Održana mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva

Duhovna obnova za redovnice održana je u nedjelju 22. ožujka u poslijepodnevnim satima u kapelici Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu u organizaciji sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Izlaganje pod naslovom „Krv Kristova životvorna prisutnost” održala je provincijalna poglavarica, s. Matija Pavić, objavljeno je na stranicama Konferencije VRPP BiH.

Svoje izlaganje započela je poticajnom pričom o oltaru u želji da okupljene redovnice sebi posvijeste važno pitanje „Gdje živim?”. U tom je kontekstu istaknula: „Možda živim više u prošlosti nego u sadašnjosti, u svojim ranama a ne u Isusovim… Možda živim više u nemiru… a ne u miru Krista Uskrsloga… više u prigovoru umjesto u zahvali… više u svojoj volji a ne u Božjoj volji… više u svome poslu… a ne u prisutnosti Božjoj u poslanju kroz koje ga proslavljam“.

Na temelju Poslanice Hebrejima s. Matija govorila je o daru otkupljenja u Krvi Kristovoj „koja nam se nudi u svakoj misnoj žrtvi kao 'put nov i živ što nam ga On otvori'“. „Krv Kristova je trajan izraz Božje naklonosti prema nama koja se obnavlja svaki put u euharistijskoj žrtvi ljubavi. Zato je oltar u životu svake redovnice centar, zato smo pozvane „živjeti na oltaru“, ne pored oltara. Pozvane smo ući u otajstvo Božje ljubavi, u jedinstvo s izvorom života. Ući u Kristovo vazmeno otajstvo, obnoviti i živjeti savez ljubavi s Bogom“, naglasila je.

U nastavku je istaknula potrebu konkretnog svjedočenja: „Važno je odgovoriti na zov Krvi Kristove i postati konkretan odraz Božje ljubavi osobama s kojima živimo i onima kojima smo poslane, želeći da ju svi upoznaju i dožive njezinu snagu”. Govoreći na temelju spisa sv. Katarine Sijenske, podsjetila je o skrivenom suživotu duše s Kristom i kako taj savez i autentičan život „može zapaliti svijet“.

Izlaganje je zaključila apostolskom pobudnicom „Vita Consacrata“ (br. 20) u kojoj Ivan Pavao II. govori o evanđeoskim zavjetima u posvećenom životu kao daru Presvetoga Trojstva i svjedočanstvu „preobražene egzistencije”.

Nakon izlaganja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i sakrament ispovijedi.

Euharistijsko slavlje predvodio je dr. sc. vlč. Drago Župarić, profesor na Filozofskom fakultetu i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u zajedništvu s vlč. Markom Hrskanovićem, duhovnikom u VBS-u i koordinatorom duhovnih obnova za redovnice.

Promišljajući nad evanđeoskim ulomkom Pete korizmene nedjelje o uskrsnuću Lazara, vlč. Župarić je istaknuo kako taj događaj nije samo izvještaj o čudu, već duboka objava Kristova srca i ogledalo samoga redovničkog života u čijem je središtu poruka: „Ja sam uskrsnuće i život.“

U svojoj homiliji propovjednik je izdvojio nekoliko ključnih duhovnih poruka. Osvrćući se na Isusovo prividno kašnjenje usprkos ljubavi prema Lazaru, naglasio je kako Božja ljubav ne djeluje uvijek brzo, već duboko – Bog ne želi samo riješiti trenutne poteškoće, nego vjernika dovesti do dubljeg zajedništva sa sobom. Kroz lik Marte, vlč. Župarić je redovnicama poručio kako prava vjera ne počiva na osjećajima i vidljivim uspjesima, već na povjerenju i onda kada se ne razumije. S druge strane, Marijine i Isusove suze nad grobom protumačio je kao najčišći oblik molitve, ohrabrivši sestre da nijedna suza proživljena u tišini služenja i klauzure nije izgubljena.

Tumačeći Isusove zapovijedi „Uklonite kamen“ i „Lazare, izlazi“, vlč. Župarić je podsjetio na nužnost ljudske suradnje s Božjom milošću. Pozvao je sestre da odmaknu „kamenje“ rutine, starih rana i rezignacije te prepoznaju svakodnevni Gospodinov poziv na izlazak iz umora i osrednjosti u novu vjernost i ljubav.

Poseban naglasak stavljen je na važnost sestrinske zajednice. Podsjetivši da Isus traži od zajednice da odriješi Lazara, propovjednik je istaknuo kako nitko ne dolazi do potpune slobode sam te da su sestre jedna drugoj dar, ali i odgovornost u oslobađanju od međusobnih nerazumijevanja i ranjenosti.

Na kraju propovjedi, vlč. Župarić ohrabrio je okupljene redovnice porukom da za Krista ništa nije prekasno, pa ni onda kada se čini da je prvotna gorljivost nestala. Pozvao ih je na čvrstu vjeru u svakodnevici te poželio da njihove zajednice postanu poput Betanije – mjesto gdje Isus dolazi i daruje novi život. (s. J.O./D.Ž)