Zenica: Sedma srijeda devetnice Sv Josipu

U župi Svetog Josipa u Zenici, 3. ožujka 2021. Svetu misu sedme srijede u okviru velike devetnice „Idimo k Josipu“ predslavio je vlč. dr. Dubravko Turalija, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, te propovijedao na temu „Sveti Josip vjeruje.“

Na početku Misnoga slavlja sve prisutne kao i slušatelje Radio Marije BiH pozdravio je župnik don Davor Topić.

U svojoj propovijedi vlč. Turalija je posvješčujući o križu u kojeg smo zagledani u ovom korizmenom vremenu kazao: „Križ koji je nosio sveti Josip srodio se je s njime. Od njegova križa nigdje i ne vidimo Josipa. Vidimo križ, Mariju, Isusa, ali ne vidimo Josipa. Sveti Josip se stopio sa svojom obitelji, stopio se je sa svojim pozivom, službom i odgovornošću. Stopio se sa svojim križem.“

Također je istaknuo Sv. Josipa nazvanog u Novom zavjetu pravednikom. „A kada Sveto pismo nazove nekoga pravednikom, to onda znači da se ne radi o običnome čovjeku nego o čovjeku koji je posve drugačiji od drugih. Čovjek koji se bori protiv pobjesnjele struje, koji stoji uzvodno, koji ne odustaje. I ljudi su skloniji stati na stranu rijeke više negoli na stranu usamljene stijene. Da nije tih stijena među nama... kada se ono ljudska zloba podigla na nas... da nije takvih stijena među nama vode bi nas davno sve podavile, bujice bi nas odnijele, more pobjesnjelo sve nas potopilo. Ovih usamljenih stijena ima puna Biblija, ima i Crkva ali i čovječanstvo. Ljudi su to koje Bog pomno bira kako bi se borili protiv ovosvjetske struje, protiv nerede u svijetu. Naoko obični ljudi, ali u stvarnosti divovi. Biblija neprestano govori o takvim ljudima i potiče nas da ih prepoznamo i da ih nasljedujemo.“

„Jednom ako Bog da, kada se pojavimo u raju vidjet ćemo čovjeka s ključevima u ruci i prepoznat ćemo da je to Petar; vidjet ćemo Andrijin križ i znat ćemo da je tu i Andrija; vidjet ćemo čovjeka s psom i prepoznat ćemo sv. Dominika; vidjet ćemo čovjeka u habitu sa stigmama u ruci i znat ćemo da pred nama stoji sv. Franjo; vidjet ćemo redovnika s monstrancom u naručju i prepoznat ćemo u njemu sv. Ignacija; a kada vidimo skrovita i samozatajna čovjeka kako nam se primiče s čistim ljiljanom, velikih radničkih ruku i blaga osmijeha... tada ćemo znati da nam ususret dolazi veliki sv. Josip. Poočime Isusov budi i naš poočim i zaštitnik.“

Na kraju Misnoga slavlja župnik je predmolio litanije Sv. Josipu, te je zajednički izmoljena molitva Sv. Josipu uz koju se u Godini Svetog Josipa veže zadobivanje potpunog oprosta.

Pod Misom je pjevao župni zbor pod ravnanjem s. Gabrijele Hrgić. (kta)