​​​​​​​Propovijed profesora fra Brune Ćubele u četvrti korizmeni petak u sarajevskoj katedrali

Propovijed tajnika Franjevačke teologije Sarajevo fra Brune Ćubele, na temu četvrtog duhovnog djela milosrđa „Žalosna i nevoljna utješiti“ i misli iz prvog misnog čitanja ,,U tebe sirota milost nalazi" (Hoš 14,2-10), prenosimo u cijelosti


Sarajevo,  Sub, 18. Ožu. 2023.

​​​​​​​Propovijed profesora fra Brune Ćubele u četvrti korizmeni petak u sarajevskoj katedrali

U četvrti korizmeni petak, 17. ožujka 2023. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu nastavljen je niz korizmenih propovijedi koje tijekom Misnih slavlja drže profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Franjevačke teologije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Misno slavlje u večernjim satima četvrtog korizmenog petka predvodio je mr. sc. fra Bruno Ćubela, tajnik Franjevačke teologije Sarajevo. Propovijed fra Brune Ćubele, na temu četvrtog duhovnog djela milosrđa „Žalosna i nevoljna utješiti“ i misli iz prvog misnog čitanja ,,U tebe sirota milost nalazi" (Hoš 14,2-10), prenosimo u cijelosti:

 

 

Sestre i braćo, u središtu današnje evanđeoske poruke stoji nešto što je svatko od nas bezbroj puta čuo. Usudim se reći, da je to nešto što smo prvo naučili u svom vjerskom odgoju i nema tog vjernika koji nije čuo za dvije zapovijedi ljubavi. Čak štoviše, to nam ne predstavlja nikakvu novost, navikli smo čuti da treba Boga ljubiti iznad svega i da drugog čovjeka treba ljubiti kao sebe samog. Rekli bismo da nemamo potrebe izmišljati toplu vodu. Uz to još znamo da su i same Božje zapovijedi, njih deset, ništa drugo nego dobre smjernice kako bi se sačuvao ispravan i pravedan odnos prema Bogu, (prva ploča saveza) i prema drugom čovjeku (druga ploča saveza). Također smo od najranije dobi učeni na razne molitve i kršćanski nauk koji bi svatko od nas trebao znati. Čak kao narod imamo neke svoje vlastite običaje u vjeri i pučke pobožnosti, kao iskaz osobne i proživljene vjere. Uglavnom, osnovne istine vjere dobro su nam poznate, te ako smo što kojim slučajem zaboravili, kad ih ponovno čujemo odmah ih se prisjetimo. I po tome gledajući ne bi nam trebalo ništa drugo.

No, svatko od nas dobro zna da naša vjera nije samo stvar usmene i pisane riječi, da to nisu puki recitali, nego duboko proživljeno uvjerenje koje ima trajnijeg odjeka u životu. Ono što čujemo i što znamo za nas ima obvezujući karakter. Ne bismo trebali vjeru sagledati kao nešto što se svodi pod moranjem, pod puku zapovijed. Jedan nepoznati autor piše: U životu moramo samo dvije stvari: moramo umrijeti i moramo živjeti do smrti; ostalo sami smišljamo. Naglasak vidim na ovom što sami smišljamo, što sami stvaramo, što činimo iznad pukog moranja. To je primjer one crtice koja stoji na nadgrobnoj ploči između datuma rođenja i datuma smrti. Cijeli život, postojanje, traganje, nastojanje, ostvarenje i ostavština sadrži ta crtica. I na koncu životni promašaj bi bio kad bi se zapitali gdje sam bio, što sam radio? Ne dopustimo sebi da samo onako životarimo i uzaludno se trudimo. Još više ne žalostimo se pred onim što je bilo. Neka naš život bude protkan višim smislom.

Svijest biblijskog čovjeka usko je vezana za Boga koji se brine za čovjeka, knjiga proroka Hošee ističe „Sirota u tebe milost nalazi“'. Darujući time čovjeku sve potrebno za život, Bog nas ljubi i spašava. Od čovjeka se traži svijest da je potreban Boga i da samo iz zahvalnosti odgovori na taj dar, na način da dobro čini potaknut svojom slobodom i dragovoljno. Prepoznajući Boga u drugima i izlazeći iz sebe samog, kako bi naučio tražiti dobro drugih. Sveti Toma Akvinski uči da se u čovjekovom moralnom životu najviše računa s djelima ljubavi prema bližnjemu (EG 37). Za njega je to najsavršenije izvanjsko očitovanje unutarnje milosti Duha. To je ono na što sveti Pavao ukazuje kada kaže: vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6). To ništa drugo nije nego milosrđe koje predstavlja ono naše trajno raspoloženje, naše stalno nastojanje da se znamo darivati drugim, odnosno da znamo ublažavati bijede jedni drugih. I da takvo što činimo poradi dobra samog, tim činom milosrđa najprije tražimo dobro bližnjega. To se sve ostvaruje kroz nama dobro poznata tjelesna i duhovna djela milosrđa.

Danas želimo obratiti našu pozornost na četvrto duhovno milosrđe koje glasi žalosna i nevoljna utješiti. Još u vrijeme starog Rima, učeni Ciceron govorio je o čovjekovoj trostrukoj ranjivosti: života, ugleda i zdravlja. Povreda tih triju stvarnosti u čovjeku stvara žalost i svijest o vlastitoj izloženosti i prolaznosti. Žalost i nevoljnost prirođena su čovjekova stanja od kojih se ne može pobjeći. Ranjivost se predstavlja kao konstitutivni element čovjeka, ta tamna dimenzija čovjekove egzistencije, nestalna po prirodi, podložna unutarnjim i vanjskim faktorima. Takva čovjekova ranjivost se odražava na tjelesnu, psihološku i socijalnu patnju.

Bolest je forma koju ranjivost preuzima kada zavlada tijelom, pojavljuje se kao krajnja krhkost od koje nitko nije izuzet. Bolest utječe na promjenu određenih i ustaljenih čovjekovih navika. Teška bolest, koja je rizik za život osobe, dovodi u pitanje čitav okvir osobnih vrijednosti i smisao života, čak bolest predstavlja i određeni izazov u odnosu na moralnu savjest osobe. Tu se zaista pokazuje ona osobna vjera pojedinca, kao i vjernička suosjećajnost i solidarnost bližnjih, potaknuta duhovnim milosrđem ljudske i vjerničke utjehe. Utjehe koja neće shvaćati bolest kao Božju kaznu i kao naknadu za učinjeno zlo, niti poticati druge da se okrivljavaju i sažalijevaju.

Patnja također čini čovjekovu stvarnost i njoj je moguće naći smisao samo u Kristovoj otkupiteljskoj patnji (SD 19). Uzimajući svoj križ, prihvaćajući svoju ograničenost, prolaznost i nestalnost, čovjek se ujedinjuje s Kristom i tako mu malo-pomalo, postaje jasniji spasonosni smisao patnje. Trebamo živjeti sa svijesti da bez križa i patnje nema uskrsnuća i nema spasenja. Tome nas ne može naučiti niti jedan katekizam, do te se svijesti dolazi živeći i rastući u zreloj vjeri. Čovjek koji je sposoban nekoga utješiti, znači da je sam proživio neki vid odbačenosti, nerazumijevanja, usamljenosti i trpljenja. Uz sposobnost da druge tješimo, rađaju se i druga čovjekova nastojanja koja pomažu da prakticiramo dobro prema čovjeku u stanju žalosti i nevoljnosti, odnosno bilo koje vrste ranjivosti, što konkretno postaje briga za drugoga.

Sestre i braćo, vjera nas kršćane potiče na zauzeto i praktično djelovanje. Mi ne želimo razvijati samo nauk o patnji, o stanju žalosti i uzorcima čovjekove nevoljnosti. To mogu raditi i drugi. Duhovno djelo utjehe ostvaruje se u empatiji, čovjekovoj sposobnosti da unutar sebe osjeti patnju drugoga. Biti otvoreni za mogućnost da se možemo s drugim poistovjetiti i pokušati shvatiti što nam stvarno osoba želi reći. To je proces neposrednog uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenje i ponašanje drugih ljudi. Time empatija postaje izvor suosjećanja, altruizma, požrtvovnosti i milosrđa. Potrebno je znati pronaći način kako nekoga podići iz osobne patnje, iz grijeha, iz krivnje, iz teške situacije. Empatija zato zahtjeva da se usredotočimo i svoju pažnju usmjerimo samo na to što nam osoba govori, odnosno poruku koju nam prenosi. To je uistinu onda ona konkretna ljubav prema bližnjem na djelu.

Pa čak često nije potrebno ništa reći, ljudski zagrljaj ili stisak ruke, već puno toga kazuju; ne boj se nisi sam; tu sam kad zatreba; bit će sve dobro. A nema ništa spasonosnije ni utješnije kada osoba koja pati tješi druge pored sebe. Tu isijava vjera koja se živi, usprkos životnim brodolomima nalazi mirnu i sigurnu luku. Tako neka bude i s našom vjerom. Amen.


Pozvani biti radosni

Rim,  Čet, 18. Tra. 2024.

Pozvani biti radosni

Približavajući se Svjetskom danu molitve za zvanja (4. vazmena nedjelja), za izdanje lista „L`Osservatore Romano“ od 17. travnja 2024., Andrea Monda, ravnatelj toga lista, razgovarao je s kardinalom Lazzarom You Heung-sikom, prefektom Dikasterija za kler

Proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata

Breške kod Tuzle,  Sri, 17. Tra. 2024.

Proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata

U srijedu, 17. travnja 2024., održana je redovita proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata, na kojoj su sudjelovala desetorica svećenika.

Održan koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir

Zagreb,  Sri, 17. Tra. 2024.

Održan koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir

Koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir održan je u utorak, 16. travnja 2024. Godine u zagrebačkoj župnoj crkvi Svete Obitelji

Nadbiskup Caccia: Priznati ulogu domorodačke mladeži

New York,  Sri, 17. Tra. 2024.

Nadbiskup Caccia: Priznati ulogu domorodačke mladeži

Izlaganje stalnoga promatrača Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima na 23. zasjedanju Stalnog foruma Ujedinjenih naroda za pitanja starosjedilačkog stanovništva