Proslava patrona župe Pohoda BDM u Banjoj Luci

Euharistijsko slavlje je predvodio mons. Ivica Božinović, župnik susjedne župe Presnače i biskupijski ekonom. Uz domaćeg župnika vlč. Žarka Vladislava Ošapa na Misi koncelebrirali: mons. Anto Orlovac, biskupski vikar, preč. Pero Ivan Grgić, kancelar i rektor katedrale, fra Dujo Ljevar, svećenik u miru, vlč. Angelo Bartulica, župnik u Novoj Topoli, vlč. Darko Anušić, župnik u Mrkonjić Gradu te braća o. Tomislav Topić, župnik u Bosanskoj Gradišci, i o. Zvonko Topić, župnik Marije Zvijezde u bivšoj trapističkoj crkvi u Banjoj Luci. Iako je blagdan pao u radni dan, ipak se okupilo lijep broj vjernika, njih 80-ak, kako domaćih župljana tako i iz okolnih župa. Na Misi je bila prisutna i predsjedateljica Vijeća naroda RS gđa Nada Tešanović, koja je i kuma crkve, i njezin suprug gosp. Dojčin te generalni konzul RH u Banjoj Luci gosp. Zoran Piličić.

Propovjednik Božinović se najprije osvrnuo na povijest nastanka ovoga blagdana te kazao da ga je prvi put počeo slaviti sv. Bonaventura 1263. godine uvodeći ovaj blagdan u franjevačku zajednicu. Dodao je da je stotinu godina kasnije papa Urban VI. proširio slavljenje na cijelu Crkvu s nakanom da Gospa zagovara i pomogne ukloniti sablazan od kršćana koja je nastala velikim raskolom 1054. godine.

Osvrćući se na evanđeoski prikaz događaja pohoda Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti, mons. Ivica je istaknuo molitve i hvalospjeve dviju majki koje su razmišljale što će biti s njihovom djecom koje su nosili pod svojim srcem. Kazao je da je svatko pozvan iz ovoga susreta za sebe iščitati životnu poruku baš u ovom vremenu „selfija“ tj. „sebića“ i „samića“ kada se nerijetko čovjek ponaša kao da drugi ne postoje, odnosno da postoje zato da bi mu udijelili svoj „lajkić“.

„Pozvani smo uvijek biti jedni za druge, posebnu u vremenu-nevremena u kojemu danas živimo, po primjeru Blažene Djevice Marije koja je 'žurno' pohodila svoju rođakinju Elizabetu 150 km udaljenu, a koja je u svojim poznim godinama bila trudna šest mjeseci noseći pod svojim srcem Ivana, preteču Isusova, a i Marija je tek samo što je Božjim Duhom začela Božjega Sina, našega Spasitelja“, kazao je propovjednik koji je potaknuo sve da im ove dvije velike žene, ponizne Božje službenice, budu istinski primjeri u ljubavi prema Bogu i bližnjima u potrebi.

Pod Misom je pjevao župni zbor uz orguljsku pratnju župne vijećnice i katehistice u Katoličkom školskom centru „Ivan Merz“ i osnovnim školama Blaženke Ivekić.

Nakon Mise uslijedila je okrjepa u dvorištu crkve i u župnoj kući.

Proslavi patrona prethodila je devetnica koju je predvodio župnik Ošap i trodnevnica koju su predvodili braća svećenici Topić. Uoči trodnevnice (četvrtak) bilo je cjelodnevno klanjanje od 8 do 17.30 pod kojim su se župljani izmjenjivali klečeći po sat vremena.

Kratka povijest i sadašnjost župe:

Župa Banja Luka „broji“ svoja stoljeća koliko i sam grad Banja Luka koji se pod tim imenom prvi put spominje 1494. godine, a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci.

Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503. Međutim, ukoliko je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški Grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije Goričkoga arhiđakona Ivana iz 1334. spominje se i “crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru.

Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su nam poznata imena 76 župnika te župe u posljednja dva i pol stoljeća.

Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu sagrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. Nakon potresa 1969., koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena, kao što je obnovljena i prije 10 godina. Inače je to najstariji vjerski objekt grada Banja Luke sačuvan u gabaritima od svoje posvete 1892. godine.

Župna kuća sagrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen Crkvi, kao što je nacionalizirano i cijelo crkveno zemljište od 2100 m2 na kojem je sagrađena crkva i župna kuća. Jedinstveno je to, ali istinito, da ova župa ne posjeduje u vlasništvu ni zemljište na kojemu je crkva izgrađena, a kamo li nešto drugo.

Župa ima grobljanske kapelice: u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu radniku, sa zvonom, sagrađenu 1980. a nakon rušenja je obnovljena 2005. godine; na groblju Sv. Marko; u Pavlovcu, posvećena Sv. Juraja, sagrađena 1973. i u cijelosti obnovljena 2018. godine, te trošna drvena kapelica na groblju u Rekavicama. Valja istaknuti da se na području župe nalazi i katedrala Sv. Bonaventure, koja nikada nije bila župna crkva. Na području banjolučke župe od 1872. djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre blažene Majke Terezije iz Calcutte.

Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik od 1900. godine. Od ove je župe godine 1972. odijeljen jugo-istočni dio i osnovana posebna župa Presnače (do 1977. samostalna kapelanija a onda župa sv. Male Terezije – danas njezino biskupijsko svetište).

Broj vjernika prije posljednjega rata bio je oko 4000 tisuće a danas župnik ima kontakt sa 500-ak katolika u 400 obitelji. Broj govori da su uglavnom samačke obitelji. Godišnje u župi se krsti jedno do dvoje novorođenčadi a sprovoda je između 50 i 60. Na župnu katehezu, u dvije grupe, dolazi 11-ero djece i godišnje uvijek bude nekoliko katekumena. Svake godine se slavi Prva pričest (ove godine četvero) i krizma (ove godine troje). Što se tiče pohađanja svetih Misa nedjeljama i blagdanima, može se reći da ih, na tri mise (jedna je u katedrali) dođe oko 200 vjernika.

„Kada je riječ o brojkama, moglo bi se reći da je to sve tužno i jadno. Ali nitko nije samo broj tako niti mi ovdje, i zato živimo u nadi protiv svake nade jer ona izvire iz vjere ovoga puka koji rado moli i Boga i Gospu slavi“, kazao je župnik Ošap. (kta)