Sveta misa i komemoracija na Radimlji 2021.

U subotu, 22. svibnja 2021., kod spomenika podignuta 2005. godine na Radimlji kod Stoca upriličena je godišnja komemoracija s Misnim slavljem za sve poginule katolike hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću uz izravni prijenos Radio Herceg-Bosne.

Pošto su ovogodišnje stolačke krizmanice predmolile slavna otajstva krunice za vjerne mrtve, župnik don Rajko Marković je pozdravio sve koji su se okupili na spomen-činu žrtava Drugoga svjetskog rata i poratna vremena na čelu s predvoditeljem Misnoga slavlja mons. Ratkom Perićem, biskupom u miru. Dobrodošlicu je poželio i svim svećenicima, časnim sestrama te predstavnicima civilne i političke vlasti te vojske i policije. Uslijedilo je polaganje vijenaca pokraj spomenika uz koji su stajali članovi HKUD „Stolac“ kao počasna straža. Vijence su položili, predstavnici HNS-a, RH, udruga i institucija hrvatskog naroda, općinski načelnici i drugi izaslanici uz primjerenu glazbenu pratnju župnih pjevačkih skupina „Vidoštačka kraljica“ i „Angelus“.

Euharistijsko slavlje je predvodio biskup Perić uz koncelebraciju desetak svećenika. Liturgijsko pjevanje je vodio župni zbor „Mladi“, a misna čitanja i molitvu vjernika izgovorili mladi u narodnim nošnjama. Uvodeći u Misno slavlje biskup Perić je pozvao nazočne na čin kajanja podsjećajući da u Vjerovanju ispovijedaju općinstvo svetih u tri stadija: putujuća Crkva koja je u stalnoj borbi sa silama ovoga svijeta, trpeća Crkva u čistilištu i proslavljena Crkva u nebu. „Bog je naš sudac, kojega molimo da nam svima bude milosrdan i blag“, poručio je biskup Perić.

Nakon Evanđelja, koje je navijestio đakon Ivan Aničić, župnik župe Blagaj-Buna don Nikola Menalo održao je homiliju. Najprije se osvrnuo na prvo misno čitanje iz Djela apostolskih u kojem sv. Luka govori o sv. Pavlu koji kao sužanj u Rimu čeka suđenje nakon što se prizvao na carsku vlast. Potom je progovorio o povijesti Trebinjsko-mrkanske biskupije čiji se prvi siguran spomen nalazi u buli pape Benedikta VIII. iz 1022. godine u kojoj se, među područnim biskupima dubrovačkoga nadbiskupa, spominje trebinjski biskup. „Za života sv. Pavla ovaj je prostor pripadao pokrajini Dalmaciji u koju je Apostol naroda poslao svoga vjernoga suradnika Tita (2 Tim 4,10). Kuda je sv. Tit hodio i kako se nosio sa svojim misionarenjem, ništa ne znamo. Ali nam je drago pomisliti da je njegova misionarska noga mogla stupiti i na ovo tlo i da je kršćanstvo zasađeno u ovim krajevima još u apostolsko doba“, kazao je don Nikola.

„Nas je danas na Radimlji okupila komemoracija na strašnu neljudsku tragediju koja je nanesena onima koji nose Kristovo ime u svojoj duši posvetom milošću opečaćenoj. To neljudsko ponašanje prolilo je mnogo krvi. Kao da nismo poput sv. Ivana iz današnjega njegova ulomka (Iv 21,20-25), koji je na posljednjoj večeri naslonio uho na Gospodinovo srce koje će sutradan, na Veliki petak, biti probijeno i iz kojega će poteći krv i voda, simbol Euharistije, najuzvišenije molitve i žrtve. To nekršćansko djelovanje u Hercegovini dovelo je do gubitka s katoličke strane: 14 dijecezanskih svećenika (37% od svih biskupijskih svećenika) i 57 franjevačkih svećenika (36% od sve subraće), a zbornik Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Istočnoj Hercegovini donosi znamenku od 4515 svih žrtava samo na tlu povijesne Trebinjske biskupije. Uglavnom su to bili kršćani optuženi, pobijeni, bez prava na obranu, bez priziva na vrhovnu vlast, izručeni na križne putove i vlastite brodolome od Bleiburga do Stoca i još dalje, do Makedonije“, rekao je župnik Menalo.

Ističući da je srž Pavlove poruke poziv ljudima na obraćenje Bogu kao i da je sve upotrijebio za širenje Evanđelja, don Nikola je na kraju poručio: „Braćo i sestre, pripadamo zajednici vjernika koje drži istina o razapinjanju Isusa nakon njegova križnoga puta. Iz Isusova boka potekla je krv i voda, simbol Euharistije koju slavimo za sve žrtve svih ratova i poraća, svih Bleiburga i jama. Neka nas zahvati Kristova ljubav kako je zahvatila sv. Pavla i njegove suputnike kako bismo se ponosili križem Kristovim i Njegovim milosrđem i praštanjem. Iz žrtve se rađa ljubav. Iz križa uskrsnuće. Nakon rata mir. Zar ne bi bilo ljepše čuti nešto o životu novih naraštaja, a ne koliko je poginulo? Zar nije ugodnije slušati kako smo biskupija s gotovo dvostruko više svećenika nego župa, nego kako je Hercegovina nakon Drugoga svjetskog rata ostala bez trećine klera? Zar nije milije čuti kako se propovijeda Isusa Uskrsloga, nego da se poziva na progon toga Imena izvan kojega nema spasenja? Neka nas zahvati ljubav Božja kako bismo mogli biti Kristovi svjedoci mira u ovom nemirnom svijetu. (kta)