Oproštajni govor u ime Predsjedništva Bosne i Hercegovine Svetom Ocu

Na oproštajnoj svečanosti u sarajevskoj zračnoj luci predsjednik Krešimir Zubak, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, uputio je u ime ovoga tijela Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. sljedeće riječi pozdrava i zahvalnosti:

Sveti Oče,

Dugo smo vas očekivali i s radošću ugostili ovdje, kako Vaš vjernički, katolički puk i hrvatski narod koji vas je dočekao kao svog vrhovnog, vjerskog, duhovnog i moralnog autoriteta i baštinika po oporuci kraljice naše Katarine, jednako tako i svi narodi i građani napaćene zemlje Bosne i Hercegovine koji u Vama prepoznaju istinskog zagovornika jednakosti, solidarnosti, poštovanja i tolerancije među ljudima i narodima, kao apostola mira, kao zajedničkog uzdanika svih ljudi dobre volje.

Ovaj Vaš - za nas povijesni - kratki boravak među nama nije bio dovoljan da bi svi oni koji bi to željeli iskazali Vam poštovanje i zahvalnost za sve ono što ste poduzimali zauzimajući se za prestanak rata i uspostavu trajnog mira na ovim europskim prostorima. Ali, on je bio sasvim dovoljan da kroz susret, molitvu i razgovor s Vama nadahnemo se novom voljom, dobijemo veću snagu, ohrabrenje ipoticaj na putu učvršćivanja mira, na kojem stoje još brojna iskušenja da bi se on uobličio u pravedan, a time stabilan i trajan mir.

Zahvalni smo Vam, Sveti Oče, na svemu tome, no poradi kontekstualnosti i aktualnosti sredine i vremena prigoda je i potreba sada i ovdje iskazati Vaša razmišljanja o uzrocima sukoba u suvremenom svijetu i načinu njihovog prevladavanja.

Potraga za slobodom potreba je koja se ne može obuzdati, ona angažira ne samo pojedince već i narode i nacije. Slobode i prava nacija nisu ništa drugo do temeljne ljudske slobode i prava. Nacije ne umiru. Nema nacije koja nije dostojna postojanja. U suvremenim uvjetima snažnih i mnogostrukih dinamizama, kao što su migracije, mass mediji i proces stvaranja svjetskog gospodarstva, u tom obzorju općenitosti, kao snažna potreba za opstojnošću i identitetom, jednako snažno izvire i težnja za samostalnošću, posebnošću nacija. To sučeljavanje između općeg i posebnog, što je neodvojivi dio ljudskog bića, može se prevladati bez sukoba. Mogu postojati povijesne okolnosti kada pravo na postojanje nacija nužno ne traži i državni suverenitet. Nacije se mogu povezivati u okviru jednog državnog suvereniteta, ali pod uvjetom i u ozračju istinske slobode, mira, uzajamnog poštovanja, solidarnosti i jednakopravnosti.

Ovo su u najkraćim crtama Vaše misli, Sveti Oče, iskazane u povijesnom govoru u UN prigodom 50. obljetnice te svjetske organizacije i samo s njima kao vodiljama, siguran sam, možemo prevladati sva iskušenja da bismo ostvarili pravedan i trajan mir u Bosni i Hercegovini. Poradi toga sam i uzeo za slobodu Vas parafrazirati. Hvala Vam, Sveti Oče, na tim pravičnim i mudrim preporukama.

Opraštajući se s Vama kako u ime hrvatskog naroda kojeg predstavljam, tako i svih dobronamjernih ljudi ove mučeničke a prelijepe zemlje, istodobno Vas molim, Sveti Oče, da Vaše misli, Vaše pastoralno i državničko djelovanje i dalje ima na umu našu domovinu, nje-
zine narode i građane. Ostanite uz nas!

Neka Vas Bog, na našu sreću, podari dobrim zdravljem i neka Vas Svemogući podrži u Vašoj apostolskoj misiji u Crkvi i svijetu.