Oproštajni govor Svetog Oca u sarajevskoj zračnoj luci

Prije nego se oprostio od voljene zemlje Bosne i Hercegovine i poletio zrakoplovom prema Vatikanu, Sveti Otac Ivan Pavao II. odgovorio je na riječi zahvalnosti člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Krešimira Zubka, u prisustvu predsjedavajućeg Alije Izetbegovića, sljedećim govorom:

Gospodine Predsjedniče,
časna Braćo u biskupstvu,
draga braćo i sestre!

1. Prije svojega dolaska u Sarajevo, na ovo, za mene toliko znakovito hodočašće, neprestano sam mislima i molitvom pratio tijek zbivanja na ovome uzburkanom području. Silne patnje i tragedije, koje su tijekom zadnjih godina zahvatile ove krajeve, u mojemu su srcu neprestano stvarale duboko i bolno suosjećanje. Mnogo sam puta svraćao pozornost ljudi dobre volje i međunarodnih ustanova na ovdašnje stanje kako bi se okončao sukob koji je razarao ove krajeve. Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da se odgovorni založe za uspostavu pravedna i trajna mira.

Sada pak, na završetku mojega toliko žuđenoga pohoda, mogu reći da sam izravno i izbliza upoznao odvažne i ponosne ljude te svjedočim da ovdje postoji društvo koje se želi preporoditi unatoč teškoćama koje i dalje traju, i da kani graditi svoju budućnost idući putem mira, pravde i suradnje.

2. Zahvalan sam Bogu što sam ovdje mogao susresti vrlo živu Crkvu koja je, unatoč ogromnim protivštinama i patnjama, puna poleta, i koja je znala nositi svoj križ i pred svima svjedočiti spasenjsku snagu evanđeoske poruke. Ona će i dalje naviještati da je došlo vrijeme nade te će se na djelu zalagati za mir srdaca ogorčenih patnjom, pozivajući na djelotvornu bratsku ljubav, koja će se, u poštivanju mišljenja i osjećaja svakoga pojedinca, znati otvoriti prihvaćanju svih.

Dopustite mi da prije povratka u Rim ponovim riječi: Nikada više rata! To je želja, ali ujedno i molitva, koju povjeravam srcu i umu svakoga. Ovo je za Bosnu i Hercegovinu uistinu vrijeme gradnje mira. Da bi se uspjelo u tako zahtjevnome pothvatu morate se oslanjati na one najbolje snage koje imate i na suradnju svih stanovnika Bosne i Hercegovine, svjesni da su svi ljudi braća, jer su svi djeca jednoga jedinog Boga.

Koliko li sam puta prošlih godina smatrao potrebnim zajamčiti vam: "Niste napušteni. S vama smo. Bit ćemo s vama sve više!" Cijela je Crkva uz vas u teškome hodu gradnje nove civilizacije, civilizacije ljubavi. A sada vam, prije samoga polaska, želim poručiti: U duhu ostajem s vama. Ostajem u duhu s vašim obiteljima i s vašim zajednicama.

3. Još jedanput zahvaljujem svima na svemu što su učinili da se osigura miran tijek mojega hodočašća. Posebno zahvaljujem vlastima Bosne i Hercegovine i sarajevskoga kantona, odnosno županije, kao i međunarodnim vlastima za svu njihovu suradnju koju su pružili. S riječima zahvalnosti obraćam se također i Vama, Gospodine Kardinale, i svoj mojoj Braći u biskupstvu, te kleru, Bogu posvećenim osobama i svim vjernicima svjetovnjacima, kao i svima koji su mi na razne načine željeli očitovati svoje poštovanje, uvažavanje i ljubav.

Neka svemogući Bog, bogat milosrđem, sve zaštiti i blagoslovi.