Biskup Majić predslavio misu 116. Dužijance u Subotici

Središnja proslava 116. Dužijance, žetvene svečanosti bunjevačkih Hrvata, održana je 9. kolovoza u Subotici, objavljeno je na stranicama Subotičke biskupije.

Slavlje je započelo blagoslovom i ispraćajem bandaša u crkvi sv. Roka, odakle je krenula povorka predvođena konjanicima i svečano ukrašenim zapregama prema katedrali sv. Terezije Avilske. Ondje je misu zahvalnicu predvodio biskup banjalučki mons. Željko Majić u zajedništvu sa subotičkim biskupom mons. Franjom Fazekasom i svećenicima Subotičke biskupije.

Govoreći o značaju Dužijance biskup Majić u propovijedi je kazao da ona prije svega predstavlja zahvalu Bogu za sve od Gospodina dobiveno, a također se posebno obratio mladima: „Nemojte misliti da je ono što ste primili od svojih roditelja, djedova i baka nešto što se samo po sebi razumije, a onda – ne daj Bože – nešto što je zastarjelo ili pripada prošlosti koje ćete se samo jednom godišnje prisjetiti. U vaše ruke nije položena samo uspomena. U vaše je ruke Bog stavio budućnost vas i ovoga naroda. Ako vi ne budete nositelji vjere, jezik, običaja, nitko drugi to neće sačuvati. Nitko. Na vama je to. Zato budite ponosni na svoje korijene. Stablo bez korijena lako će vjetar odnijeti. Tako ni čovjek bez vjere, bez obitelji i vlastitog identiteta teško može ostati čvrst pred izazovima vremena. Zato čuvajte ono što ste primili, no, ne samo kao uspomenu, nego neka to bude vaš život“, potaknuo je, uz ostalo, biskup Majić.

Uz predvoditelje žetvene svečanosti – bandaša Tea Margetića i bandašice Mile Kujundžić te malog bandaša Danila Cvijanova i male bandašice Marije Šabić – na misi su uz vjernike, mlade i djecu u nošnji sudjelovali i svi seoski bandaši i bandašice.

U povorci nakon svete mise sudjelovali su brojni članovi folklornih društava u nošnjama različitih naroda, među kojima gosti iz Hrvatske, Mađarske, Srbije i Bosne i Hercegovine, a svi s pjesmom i plesom te drugim elementima tradicijske kulture. Svi oni prošli su ulicama grada prema Trgu slobode gdje su naposljetku stigli bandaš i bandašica koji su izaslanici gradonačelnika Subotice Mariji Ušumuvić Davčik predali kruh od novoga brašna. U svom govoru Davčik je podsjetila okupljene da Dužijanca nije samo uspomena na prošlost već živa i snažna potvrda da tradicija ima smisla onda kada se njeguje, razumije i prenosi novim generacijama. Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić u svojem je govoru istaknula kako „iza ove današnje ljepote koju smo vidjeli stoji nečije vrijeme i trud, vrijeme davanja od svoga“. Istaknula je da je to „najveća mudrost Dužijance, da nas ona svake godine podsjeti na jednostavnu istinu – sve veliko nastaje tek onda kad svako od nas da svoj dio.“

Proslava je završena velikim kolom na Gradskom trgu.

Istoga dana u večernjim satima bandaš Teo i bandašica Mila s članovima UBH „Dužijanca“ posjetili su grob Blaška Rajića i uz 75. obljetnicu njegove smrti ovim činom mu i zahvaliti što je taj obiteljski pučki običaj uveo u crkveni život još 1911. godine. Navečer je na Gradskom trgu održano i tradicionalno „Bandašicino kolo“.

Večer uoči proslave, u katedrali sv. Terezije Avilske svečanu večernju molitvu, kao duhovnu pripravu, predvodio je biskup Majić u zajedništvu s biskupom Fazekasom, zatim katedralnim župnikom preč. Draganom Muharemom i svećenicima Subotičke biskupije.

U prigodnoj homiliji biskup Majić je govorio o tome kako je važno čuvati prije svega duhovnu, a onda i kulturnu baštinu, jer – kako je rekao – „narod koji zaboravi svoje korijene teško može razumjeti vlastitu sadašnjost i graditi blagoslovljenu budućnost“. Tako je u homiliji Dužijancu nazvao „školom zahvalnosti“ koja podsjeća da čovjek može sijati, obrađivati i žnjeti, ali da život koji iz zemlje izrasta ostaje dar koji nadilazi njegovu snagu i pamet. „Dužijanca podsjeća da kruh na našem stolu nije samo proizvod ljudskoga rada nego Božji dar“, kazao je.

Svečano pjevano večernje, kao i pod nedjeljnom svetom misom, predvodio je Katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem zborovođe i orguljaša Miroslava Stantića uz soliste Ivanu Mačković, te Kristinu i Marka Križanovića.

Krunu, koja simbolizira godinu svetoga Franje, izradila je članica slamarskog odjela HKPD-a „Matija Gubec“ iz Tavankuta Branka Vujić. Postavljena je na postament od slame, a grb franjevaca prikazuje prekrižene ruke Isusa Krista i svetog Franje Asiškog ispred križa. Ovaj simbol, kako je rekla autorica krune, predstavlja povezanost sv. Franje s Kristom, poniznost, vjeru, ljubav i spremnost na služenje Bogu i ljudima. Stigme podsjećaju na Kristovu žrtvu i poseban dar koji je sv. Franjo primio kao znak povezanosti s Kristom, dok klasja pšenice simbolizira Dužijancu, spajajući tako franjevačku duhovnost s tradicijom. (kta)