Snažna žena i majka

Kardinal Marcello Semeraro, prefekt Dikasterija za kauze svetaca, predvodio je zahvalno misno slavlje za kanonizaciju svete Marije Antonije od Svetoga Josipa – „Mame Antule“ u crkvi Svete Marije Žalosne u Rimu 3. ožujka 2024


Rim,  Pon, 04. Ožu. 2024.

Snažna žena i majka

Foto: Vatican Media // kardinal Marcelo Semeraro

Kardinal Marcello Semeraro, prefekt Dikasterija za kauze svetaca, predvodio je zahvalno misno slavlje za kanonizaciju svete Marije Antonije od Svetoga Josipa – „Mame Antule“ u crkvi Svete Marije Žalosne u Rimu, 3. ožujka 2024. Tom prigodom Kardinal prefekt izrekao je i homiliju čiji prijevod, preuzet od Informativne katoličke agencije, u cijelosti donosimo u nastavku.

Radosno slavim ovu svetu misu u zajedništvu s vama kako bih još jednom izrazio svoju zahvalnost Gospodinu za kanonizaciju svete Marije Antonije od Svetoga Josipa – Mame Antule. Veliki suvremeni pravoslavni teolog, Pavel Evdokimov, napisao je da svetac ima jedinstveno lice u svijetu i da njegova pojava na zemlji mijenja uobičajene obrasce i oduševljava duše i to do te mjere kao da se radi o ludilu. Nešto slično dogodilo se i sa našom sveticom. Njezin neočekivan i nesvakidašnji izbor, kako bi osobno dala naknadu za protjerivanje čitavog redovničkog reda preuzimajući njegovu najplodonosniju zadaću za život Crkve, kao nešto doista jedinstveno, bio je ponovno održavanje duhovnih vježbi – i to ne samo da one budu trenutak susreta s Bogom, već i da one budu mjesto inkulturacije kršćanske vjere i mjesto iskazivanja milosrđa prema najsiromašnijima i najpotrebnijima. Stigavši u Buenos Aires ljudi su mislili da je luda i počeli su je vrijeđati. Isprva nije ostavila ni dobar dojam ni na biskupa. Međutim, biskup je kasnije postao jedan od njezinih najgorljivijih poklonika. U Buenos Airesu naša je svetica osnovala kuću za duhovne vježbe. I tako sam, kad sam 2022. otišao u Argentinu predvoditi u ime Svetoga Oca obred beatifikacije mučenikâ iz Zente, upravo tamo sam 4. srpnja susreo postulatore biskupija i tamo smo slavili svetu misu.

Gdje je bila njezina snaga? Slika koja je odabrana za izlaganje javnosti tijekom obreda kanonizacije u bazilici svetog Petra, prikazuje Mamu Antulu u stavu s kojim je započela svoju misiju napuštajući Santiago: odjevena je u crno, s velikim križem u ruci i ogrnuta ogrtačem koji joj je jedan od isusovaca predao dok je odlazio zajedno s ostalom braćom koja su bila protjerana iz cijeloga kraljevstva. Gle: njezina snaga bijaše križ. „Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga“ (1Kor 1,22-23), čuli smo danas u drugom biblijskom čitanju. Snaga svete Marije Antonije od Svetoga Josipa bila je riječ križa.

Papa ju je u homiliji prigodom slavlja kanonizacije prozvao „uzorom apostolskog žara i odvažnosti“. Moramo dodati i da su načini na koje se darivala Mama Antula bili ispunjeni suosjećanjem i dobrotom: desetodnevne duhovne vježbe, koje je organizirala uz suradnju župnika i svećenika, bile su za one koji su sudjelovali ne samo dani meditacije, molitve i životnoga preispitivanja, već i – kako govore njezini životopisi – dani tjelesne okrepe. Zapravo, dogodilo se da je zbog njezina dobra primjera primljeno toliko milostinje da je bilo moguće osigurati obilje dobre hrane za one koji su sudjelovali u duhovnim vježbama. Niti u svjedočanstvima za njezinu beatifikaciju i kanonizaciju ne nedostaju priče o milostima i čudesnim događajima koji su se dogodili u takvim prilikama, kako sudionicima ne bi nedostajalo obilne hrane. Međutim, ona je svoj život posvetila mrtvljenju i pokori.

Evanđeoski odlomak (usp. Iv 2,13-25) uvodi nas u trenutak u kojem slušamo događaj iz Isusova života koji se smješta u jeruzalemski hram. Budući da je riječ o Mami Antuli i vođenju duhovnih vježbi, zgodna bi mogla biti bilješka koju sveti Ignacije Lojolski upravo ondje navodi u vezi s događajem protjerivanja prodavača volova i ovaca: o Isusovu snažnom djelovanju protiv njih i mjenjača novca, Ignacije suprotstavlja svoj simpatični stav prema „sirotim prodavačima golubova“. Ignacije primjećuje da se prodavačima golubova Isus obraća „blagim tonom: ‘Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku’“ (ESp. 277). Činjenica je da golubovi nisu bili dar bogatih, nego siromašnih (usp. Lev 5,7), baš kao što su to bili Marija i Josip kada su donijeli malog Isusa u hram. To je način na koji je sveta Marija Antonija od Svetog Josipa djelovala: s blagošću.

Jeruzalemski hram Isus naziva „kućom svoga Oca“. No, vrhunac događaja ipak se nazire kada govori o „hramu svoga tijela“. To je vrhunac cijelog događaja i to je ono što prije svega želimo razumjeti: govorio je o hramu svoga tijela… To je izjava koju možemo čuti u svjetlu vjere koja se prepoznaje u Isusu, mjestu Božje prisutnosti: njegov Vječni Sin došao je živjeti među nas (usp. Iv 1,14). To osjetimo i mi s obzirom na to da svi postajemo članovi toga tijela.

U tom „njegovom tijelu“ svi se nalazimo i prepoznajemo Crkvu kao Kristovo tijelo. „Dajući, naime, svojega Duha, on je svoju braću – sazvanu iz svih naroda – na otajstven način sazdao kao svoje tijelo”, uči Drugi vatikanski koncil, sažimajući vjeru Crkve (usp. Lumen gentium, br. 7). To je otajstvo koje se sada odvija; otajstvo koje doživljavamo dok slavimo Svetu Euharistiju. U euharistijskoj molitvi Crkva moli: „Smjerno te molimo da nas, pričesnike Tijela i Krvi Kristove, Duh Sveti sabere u jedno“ (Euh. molitva II.).

Možemo dodati i konačnu refleksiju govoreći kako u jeruzalemskom hramu, ispunjenim nasiljem i korištenim u krive svrhe, Isus ne vidi samo predznak svog tijela koje će biti mučeno i ubijeno. Naime, evanđelisti Matej i Marko pišu da je raspeti Isus bio ismijavan: „Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!“ (Mk 15,29-30; usp. Mt 27,40). Svakako, tu možemo i dodati da Isus vidi ujedinjene sa svojom boli i sve one svoje članove koji će tijekom stoljeća biti razapinjani jer su ostavljeni gladni i žedni, napušteni u svom očaju i boli, marginalizirani zanemarivanjem i natjerani u smrt (usp. Mt 25,31 sl). Zbog toga sam već ranije spomenuo majčinsku brigu kojom je Mama Antula brinula ne samo da se duhovne vježbe dobro vode, nego i da svi oni koji su se odazvali njezinu pozivu budu s ljubavlju dočekani i primljeni. Dakle, značajno je u ovoj perspektivi da prva argentinska svetica ima lice snažne žene i majke.


Online duhovni susret na temu: “Svećenik, običan čovjek?”

Sarajevo,  Čet, 18. Tra. 2024.

Online duhovni susret na temu: “Svećenik, običan čovjek?”

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“, 25. travnja 2024. s početkom u 20 sati organizira online duhovni susret u sklopu projekta 'InSpirit – DigitalYouth'. Prijave su otvorene do 24. travnja

Pozvani biti radosni

Rim,  Čet, 18. Tra. 2024.

Pozvani biti radosni

Približavajući se Svjetskom danu molitve za zvanja (4. vazmena nedjelja), za izdanje lista „L`Osservatore Romano“ od 17. travnja 2024., Andrea Monda, ravnatelj toga lista, razgovarao je s kardinalom Lazzarom You Heung-sikom, prefektom Dikasterija za kler

Proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata

Breške kod Tuzle,  Sri, 17. Tra. 2024.

Proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata

U srijedu, 17. travnja 2024., održana je redovita proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata, na kojoj su sudjelovala desetorica svećenika.

Održan koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir

Zagreb,  Sri, 17. Tra. 2024.

Održan koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir

Koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir održan je u utorak, 16. travnja 2024. Godine u zagrebačkoj župnoj crkvi Svete Obitelji