Biskup Majić u Posavskoj Mahali: „Narod koji moli ima budućnost“

Na blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve, 25. svibnja 2026., banjolučki biskup mons. Željko Majić pohodio je župu Prečistoga Srca Marijina u Posavskoj Mahali, gdje je sudjelovao u komemoraciji za žrtve Drugoga svjetskog rata odžačkoga i podvučjačkog kraja, izvijestila je mrežna stranica Banjolučke biskupije.

Komemoracija je započela kod spomen-obilježja na kojemu su u granitne stupove uklesana imena 3411 poginulih. Nakon polaganja vijenaca izmoljeno je opijelo, sudionici komemorativnog slavlja, u procesiji, moleći Gospinu krunicu, uputili su se prema Nuića groblju, gdje je slavljena sveta misa.

Na početku misnoga slavlja mjesni župnik vlč. Mate Majić pozdravio je biskupa, okupljene svećenike i vjernike, među kojima su bili i predstavnici hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini predvođeni gosp. Draganom Čovićem, predsjednikom Hrvatskoga narodnog sabora BiH, kao i izaslanstva iz Republike Hrvatske. Liturgijsko pjevanje animirala je pjevačka skupina „Adoro“ iz Tolise.

U propovijedi biskup Majić istaknuo je povezanost stradanja hrvatskoga naroda u Posavini s Kristovim križnim putem i poviješću progonjene Crkve. Spominjući nevino stradale žrtve ovoga kraja, naglasio je kako Posavska Mahala ostaje mjesto boli, ali i svjedočanstva vjernosti vjeri, narodu i Crkvi.

Polazeći od blagdana Blažene Djevice Marije Majke Crkve, podsjetio je kako je Marija uvijek prisutna ondje gdje su križ i ljudska patnja. Kao što su apostoli nakon Kristove smrti ostali okupljeni u molitvi s Marijom, tako je i hrvatski narod kroz povijesne progone opstajao zahvaljujući vjeri i molitvi.

Govoreći o poratnim stradanjima nakon Drugoga svjetskog rata, biskup je istaknuo kako su u Posavskoj Mahali brojni ljudi ubijani bez suđenja, dok su mnogi ostali bez groba i prava na spomen. Naglasio je kako se nije nastojalo uništiti samo pojedince, nego i vjeru, nacionalni identitet te povijesno pamćenje hrvatskoga naroda.

Posebno se osvrnuo na „damnatio memoriae“ – osudu na zaborav – naglasivši kako nametnuta šutnja nije uspjela izbrisati vjeru ni sjećanje naroda. Kao snagu opstanka istaknuo je molitvu, obitelj i vjernost Bogu, podsjećajući na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da čovjeku, kada mu sve oduzmu, ostaju sklopljene ruke u molitvi.

Biskup je pozvao vjernike da budu dostojni žrtve svojih predaka čuvajući vjeru, obitelj, identitet i ostanak na svojim ognjištima. Upozorio je kako narod ne nestaje samo u ratovima, nego onda kada izgubi pamćenje, korijene i vjeru.

U završnom dijelu propovijedi naglasio je Marijinu prisutnost pod križevima hrvatskoga naroda – od Bleiburga do Posavske Mahale – te pozvao na molitvu za pokojne, ozdravljenje rana i očuvanje mira bez mržnje i osvete.

Propovijed je zaključena kršćanskom nadom u uskrsnuće i život vječni te molitvom za sve žrtve Posavske Mahale i budućnost hrvatskoga naroda u vjeri, istini i zajedništvu. (kta)