SESTRE O SESTRAMA DRINSKIM MUČENICAMA

 Na 5. vazmenu nedjelju, 22. svibnja sestre Kćeri Božje ljubavi iz Sarajeva posjetile su župu Zavidovići, a sestre iz Tuzle župu Živinice. Na 6. vazmenu nedjelju, 29. svibnja sestre iz Zagreba posjetile su nekoliko župa u Hercegovini: četiri župe u Mostaru, Široki Brijeg i Posušje. Na svim spomenutim župama sestre su govorile o Drinskim mučenicama s ciljem da ih vjernici pobliže upoznaju i da se tako spreme za skoru njihovu beatifikaciju.

Na kraju misnih slavlja sestre su imale prigodno izlaganje o herojskim krepostima i samom činu mučeničke smrti s. Jule Ivanišević i četiriju susestara ističući da one i danas svijetle svojim primjerom i porukom te da su dar Crkvi i poticaj boguposvećenim osobama na svet život. Naglasile su da su Drinske mučenice i poticaj katoličkim obiteljima kojima je posvećena i ova godina. Također su rekle da su ove skore blaženice izazov i ohrabrenje mladima poželjevši da katolički mladići i djevojke grade svoj život na vrijednostima koje nikada ne blijede i ne stare. Budući da se akademska i školska godina primiče kraju, sestre su potaknule mlade na razmišljanje o svome životnom opredjeljenju.

Zbog teških prilika tijekom drugog svjetskog rata i nakon njega, nije se smjelo puno govoriti ili pisati o Drinskim mučenicama što svjedoči i izjava svećenika dr. Ante Luttera iz 1991. godine prema kojoj je „sve prekrila šutnja iz koje je, izbio lik svetih djevica i mučenica kao u prva kršćanska vremena“. Ipak, u proljeće 1970. osvanuo je u „Glasu koncila“ veliki crveni naslov: „Bijele djevice u krvavoj Drini“, a urednik don Živko Kustić hodočastio je od Pale preko Romanije do obala Drine te svojim perom „uskrisio“ istinu o Drinskim mučenicama. Između ostalog, napisao je: „Redovnice su posvjedočile i umrle … Zazivaju ih redovnice diljem domovine, mole im se djevojke na obali Drine, u Sarajevu i drugdje… Što nam priječi da u ime tih vrednota podignemo spomenik s. Juli, s. Berchmani, s. Krizini, s. Antoniji i s. Bernadeti? Tko nam priječi da ih zazivamo, da se zajedno s njima Bogu molimo za odlučnost i čistoću naše mladeži, za preobražaj naših obitelji, za budućnost Crkve i naroda?“.

Pero don Živka ohrabrilo je i potaknulo mnoge. Svjetlo s Drine počelo se širiti, razbijalo mrak i zagrijalo mnoga ljudska srca. Tada su im pjesnici ime opjevali, a slikari kistom portrete risali. O njima je napisano bezbroj članaka u našim časopisima. Napisani su maturalni, diplomski i seminarski radovi. I neke su ulice prozvane njihovim imenima. O njima je napisan igrokaz i održan koncert. Ustanovljena je Udruga mladih »Sestra Jula Ivanišević» u njezinom rodnom kraju.

U župnoj crkvi Imena Marijina u Gromiljaku, u blizini Sarajeva, akademski slikar iz Ukrajine Peter Bednarsky oslikao je s njihovim likovima freske na suhom. Izdana je knjiga krunskog svjedoka don Ante Bakovića, i to na više jezika. Knjiga s.Slavice Buljan „Zavjet krvlju potpisan“ izišla je u 3 izdanja. Tu su i knjižice Stjepana Lice i s. Ozane Krajačić, kao i pojedinačna biografija s. Jule iz pera s. Slavice.

Tiskano je i podijeljeno na tisuće i tisuće sličica s njihovom kratkom biografijom i molitvom i to na hrvatskom, slovenskom, njemačkom, engleskom, talijanskom, albanskom kao i na jezicima pojedinih provincija u Družbi.

Drinske su mučenice ubijene iz mržnje na Boga i na sve što je sveto u Katoličkoj Crkvi. Sestre su mučenice svete vjere, mučenice svoga zvanja i svojih zavjeta. Brzo nakon mučeništva njihove susestre su izdale spomen sličice s njihovim fotografijama. Na sličicama je pisalo: „Živjele su tiho i skromno, radile za Boga i siromahe, čineći svakome bez iznimke dobro… Budite nam zagovornice u nebu“. Sve od početka su ih nazivali „naše mučenice“, kako stoji zapisano u kronici Zavoda sv. Josipa u Sarajevu. (kta/s.s.)