PRIOPĆENJE O NEVALJANOJ KRIZMI U GRUDAMA

Prema nekim dnevnim listovima, od 30. svibnja ove godine, u subotu, 29. svibnja uoči svetkovine Duhova, kandidatima, kojih je bilo preko 150, obavio je obred dijeljenja nevaljane krizme u Grudama vlč. Stanko Pavlović. Iskreno žalimo da još jedan čin nevaljane krizme udara na mir, red i jedinstvo ove mjesne Crkve u Hercegovini. Ovdje donosimo bitne činjenice koje su prethodile ovom žalosnu slučaju. Vlč. fra Stanko Pavlović podijelio je u Čapljini 5. listopada 1997. nevaljanu i svetogrdnu «krizmu» skrivajući se lažno pod biskupsku mitru i pod anonimnost «biskupa» koji je došao iz neke «daleke ali lijepe zemlje», udaljene «više od tisuću milja» od Hercegovine (Ogledalo Pravde, Mostar, 2001., str. 260). Generalni vikar Franjevačkoga reda, fra Stephan Ottenbreit, i mostarski biskup Ratko Perić, objavili su u mostarskoj katedrali, 21. veljače 1999., da je, među ostalima, i župa Grude, pravno prešla iz uprave Franjevačkoga reda u upravu biskupijskoga svećenstva u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Vlč. Stanko Pavlović, tada član Hercegovačke franjevačke provincije, nije se htio pokoriti odluci ni svojih redovničkih poglavara, ni ovog Ordinarijata, ni odredbama Svete Stolice, nego je ljeti 1999. svojevoljno napustio župu Ljuti Dolac i nezakonito i nasilno zauzeo, zajedno s nekim drugim franjevcima, župni stan i crkvu u Grudama. Ti su franjevci, ne želeći sami nevaljano krizmavati, pozvali jednoga nekatolika, misleći da je «biskup», a ispostavilo se da je samo starokatolički đakon, koji se bogohulno ponio prema presvetoj Euharistiji predvodeći obred Mise, pod kojom je u Grudama, 13. svibnja 2001., podijelio nevaljanu «krizmu». Vrhovni poglavar Franjevačkoga reda, fra Giacomo Bini, primijenivši kanonski postupak prema fra Stanku Pavloviću, 30. svibnja 2001. izdao je dekret o njegovu otpuštanju iz Reda manje braće franjevaca. Dekret je potvrdila Sveta Stolica, tj. Kongregacija za ustanove posvećenoga života u Vatikanu, 23. lipnja 2001. A dvojicu njegovih kolega, fra Bernarda Marića i fra Antu Šaravanju, isti je General također otpustio iz Reda, 28. siječnja 2003. To je potvrdila Sveta Stolica, 10. veljače 2003. U skladu s crkvenim propisom otpuštenom je franjevcu Stanku Pavloviću, koji ne pripada nijednom Redu niti Biskupiji, poslan s ovoga Ordinarijata dopis, 28. studenoga 2001., kojim mu se obustavljaju svećeničke ovlasti u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, tj. zabranjuje mu se slaviti sv. Misa i ostali sakramenti, dok ne sredi svoj svećenički status. Isto je učinjeno i drugoj dvojici bivših franjevaca, 26. travnja 2003. Oni su odbili pokoriti se crkvenim odlukama u vezi sa župom Grude. Spomenuti sankcionirani svećenici, zajedno sa skupinom vjernika, pisali su mjesnomu biskupu, 4. siječnja 2004., pozivajući ga da podijeli krizmu u Grudama. Biskup je odgovorio 16. siječnja i prihvatio da će doći kandidate krizmati pod uvjetom da spomenuti svećenici srede svoje neregularno stanje i predaju župu zakonitu župnom upravitelju, dr. don Draženu Kutleši. Obećao im je raspoloživost i pomoć ovog Ordinarijata u sređivanju njihova svećeničkog stanja. Oni se više nisu osvrtali na taj dopis i na tu ponudu. U međuvremenu pisali su u siječnju ove godine, br. 1/2004., i nadbiskupu Santosu Abrilu y Castellou, apostolskom nunciju u Sarajevu, pozivajući ga da on dođe krizmati kandidate u Grudama. Na to je Nuncij 6. veljače 2004., br. 186/2004., odgovorio vlč. Bernardu Mariću, ističući svoju raspoloživost da dođe, ali uz uvjet da se prethodno ispune propisi Crkve, pokaže poslušnost uputama Svete Stolice, odlukama poglavara Franjevačkoga reda, mjesnoga biskupa i zauzme stav konstruktivna dijaloga. Nuncij je o tome izvijestio i mjesnoga biskupa, dopisom pod istim datumom, br. 187/2004. Unatoč svemu tomu, nezakoniti i sankcionirani svećenici u Grudama odlučili su se na još jednu nevaljanu krizmu, koju je svetogrdno «podijelio» vlč. Stanko Pavlović, ovaj put bez biskupskoga znakovlja, maskiranja, zabrane fotokopiranja i predstavljanja da dolazi «iz daleke zemlje». Redoviti djelitelj sv. krizme u Katoličkoj Crkvi jest biskup. «Krizmu» koju je dijelio jedan franjevac u Grudama 1974. godine Kongregacija za sakramente proglasila je nevaljanom, 21. lipnja 1975. Papinska komisija za tumačenje dekreta Drugoga vatikanskog koncila na pitanje: Može li svećenik odraslomu koji je u Katoličkoj Crkvi primio krštenje, a kasnije, bez svoje krivnje, nije prakticirao vjeru, podijeliti sakrament potvrde u trenutku kad se takav pripušta punoj praksi? odgovorila je 21. prosinca 1979. Negative. Ne može! (Enchiridion Vaticanum, Supplementum 1., br. 700). Svećenik, dakle, ne može valjano krizmati odrasloga krštenika, bez izričita ovlaštenja biskupova. Dodajmo da je Zakonik kanonskoga prava 1983. donio također propis: Ako bi krizmao svećenik koji nije zakonito ovlašten, krizma je nevaljana (kan. 882). Katolička Crkva kao moralna ustanova nema drugoga načina da provede svoje odluke osim žarkoga apela na odgovorne savjesti svojih svećenika i vjernika. Ako te savjesti otkažu, onda se doživljava prava crkvena tragedija, zbog koje smo svi duboko ožalošćeni. Molimo Duha Svetoga da svojom mudrošću prosvijetli duh spomenutih svećenika i vjernika i korake njihove upravi na put spasa. (kta)