Pozdrav nadbiskupa Vukšića na početku misnog slavlja u prigodi Jubilejske proslave u Tomislavgradu

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine predvodio je u subotu 5. srpnja 2025. ispred župne crkve sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu euharistijsko slavlje u prigodi obilježavanja Jubilejske godine i 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva i povijesnih Splitskih crkvenih sabora. Na početku mise nadbiskup Tomo uputio je riječi pozdrava okupljenima koje prenosimo cijelosti:

Milost vam, milosrđe i mir od Gospodina Isusa Krista, nade naše (usp. Tim 1,1-2)

Zajedno s cijelom Katoličkom Crkvom, kao ponizni Isusovi učenici, nalazimo se usred zahvalnih slavlja Jubilarne 2025. godine od rođenja Spasitelja svijeta, Krista Gospodina. A kao današnji potomci svojih slavnih predaka naroda Hrvata, sa zahvalnošću i ponosom ove iste godine sjećamo se također njihovih mudrih i hrabrih odluka kojima su, nakon dolaska na ove prostore, izabrali vjeru u Isusa Krista i, kao članovi Katoličke Crkve, organizirali svoj crkveni i društveni život. Naime, radi uspostave i provedbe što bolje crkvene organizacije u krajevima čije središte je bila Salona, i u skladu s već ustaljenom crkvenom tradicijom da se sazivaju pokrajinski koncili radi rješavanja otvorenih pitanja na nekom konkretnom području, godine 925., s blagoslovom pape Ivana X., sazvan je prvi splitski crkveni sabor.

Iste godine, također radi sazivanja sabora i uređenja crkvenih pitanja u hrvatskim krajevima, papa Ivan X. pisao je pismo, kako veli u prvoj rečenici, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, prepoštovanom Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, svim podložnim biskupima, svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji je boravio u Slavoniji i Dalmaciji, predragim svojim sinovima.

Iste godine, kad je napisano Papino pismo, održan je prvi splitski sabor, a na njemu su, osim biskupa, sudjelovala također obojica spomenutih prvaka, kralj i knez. Bilo je to ravno prije 1100 godina i to je razlog našega današnjeg hrvatskog narodnog i crkvenoga katoličkog okupljanja na zahvalno Euharistijsko slavlje u Tomislavu Gradu. Stoga je ovo zlatna prigoda za sjećanje na ono slavno stoljeće hrvatskoga naroda, ali i vrijeme za zahvalnu molitvu za zaslužne osobe iz crkvenog i društvenog života Naroda i Crkve onoga doba. Također, ovo je prigoda da se barem prva rečenica Ivanova pisma s Duvanjskoga polja, kao jeka iz davnih vremena, još jednom čuje na Papinu jeziku: „Ioannes episcopus, seruus seruorum dei, dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum, et Michaeli, excellentissimo duci Chulmorum, nес nоn seu (!) et sanctissimo confratri nostro Ioanni, sancte Salonitane ecclesie archiepiscopo, omnibusque episcopis nostris suffraganeis, verum etiam et omnibus zupanis cunctisque sacerdotibus et vniuerso populo per Slauoniam et Dalmatiam commorantibus, dilectissimis filiis nostris.“

U ime svih nas zahvaljujem biskupu Petru, ocu Gvardijanu i svim njihovim suradnicima za uloženi napor radi pripreme ovoga Misnog slavlja te civilnim vlastima i brojnim kulturnim i znanstvenim djelatnicima, ovdje i u Hrvatskoj, jer su svojim sudjelovanjem i doprinosima uvelike pomogli da se ova važna obljetnica hrvatskoga naroda i naših dviju biskupskih konferencija tijekom ove godine obilježava i proslavlja na dostojanstven način.

Da je živ i da nam može pisati pismo čitavu narodu, crkvenim i narodnim prvacima, i s obzirom na okolnosti u kojima se nalazi suvremeni svijet, Ivan X. bi današnjoj generaciji hrvatskih katolika i drugima s kojima dijelimo ove prostore, između ostaloga, vjerojatno poručio: Predragi naši sinovi i kćeri, narode ljubljenoga sina Tomislava, kralja Hrvata, i Mihajla, kneza Humljana, i vi duhovni potomci Crkve prepoštovanog Ivana nadbiskupa: Vama i svima drugima, s kojima živite, milost, milosrđe i mir od Gospodina Isusa Krista, nade naše!

Po zagovoru svih hrvatskih svetaca i mučenika, te posebice po zagovoru svetoga mučenika Venancija, starokršćanskoga biskupa iz ovih krajeva, neka dragi Bog sve naše pokojne pretke nagradi za njihove zasluge, a nama neka oprosti sve slabosti kako bismo na dostojan način proslavili ovu Euharistiju.