Papa: Odložimo oružje mržnje i osvete i prigrlimo molitvu i ljubav


Juba,  Ned, 05. Vel. 2023.

Posljednjeg dana apostolskog pohoda Južnom Sudanu u nedjelju, 5. veljače papa Franjo predvodio je misu u Mauzoleju “John Garang” i tom prigodom održao homiliju koju prenosimo u cijelosti

Papa: Odložimo oružje mržnje i osvete i prigrlimo molitvu i ljubav

Papa Franjo, misa na otvorenom Mauzoleja “John Garang” // Foto: Photo: VATICAN MEDIA/REUTERS/PIXSELL

Posljednjeg dana apostolskog pohoda Južnom Sudanu u nedjelju, 5. veljače 2023. papa Franjo predvodio je misu u Mauzoleju “John Garang” i tom prigodom održao homiliju koju, preuzetu s mrežne stranice Informativne katoličke agencije, prenosimo u cijelosti:

APOSTOLSKO PUTOVANJE U JUŽNI SUDAN

HOMILIJA SVETOG OCA

Juba, Mauzolej “John Garang”, 5. veljače 2023

Riječi koje je apostol Pavao uputio korintskoj zajednici u drugom čitanju, želim i ja danas ponoviti vama: „I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga“ (1 Kor 2, 1-2). Dijelim tu Pavlovu strepnju dok vas susrećem ovdje u ime Isusa Krista, Boga ljubavi, Boga koji je svojim križem donio mir; Isusa, Boga raspetog za sve nas; Isusa, raspeta u onima koji trpe; Isusa, razapeta u životima tolikih od vas, u mnogim ljudima ove zemlje; Isusa Uskrslog, pobjednika nad zlom i smrću. Dolazim k vama da vam ga navijestim, da vas učvrstim u njemu, jer Kristov navještaj je navještaj nade: njemu su, naime, znane tjeskobe i očekivanja koja nosite u srcu, radosti i nevolje koje obilježavaju vaš život, tame koje vas tište i vjera koju, poput pjesme u noći, uzdižete k Nebu. Isus vas poznaje i voli; ako ostanemo u njemu, ne trebamo se bojati, jer će se i za nas svaki križ pretvoriti u uskrsnuće, svaka tuga u nadu, svaka tužaljka u ples.

Zato ću se zadržati na riječima života koje nam je Gospodin Isus uputio danas u Evanđelju: „Vi ste sol zemlje […]. Vi ste svjetlost svijeta“ (Mt 5, 13.14). Što ove slike govore nama, Isusovim učenicima?

Prije svega, mi smo sol zemlje. Sol služi tome da dadne okus hrani. To je nevidljivi sastojak koji svemu daje okus. Upravo zato je se od davnina doživljava kao simbol mudrosti, odnosno one vrline koja se ne vidi, ali koja pruža zadovoljstvo životu i bez koje život postaje neukusan, bez okusa. Ali o kojoj nam mudrosti govori Isus? On koristi ovu sliku soli neposredno nakon što je svojim učenicima objavio blaženstva: shvaćamo dakle da su oni sol kršćaninova života. Blaženstva donose nebesku mudrost na zemlju: ona iz korijena mijenjaju kriterije svijeta i uobičajenog načina razmišljanja. A što nam kažu? Ukratko, potvrđuju da – da bismo bili blaženi, to jest potpuno sretni – ne smijemo nastojati biti jaki, bogati i moćni, nego ponizni, krotki i milosrdni; ne činiti nikome zla, nego biti mirotvorci prema svima. To je – kaže nam Isus – mudrost učenika, to je ono što daje okus zemlji u kojoj živimo. Imajmo ovo na pameti: ako blaženstva provodimo u djelo, ako uosobljujemo Isusovu mudrost, ne samo da dajemo dobar okus svom vlastitom životu, nego i društvu, zemlji u kojoj živimo.

Ali sol, osim što daje okus, ima još jednu ulogu, bitnu u Kristovo vrijeme, a to je da čuva hranu da se ne pokvari. U Bibliji se, međutim, kaže kako postoji „hrana“, suštinsko dobro koje se mora čuvati povrh svega drugog, a to je savez s Bogom. Zato se u to doba svaki put kad bi se Gospodinu prikazivao prinos, stavljalo i malo soli. Poslušajmo što se u vezi s tim kaže u Svetom pismu: „Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol“ (Lev 2, 13). Tako nas je sol podsjećala na prvotnu potrebu očuvanja veze s Bogom, zato što je On vjeran nama, njegov je savez s nama neraspadljiv, nepovrediv i trajan (usp. Br 18, 19; 2 Kr 13,5). Zato je Isusov učenik, kao sol zemlje, svjedok saveza koji je On sklopio i koji slavimo na svakoj misi: novog, vječnog, neraskidivog saveza (usp. 1 Kor 11, 25; Heb 9), ljubavi prema nama koju ne mogu skršiti ni naše nevjere.

Braćo i sestre, svjedoci smo ovoga čuda. U starini, kad su ljudi ili narodi sklapali prijateljstva, često su pritom izmjenjivali malo soli; mi koji smo sol zemlje pozvani smo svjedočiti savez s Bogom u radosti, sa zahvalnošću, pokazujući da smo osobe sposobne stvarati veze prijateljstva, živjeti u bratstvu, graditi dobre međuljudske odnose, kako bi se spriječilo da prevladaju pokvarenost zla, bolest podjela, prljavština nepoštenog poslovanja, pošast nepravde.

Danas vam se želim zahvaliti jer ste vi sol zemlje u ovoj zemlji. No, suočeni s tolikim ranama, nasiljem koje hrani otrov mržnje, bezakonjem koje uzrokuje bijedu i siromaštvo, može vam se činiti da ste maleni i nemoćni. No, kad dođete u iskušenje da se osjećate nedoraslima, sjetite se soli i njezinih sitnih zrnaca: to je sitan sastojak i kad se stavi na tanjur nestaje, otopi se, ali upravo tako daje okus cijelom sadržaju. Tako i mi kršćani, unatoč tome što smo krhki i maleni, pa i onda kad nam se naše snage čine beznačajnima pred veličinom problema i slijepim bijesom nasilja, možemo dati odlučujući doprinos mijenjanju povijesti. Isus želi da to činimo poput soli: dovoljan je samo jedan prstohvat da se rastopi pa da cjelina dobije drugačiji okus. Dakle, ne smijemo ustuknuti, jer bez toga, ma koliko se to činilo malim, sve gubi okus. Započnimo od malog, od bitnog, od onoga što se ne pojavljuje u povijesnim knjigama, ali mijenja povijest: u ime Isusa, njegovih blaženstava, položimo oružje mržnje i osvete i prigrlimo molitvu i ljubav; nadiđimo odbojnosti i averzije koje su s vremenom postale kronične i prijete da plemena i etničke skupine okrenu jedne protiv drugih; naučimo stavljati na rane sol oprosta, koja peče ali ozdravlja. I, čak i ako srce krvari zbog pretrpljenih nepravdi, odrecimo se jednom zauvijek toga da na zlo odgovaramo zlom, i bit će nam dobro u srcu; prihvaćajmo i ljubimo jedni druge iskreno i velikodušno, kao što Bog čini s nama. Čuvajmo dobro koje smo mi sami, ne dajmo se zlu da nas pokvari!

Prijeđimo na drugu sliku koju je upotrijebio Isus, svjetlo: vi ste svjetlo svijeta. U poznatom se proroštvo kaže o Izraelu sljedeće: „postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš“ (Iz 49, 6). Sada se to proroštvo ispunilo, jer je Bog Otac poslao svoga Sina, i On je svjetlo svijeta (usp. Iv 8, 12), istinsko svjetlo koje obasjava svakog čovjeka i svaki narod, svjetlo koje svijetli u tami i razgoni oblake svake tame (usp. Iv 1, 5.9). Ali sâm Isus, svjetlo svijeta, govori svojim učenicima da su i oni svjetlo svijeta. To znači da, prihvaćajući Kristovo svjetlo, svjetlo koje je Krist, postajemo sjajem obasjani, širimo Božje svjetlo!

Isus dodaje: „Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući“ (Mt 5, 15). I u ovom se slučaju radi o poznatim slikama iz tog vremena: više se sela u Galileji nalazilo na brdima i bila su jasno vidljiva izdaleka, a svjetiljke se u kućama postavljalo visoko tako da rasvjetljuju sve kutove sobe; zatim, kad ih je trebalo ugasiti, prekrivalo ih se predmetom od terakote zvanim „modius“, uslijed čega bi plamen ostajao bez kisika te bi se ugasio.

Braćo i sestre, Isusov poziv da budemo svjetlo svijeta je jasan: mi, koji smo njegovi učenici, pozvani smo svijetliti poput grada na gori, poput svjetiljke čiji se plamen ne smije ugasiti. Drugim riječima, prije nego što se zabrinemo zbog mraka koji nas okružuje, prije nego što se ponadamo da će nešto oko nas zasvijetliti, moramo mi sami sjati, svojim životom i svojim djelima osvjetljivati gradove, sela i mjesta u kojima živimo, osobe koje posjećujemo, aktivnosti koje provodimo. Gospodin će nam dati za to snagu, snagu da budemo svjetlo u njemu, za sve; jer svi moraju moći vidjeti naša dobra djela i, kad ih vide – podsjeća nas Isus – otvorit će se Bogu s čuđenjem i dati mu slavu (usp. r. 16): ako živimo kao djeca i braća na zemlji, ljudi će otkriti da imaju Oca na nebesima. Od nas se, dakle, traži da gorimo ljubavlju: ne smije se dogoditi da se naše svjetlo ugasi, da iz našeg života nestane kisika ljubavi, da djela zla oduzmu čisti zrak našem svjedočanstvu. Ova prelijepa i izmučena zemlja treba svjetlo koje svatko od vas ima, odnosno svjetlo koje je svaki pojedini od vas!

Dragi prijatelji, želim vam da budete sol koja se velikodušno širi i topi da začini Južni Sudan bratskim okusom Evanđelja; da budete sjajem obasjane kršćanske zajednice koje, poput gradova na gori, bacaju svjetlo dobra na sve i pokazuju da je lijepo i moguće živjeti slobodno, imati nadu, graditi svi zajedno pomirenu budućnost. S vama sam i želim vam da iskusite radost Evanđelja, miris i svjetlo koje Gospodin, „Bog mira“ (Fil 4, 9), „Bog svake utjehe“ (2 Kor 1,3), želi izliti na svakog od vas.


Pozvani biti radosni

Rim,  Čet, 18. Tra. 2024.

Pozvani biti radosni

Približavajući se Svjetskom danu molitve za zvanja (4. vazmena nedjelja), za izdanje lista „L`Osservatore Romano“ od 17. travnja 2024., Andrea Monda, ravnatelj toga lista, razgovarao je s kardinalom Lazzarom You Heung-sikom, prefektom Dikasterija za kler

Proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata

Breške kod Tuzle,  Sri, 17. Tra. 2024.

Proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata

U srijedu, 17. travnja 2024., održana je redovita proljetna korona svećenika Tuzlanskog dekanata, na kojoj su sudjelovala desetorica svećenika.

Održan koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir

Zagreb,  Sri, 17. Tra. 2024.

Održan koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir

Koncert sakralne glazbe pod nazivom Daruj nam mir održan je u utorak, 16. travnja 2024. Godine u zagrebačkoj župnoj crkvi Svete Obitelji

Nadbiskup Caccia: Priznati ulogu domorodačke mladeži

New York,  Sri, 17. Tra. 2024.

Nadbiskup Caccia: Priznati ulogu domorodačke mladeži

Izlaganje stalnoga promatrača Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima na 23. zasjedanju Stalnog foruma Ujedinjenih naroda za pitanja starosjedilačkog stanovništva