Sestre Milosrdnice u sarajevskom samostanu Gospe od brze pomoći zahvalile svećeniku Ivu Tomaševiću za 20 godina slavljenja Euharistije

Euharistijskim slavljem, koje je u kapelici samostana Gospe od brze pomoći sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne u Sarajevu, u subotu 31. kolovoza 2024., slavio katedralni župnik mons. Ivo Tomašević, sestre su zahvalile ovom svećeniku Vrhbosanske nadbiskupije za dvadeset godina svakodnevnog slavljenja Svete mise u njihovoj zajednici u kojoj je godinama bila i provincijalna uprava. Prije mons. Tomaševića, u teškom ratnom i poratnom vremenu sve do 2004. godine redoviti slavitelj Svete mise u ovoj zajednici bio je vrhbosanski svećenik vlč. Nikola Lovrić koji je, nakon obavljanja službe vicekancelara Vrhbosanske nadbiskupije, te godine otišao na službu župnika u Turbe.  

Sestarskoj zajednici na čelu s kućnom poglavaricom s. M. Dolores Filipović pridružila se na Misnom slavlju također provincijalna poglavarica s. M. Vinka Bilješko. Sestre su svoju zahvalnost mons. Tomaševiću, koji je ovih dana razriješen službe generalnog tajnika Biskupske konferencije BiH te preuzeo službu katedralnog župnika, sažele u sljedeći zaziv molitve vjernika izrečen po članici zajednice s. Raheli Brkić: „Gospodine Bože, želimo ti reći veliko hvala za sve dane od 2004. godine, za sva Misna slavlja koja je tijekom punih 20 godina slavio u ovom samostanu Gospe od Brze Pomoći tvoj odani službenik, svećenik Ivo Tomašević. Tijekom 20 godina – u ljeto, jesen, zimu i proljeće, po suncu, vjetru, kiši, snijegu i ledu mons. Tomašević se pješice penjao uzbrdo do našeg samostana. Čak i u vrijeme svjetske zaraze covid virusom mi, sestre ove zajednice, bile smo među rijetkim zajednicama koje su svih tih dana izolacije imale dar svakodnevnog slavlja Tvoga svetog Imena, Gospodine, u najvećoj žrtvi na oltaru Tvoje ljubavi. Ti, Gospodine, budi u ovom ali i u vječnom životu dar, hvala i nagrada za njegovu ljubav i brigu, molimo Te“. U znak zahvalnosti sestre su, između ostalog, mons. Tomaševiću, darovale lijepu sliku koju je naslikala članica ove sestarske zajednice s. M. Jelena Filipović.  

Uvodeći u Misno slavlje mons. Tomašević je zahvalio nazočnim sestrama, ali i svim sestrama koje su živjele i djelovale u ovom samostanu tijekom posljednja dva desetljeća, za zajedništvo tijekom Svete mise i za sestarskim stolom. Izrazio je radost da je mogao stavljati u službu sestarskoj zajednici sveti red svećeništva, kojeg mu je darovala Crkva na služenje drugima, slaveći Svetu misu svakoga dana osim nedjelje jer su tada sestre priključivale vjerničkoj zajednici u obližnjoj katedrali ili u nekoj od drugih okolnih crkava od crkve Kraljice svete krunice do franjevačke crkve sv. Ante Padovanskog u sarajevskom naselju Bistrik gdje je redovito netko od franjevaca na raspolaganju za sakrament pomirenja. Ujedno je sudjelovao u molitvi Jutarnje koju je sestarska zajednica, kao i Misno slavlje, često uljepšavala skladnim pjevanjem psalama i liturgijskih popijevki. 

U prigodnoj propovijedi mons. Tomašević je, između ostalog, kazao da je svako Euharistijsko slavlje također čin zahvale nebeskom Ocu koji je neizmjerno dobar prema svakom čovjeku i neizmjerno ljubi svako biće. Spomenuo je da svaki čovjek Božju dobrotu nezasluženo osjeća od svoga začeća pa sve do svoje smrti te da mu, osim dobrog Boga, i mnogi ljudi čine dobro i prije nego je to bilo čime zaslužio - od oca i majke, koji se brinu za njega od najmlađe dobi, preko učitelja, pekara, vozača i brojnih drugih ljudi. Pozvao je sestre da uvijek budu zahvalne Bogu koji je svoju ljubav prema čovjeku pokazao na božanski način darujući svoga Sina Isusa Krista. „Božja ljubav postala je vidljiva po Božjemu Sinu Isusu Kristu koji je prošao zemljom čineći dobro i svoj život darovao te dopustio da mu probodu božansko Srce te potekne predragocjena Krv. Takvu ljubav prema Bogu i prema čovjeku u potrebi na konkretan način pokazivali su brojni sveci i svetice među kojima sv. Vinko i sv. Lujza“, rekao je mons. Tomašević dodajući da su pozvani ići njihovim stopama.

Nakon Svete mise uslijedilo je druženje uz sjećanja na pojedine trenutke iz života ove zajednice nastanjene u ovom samostanu koji je otvoren, 5. travnja 1967. i u kojem posljednjih godina, osim malobrojne sestarske zajednice, također stanuju studentice tijekom studija na nekom od brojnih sarajevskih fakulteta. (kta/i.t.)