Uvodna riječ kardinala Josipa Bozanića na XXIII. zajedničkom susretu HBK i BK BiH

XXIII. redovito zajedničko zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine započelo je 23. veljače 2021. u Zagrebu u sjedištu HBK pod predsjedanjem zagrebačkog nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića, potpredsjednika HBK, i nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjednika BK BiH. Uvodnu riječ kardinala Bozanića prenosimo u cijelosti:

Zahvaljujem na pozdravnim riječima našega predsjednika mons. Želimira Puljića, što nam ih je uputio iz Varaždinskih Toplica, gdje se nalazi zbog liječenja. Želimo mu što brži oporavak i povratak redovitim zadacima. Ujedno zahvaljujem uzoritom gospodinu kardinalu Vinku Puljiću na riječima pozdrava, što ih je s nama podijelio u svoje ime i u ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Sve vas, draga subraćo u Episkopatu, od srca pozdravljam i želim da nam i ovaj susret bude od Boga blagoslovljen za naše osobno nasljedovanje Krista, Dobrog Pastira, dok s prorokom ponavljamo: »Smiluj se, Gospodine, svojem narodu!«

S ovoga mjesta upućujem pozdrave i našim umirovljenim biskupima u čije se molitve posebno preporučujemo. A u ovome se zajedništvu spominjemo te Božjoj ljubavi i milosrđu preporučujemo mons. Milu Bogovića, prvog gospićko-senjskog biskupa, kojega je Gospodar života pozvao k sebi, 19. prosinca 2020. godine.

Ovih se korizmenih dana, na inicijativu Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE-a), diljem našeg europskog kontinenta povezujemo molitvenim lancem za žrtve pandemije koronavirusa. Za Bosnu i Hercegovinu bio je određen dan 20. veljače, a za Hrvatsku je to sutra, 24. veljače. Kako reče predsjednik CCEE-a kardinal Angelo Bagnasco, neka ta inicijativa bude znak nade da bismo zajedno mogli usmjeriti pogled prema boljoj budućnosti.

U vremenima krize i patnje što ih živimo dok susrećemo tolike koji su pogođeni bolešću COVIDA-19 i smrću najbližih, kao i one koji trpe od posljedica razornih potresa u Zagrebu i okolici, zatim na Banovini, želimo da do svih koji su u iskušenju dopre poruka evanđeoske utjehe. Potresi su posebno pogodili Sisačku biskupiju i Zagrebačku nadbiskupiju. Zahvaljujem svima na očitovanoj blizini, solidarnosti kao i karitativnoj pomoći, kojom se priskače u pomoć najpotrebitijima.

Nakon pandemije koronavirusa i razaranja što su ih prouzročili potresi, nećemo moći obnoviti prošlost. Prošlost se ne vraća, nju prepuštamo milosrdnom sudu Božjemu, a nama ostaje spomen i pouka. Na nama je da s pouzdnjem u Boga prihvatimo sadašnje izazove i otvorimo se za obnovu koja pruža novost budućnosti. Isto se događa i s ratovima naše prošlosti.

Dopustiti mi da spomenem i pitanje migracije te tzv. balkanske rute o kojoj se govori i piše. Papa Franjo kaže: »Migracija će činiti ishodišni elemenat budućnosti svijeta« (Fratelli tutti, 40), te »da su pojedinac i narod plodonosni i produktivni samo ako znaju kreativno integrirati svoju otvorenost prema drugima unutar sebe samih« (Isto, 41). I to su pitanja pred kojima ne smijemo zatvarati oči, jer ih pred nas biskupe stavlja život naše suvremenosti.

Utjeha je u Božjoj ljubavi koja ne izostaje. Stoga kad nam je najteže vjera poručuje: Nada nije mrtva. Tu nam je baštinu ostavio blaženi Alojzije Stepinac. On nam ostaje trajni znak koji i danas svjedoči: In te Domine speravi!