Ukop zemnih ostataka pokojnog Ante Stojčevića

Na mjesnom groblju „Jame“ u župi Komušina u srijedu, 5. lipnja 2024. ukopani su zemni ostatci pokojnog Ante Stojčevića, oca preč. Predraga, župnika u Žepču i dekana Žepačkog dekanata, izvijestila je nedjelja.ba.

Misu zadušnicu imao je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. S njim u koncelebraciji bilo je 40-ak svećenika, među kojima: komušanski župnik vlč. Boris Salapić te preč. Predrag Stojčević.

Na početku prigodne propovijedi mons. Ćosić je najprije obitelji prenio izraze sućuti vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića. Zatim je govoreći o misteriju smrti i dolasku na groblje istaknuo kako se tu ponajbolje doživljava osjećaj kod ljudi da su djeca Božja jer svoje pouzdanje stavljaju u nebeskog oca. „To jest, vjernici, članovi zajednice koja se čvrsto nada da će Bog svima koji u Kristu preminu otvoriti rajska vrata i dušu njihovu pridružiti broju svojih anđela, mučenika, svetaca i vjernih. Nadu u vječni život, koja ne niječe bol i suze, ali daje smisao privremenom rastanku od naših, Crkva nalazi u čitanjima Božje riječi koja, uz to što navješćuju uskrsno otajstvo i bude vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni, uče nas nježnoj ljubavi prema našim pokojnima i potiču nas na svjedočanstvo kršćanskoga života“, pojasnio je propovjednik te se u nastavku osvrnuo na dio knjige Mudrosti u kojemu sveti pisac tvrdi da su duše pravednika pod Božjom zaštitom i o Bogu ovisne, u stanju sigurnosti ili sreće i u prisutnosti s Bogom. Osobitu pažnju posvetio je evanđeoskom odlomku iz evanđelja po Ivanu koji je govorio o Lazarovom uskrsnuću te je poslao jasnu poruku: „Iako je Isus prisutan u našem životu, iako smo mi njegovi, a on naš prijatelj, ne možemo izbjeći: bolest, bol, kušnje, smrt – jer ni on sam ništa od toga nije izbjegavao. Mi čvrsto vjerujemo da nas Isus štiti od svega i spašava nas od smrti. Ali, ne na način na koji mi mislimo i nikad onako kako bismo mi to htjeli. Život je, kako će Isus reći prije svoje posljednje Pashe, poput pšeničnog zrna koje mora umrijeti da bi donijelo obilat rod [usp. Iv 12,24]. Stoga Martu, učenike koji su pošli s njim – i sve nas Isus poziva vjerovati: vjerovati da je smrt Lazarova u ono vrijeme, smrt dragog Ante u ovom našem danas i naša smrt kad za to dođe vrijeme 'na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji'.“ Isto tako je podsjetio kako je i Isus bio potresen u trenutku kada je došao na grob svog prijatelja Lazara. „Isusov plač i nas potresa! Ali, tješi nas saznanje da u njemu vidimo lice Boga koji voli život – i voljan je potpuno ga dijeliti s nama. Uostalom, to je bio njegov jedini plan od početka. Nažalost, po grijehu je smrt ušla u svijet i prešla je na sve ljude [usp. Rim 5,12] – i tako nas smrt dijeli od života u Bogu. Međutim, Isus je došao na svijet vidjeti smrt; štoviše, došao je naučiti 'umrijeti', odnosno dati svoj život za Lazara, za Antu, za svakoga od nas“, poručio je generalni vikar VN-a te je završno zahvalio pokojniku za svjedočanstvo vjere. „Tvoja vjera, ljubav i nada koje si ugradio u temelje svoje obitelji i djece kojima te Bog obdario, potvrda su da si već ovdje na zemlji živio kao dijete Božje i da sada pripadaš Bogu. Danas zajedno s njima, i članovima zajednice kojoj si pripadao molimo da te zbor anđeoski primi, i da ti Bog po uskrsnuću Isusa Krista s Lazarom nekoć ubogim život vječni udijeli“, zaključio je mons. Ćosić.

Nakon sv. mise obrede ukopa predvodio je župnik Salapić.

Pok. Anto preminuo je 3. lipnja u 78. godini života. U kršćanskom braku sa suprugom Katom, koja je umrla 2022., dobio je četvero djece: kći Franciku te sinove Jozu, Slađana i preč. Predraga. (kta)