do obližnjeg nedavno obnovljenog zdanja Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, jedne od najljepših zgrada u Sarajevu.

U prigodnoj propovijedi pod naslovom „Ljubav – ono o čemu ovisi sve ostalo“, rektor Rako se osvrnuo na nedjeljni odlomak iz Evanđelja po Mateju u kojem Isus, na pitanje zakonoznanca, koja je zapovijed najveća u Zakonu, odgovara „riječima koje su stoljećima oblikovale vjeru Izraela: 'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim… Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga'.”

„U tim dvjema rečenicama Isus izgovara nešto veličanstveno: sve što Bog traži od čovjeka u konačnici ima jedan cilj – da čovjek nauči ljubiti. Ne zato što su zapovijedi nevažne, nego zato što bez ljubavi gube svoj najdublji smisao. Primijetimo da Isus ne kaže kako je ljubav jedna od važnijih zapovijedi. On kaže da o tim dvjema zapovijedima 'visi sav Zakon i Proroci'. Drugim riječima, čitava povijest Božjega govora čovjeku, sve zapovijedi, svi proročki pozivi, sve ono što je Bog objavljivao svojemu narodu, usmjereno je prema ljubavi. I tu dolazimo do nečega iznimno važnoga. Bog ne želi samo da čovjek izvršava njegovu volju. Bog želi da čovjek u njegovoj volji prepozna ljubav. Jer zapovijed koja proizlazi iz ljubavi nije ograničenje čovjekove slobode, nego put prema njezinoj punini“, istaknuo je rektor Ivan.

„Kršćanstvo nije prvenstveno skup zabrana niti samo sustav dužnosti. Ono je životni odnos s Bogom koji nas ljubi i poziva da njegovu ljubav učinimo vidljivom u svijetu. A najljepše je što nas Bog na taj put ne šalje same. On od nas ne očekuje savršenu ljubav kao uvjet da bismo mu smjeli pristupiti. On nas prima i onda kada je naša ljubav slaba, kada smo nesigurni, kada posustanemo. Njegova nas milost ne ostavlja ondje gdje jesmo, nego nas podiže i otvara nam mogućnost da rastemo. Zato kršćanska nada nije u tome da nikada nećemo pogriješiti, nego u tome da nas Božja ljubav uvijek iznova može obnoviti. Na kraju današnjega Evanđelja Isus izgovara rečenicu koja zaslužuje ostati duboko u nama: 'O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci'. Sve, dakle, ovisi o ljubavi. Ne o ljubavi koju svodimo na lijepe riječi i prolazne osjećaje, nego o ljubavi koja ima svoje izvorište u Bogu i koja se ostvaruje u konkretnome životu. I zato se danas ne trebamo pitati samo koliko ljubimo Boga, nego i koliko dopuštamo da njegova ljubav mijenja nas. Jer najveće čudo vjere nije samo u tome što čovjek može ljubiti Boga, nego u tome što Božja ljubav može preobraziti čovjeka“, poručio je rektor vrhbosanske bogoslovne zajednice.

Na kraju Svete mise vlč. Ivan Rako, koji je i ceremonijar na pontifikalnim Misnim slavljima, srdačno je zahvalio svima za molitvu, za njihove darove kao i za svaku materijalnu i duhovnu potporu Vrhbosanskom bogoslovom sjemeništu.

Tijekom središnjeg Misnog slavlja liturgijsko pjevanje je animirao katedralni župni zbor pod ravnanjem regensa chori sarajevske katedrale vlč. Marka Stanušića.

(kta)