Sarajevo · 19. stu. 2026.Crkva u Hrvata
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 18. i 19. studenoga 2026. održan je međunarodni znanstveni simpozij „Čovjek – Imago Dei – u doba algoritma: Crkveno učiteljstvo pred izazovom umjetne inteligencije”. Tijekom dvodnevnoga programa održano je osam izlaganja u kojima su iz teološke, filozofske, pravne, komunikološke i psihološke perspektive razmotrene mogućnosti i rizici razvoja umjetne inteligencije. Posebna pozornost posvećena je ljudskom dostojanstvu, slobodi, savjesti i odgovornosti te očuvanju autentičnih odnosa u digitalnom okruženju, izvijestili su iz KBF-a.
Simpozij je povezao promišljanja o čovjeku kao slici Božjoj s konkretnim pitanjima suvremenoga života: uporabom jezičnih modela, pravnim uređenjem novih tehnologija, obrazovanjem budućih stručnjaka, navještajem vjere i odgojem djece. Program, koji je moderirao prof. dr. Pavle Mijović, obuhvatio je i rasprave nakon tematskih cjelina te završnu diskusiju.
Prvi dan simpozija započeo je izlaganjem izv. prof. dr. sc. Ane Jeličić s Fakulteta za forenzičke znanosti Sveučilišta u Splitu i Centra za etiku digitalne komunikacije i algoretiku pri splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. U predavanju „‘U početku bijaše Podatak’: Jezični modeli i kriza komunikacije” razmotrila je promjene komunikacijskih navika u okolnostima sve raširenije uporabe umjetne inteligencije. U središte je postavila pitanje očuvanja neposrednog susreta, dijaloga i iskrene emocionalne povezanosti među ljudima. Posebnu pozornost posvetila je takozvanim AI suputnicima, digitalnim sustavima koji preuzimaju uloge savjetnika, terapeuta, duhovnih sugovornika i drugih oblika osobne podrške. Razmatrajući sintetičku bliskost koju takvi sustavi nude, upozorila je na emocionalnu ranjivost i usamljenost korisnika te na posljedice zamjene ljudskih odnosa digitalnim sugovornicima. Otvorila je i pitanje uporabe osobnih podataka za oblikovanje odgovora koji u korisniku stvaraju osjećaj prihvaćenosti, pripadnosti i razumijevanja.
Doc. dr. sc. Mirza Hebib s Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu održao je izlaganje „Između regulatornog kašnjenja i obrazovne prilagodbe: umjetna inteligencija, pravni okvir i pravno obrazovanje u Bosni i Hercegovini”. Polazeći od sve šire primjene umjetne inteligencije, razmotrio je odnos njezina razvojnog potencijala, mogućih šteta i potrebe za pravnim i etičkim nadzorom. Predstavio je europski regulatorni pristup, osobito Akt o umjetnoj inteligenciji, s naglaskom na zabranjene prakse, visokorizične sustave, transparentnost i odgovornost.
U području obrazovanja razlikovao je uporabu umjetne inteligencije pri odlučivanju o upisu, vrednovanju ishoda učenja, određivanju obrazovnog smjera i nadzoru ispita od primjena koje služe pripremi nastavnih materijala, objašnjavanju gradiva i razradi ideja. Time je upozorio na važnost procjene konkretne svrhe i posljedica uporabe tehnologije, umjesto njezina promatranja kao jedinstvene kategorije rizika. Istodobno je razmotrio kritike europske regulacije, među kojima su složenost pravila, nejasnoće pojedinih pojmova i mogućnost da propisi zastare zbog brzine tehnoloških promjena.
Govoreći o Bosni i Hercegovini, dr. sc. Hebib je istaknuo potrebu razvoja jasnih smjernica odgovorne uporabe umjetne inteligencije. Pritom je razmotrio postojeće oblike pravne zaštite, uključujući zaštitu osobnih podataka i naknadu štete, te međunarodni okvir zaštite ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u odnosu na nove tehnologije.
Važan dio predavanja posvetio je obrazovanju pravnika. Naglasio je da studenti i istraživači više nisu samo stvaratelji sadržaja nego sve češće i osobe koje moraju provjeravati, nadzirati i kritički vrednovati rezultate digitalnih sustava. Predstavio je različite razine uporabe umjetne inteligencije, od rada bez tih alata i jezično-tehničke dorade do strukturiranja zadataka i njezine znatnije uloge u izradi sadržaja. Kao temeljna načela izdvojio je transparentnost, akademsku čestitost, odgovornost, zaštitu podataka i ažurnost. Zaključni naglasak bio je na tome da tehnološke promjene ne uklanjaju potrebu za pravnim rasuđivanjem, profesionalnom etikom i ljudskom prosudbom.
Dr. sc. Vili Radman, OFM, u izlaganju „Transhumanizam i kršćanska antropologija: Biti čovjek u doba umjetne inteligencije?” pristupio je transhumanizmu kao širem civilizacijskom procesu. Razlikovao je njegov jaki oblik, usmjeren radikalnom unapređenju bioloških sposobnosti, inteligencije i dugovječnosti, od slabog oblika, koji se očituje u postupnom širenju zahtjeva za optimizacijom na svakodnevni život. Dr. sc. Radman je prikazao kako se logika učinkovitosti prenosi sa strojeva na društvene sustave, a zatim i na čovjeka. U takvim okolnostima prilagodljivost zahtjevima sustava može postati uvjet sudjelovanja u radu, obrazovanju i društvenom životu. Središnji problem prepoznao je u obratu odnosa naravi i funkcije: umjesto da sustavi služe osobi, čovjek se počinje vrednovati prema sposobnosti da ispuni njihove zahtjeve. Nasuprot tomu, kršćanska antropologija polazi od dostojanstva osobe koje prethodi svakoj funkciji i postignuću. Dr. sc. Radman stoga je naglasio da odgovor na tehnološke izazove nije jednostavno odbacivanje napretka, nego oblikovanje društva u kojem tehnologija pridonosi ostvarenju osobe. Završno je pitanje preusmjerio s nastojanja da se samo „ostane čovjek” na promišljanje o tome kako u suvremenim okolnostima biti čovjek u punini.
Drugi dan simpozija otvorila je Tea Vuglec Mijović, lic. theol. s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu izlaganjem „Od enciklike Rerum novarum do digitalne revolucije: Kontinuirana skrb Crkve za ljudsko dostojanstvo”. Predstavila je razvoj društvenoga nauka Crkve u suočavanju s promjenama modernoga društva, povezujući pitanja industrijalizacije, radničkih prava i društvene pravednosti s izazovima digitalnog doba. U izlaganju je naglasila da se društvene i tehnološke okolnosti mijenjaju, ali ljudsko dostojanstvo ostaje trajno polazište crkvenoga promišljanja. Suvremene rasprave o umjetnoj inteligenciji tako je smjestila u širi kontinuitet zauzimanja za osobu i pravedne društvene odnose. Razmatrajući novije dokumente crkvenoga učiteljstva, uputila je na važnost cjelovite antropološke vizije i primjene načela društvenoga nauka Crkve u vrednovanju tehnološkog razvoja.
Prof. dr. sc. Suzana Vuletić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku održala je izlaganje „Čovjek pred algoritmom: Savjest, moralno razlučivanje i izazovi algoretike”.
Polazeći od kršćanskog razumijevanja čovjeka kao jedinstva tijela i duha, propitala je mogućnost svođenja osobe na skup podataka i sustav koji se neprestano nadograđuje i optimizira. Posebno je razlikovala ljudsku savjest od algoritamske obrade informacija. Dok sustavi umjetne inteligencije mogu prepoznavati obrasce, uspoređivati etičke argumente i ponuditi preporuke, osobni moralni sud uključuje slobodu i prihvaćanje odgovornosti za posljedice vlastita djelovanja. Reproduciranje moralnog govora, naglasila je, nije isto što i čin savjesti, kao što ni dosljedna primjena zadanih kriterija nije sama po sebi jamstvo moralne ispravnosti.
Dr. sc. Vuletić je upozorila i na opasnost moralne lijenosti, odnosno postupnog slabljenja navike samostalnoga kritičkog i moralnog prosuđivanja. U tom je kontekstu razmotrila naravni zakon kao mjerilo koje omogućuje kritičko vrednovanje algoritamskih preporuka: tehnička mogućnost ne znači automatski moralnu dopuštenost, a društvena prihvaćenost nije istovjetna moralnoj ispravnosti.
Algoretiku je predstavila kao zahtjev da razvoj tehnologije ostane usmjeren ljudskom dostojanstvu, socijalnoj pravednosti i općem dobru. Izdvojila je transparentnost, uključivost, odgovornost, nepristranost, pouzdanost te sigurnost i privatnost, uz potrebu ljudskog nadzora i mogućnosti preispitivanja odluka. Čovjek algoritmu može prepustiti izračun, ali ne i odgovornost za moralnu odluku.
Prof. dr. sc. Niko Ikić, profesor emeritus Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, govorio je o temi „Odnos virtualnog i sakramentalnog – vrijedi li digitalno u sakramentalnom?”. Razmotrio je pozitivne mogućnosti umjetne inteligencije, od znanstvenog istraživanja i obrade podataka do pomoći u navještaju, ali i rizike manipulacije, dezinformiranja, narušavanja privatnosti i tehnološke ovisnosti. Ulogu katoličkih učilišta povezao je s interdisciplinarnim doprinosom razumijevanju tih procesa i jasnijim prepoznavanjem njihovih opasnosti. Središnji dio izlaganja posvetio je razlici između virtualnog prikaza i sakramentalnog događaja. Naglasio je da sakramentalni znakovi ne prenose samo obavijest, nego pripadaju stvarnom susretu Boga i čovjeka. U tom je okviru istaknuo važnost osobne prisutnosti, nakane i konkretno izvršene sakramentalne radnje, od kojih se ništa ne može zamijeniti digitalnom simulacijom. Dr. sc. Ikić je pritom razlikovao uporabu tehnologije u pastoralnoj pripravi od pokušaja da ona preuzme samu sakramentalnu ulogu. Digitalni alati mogu poslužiti u pripremi kateheza, predavanja i pastoralnih sadržaja, ali ostaju sredstva i pomagala. Jednako je tako razgraničio pomoć u pripremi propovijedi od nekritičkog preuzimanja gotovoga teksta.
Izv. prof. dr. sc. Denis Barić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održao je izlaganje „Kateheza i navještaj vjere u doba umjetne inteligencije”. Digitalnu kulturu predstavio je kao životno okruženje u kojem suvremeni čovjek stječe znanje, oblikuje identitet, uspostavlja odnose i traži smisao. Takve promjene zahvaćaju i načine na koje osoba upoznaje, razumije i živi vjeru. Dr. sc. Barić je naglasio da se ne mijenja sadržaj kršćanske vjere, nego uvjeti u kojima se ona prihvaća i prenosi. Zadaća kateheze stoga se ne svodi na uvođenje novih tehnologija, nego na povezivanje s cjelovitom formacijom osobe. Mogućnosti doprinosa umjetne inteligencije katehetskom i evangelizacijskom djelovanju, uz potrebu da se pritom ne zanemare teološka, antropološka, etička i pastoralna pitanja suvremeni su izazovi religijske katehetike.
Završno izlaganje „Odgoj za ljudskost pred ekranom: Utjecaj UI na kognitivni razvoj i emocionalnu inteligenciju” održala je psihologinja i psihoterapeutkinja dr. sc. Ankica Baković. Polazeći od neuroplastičnosti, sposobnosti mozga da se mijenja pod utjecajem iskustva, učenja i okoline, istaknula je odgovornost odraslih za iskustva koja prevladavaju u djetetovu odrastanju. Razvoj mozga pritom je prikazala kao istodobno biološki, emocionalni i socijalni proces. Baković je naglasila da učenje nije samo dolazak do točnog odgovora, nego uključuje pokušaje, pogreške, frustraciju i postupno samostalno zaključivanje. Umjetna inteligencija može ponuditi primjere i olakšati pristup znanju, ali je upozorila na razliku između takve podrške i prepuštanja cijeloga misaonog zadatka tehnologiji, što je objasnila pojmom kognitivnog rasterećenja. Posebno je izdvojila radno pamćenje, kontrolu impulsa i kognitivnu fleksibilnost, čiji razvoj traži prilike za samostalno djelovanje. Upozorila je i da digitalni sadržaji mogu potisnuti razgovor s roditeljima, igru, čitanje i neposredne socijalne kontakte; stoga nije presudno suprotstavljanje tehnologiji, nego pitanje što ona nadopunjuje, a što zamjenjuje. Govoreći o emocionalnoj inteligenciji, Baković je razlikovala prilagođen odgovor digitalnog sugovornika od stvarnoga odnosa s osobom koja ima vlastite potrebe, granice i osjećaje. U ljudskim se odnosima uči čekati, slušati i prihvaćati različitost, a stalno dostupna komunikacija bez neslaganja, uključujući izvedbenu empatiju, nije istovjetna ljudskoj uzajamnosti. Digitalni pratitelji mogu poslužiti kao prostor za izražavanje osjećaja, ali i potisnuti vrijeme za ljude te oblikovati nerealna očekivanja. Naglasila je da odgoj obuhvaća kognitivnu, emocionalnu i moralnu zrelost te da roditelji i odgojitelji trebaju biti zainteresirani za digitalni svijet djeteta, jer tehnologija nije zamjena za prisutnost odrasle osobe.
Simpozij je kroz različite znanstvene pristupe pokazao koliko duboko pitanja umjetne inteligencije zadiru u razumijevanje osobe i oblikovanje društvenih odnosa pri čemu je okvir bio dostojanstvo čovjeka kao slike Božje što je ujedno i temeljno polazište za vrednovanje mogućnosti i granica života u doba algoritma.
Simpozij je se održao uz sufinancijsku podršku Federalnog ministarstva kulture i sporta. (kta)
Sarajevo/Olovo · 19. stu.
Bruxelles · 19. stu.
Brčko · 19. stu.
Mostar · 19. stu.
Wislikofen (Švicarska) · 19. stu.
Bosanska Gradiška · 19. stu.
Vatikan · 19. stu.
Split · 19. stu.
London · 19. stu.