Održana redovita jesenska rekolekcija svećenika četiriju dekanata Banjolučke biskupije

U župi sv. Antuna Padovanskog u Prnjavoru u srijedu 19. studenog 2025. održana je redovita rekolekcija banjolučkih svećenika koji djeluju u pastoralu u četiri dekanata: Banjolučki, Bihaćki, Bos. Gradiški i Prnjavorski predvođeni dekanima vlč. Žarkom Vladislavom Ošapom, vlč. Markom Vidovićem i vlč. Marijanom Stojanovićem – Mišom.

Okupljenih 18 svećenika prvo je pozdravio dekan Ošap, na poseban način svećenike iz ordinarijata mons. dr. Karla Višatickog, generalnog vikara, preč. mr. Peru Ivana Grgića, kancelara, mons. dr. Miljenka Aničića, ravnatelja Caritasa, mons. dr. Antu Orlovca, svećenika u miru te domaćina ovoga susreta vlč. Mišu i predavača vlč. mr. Zlatka Matića, župnika župe bl. Ivana Merza u Budžaku, vojnog kapelan te biskupijskog postulatora za beatifikacije i kanononizacije kauza. Za ovu koronu, u Jubilejskoj godini nade, tema je od biskupa ordinarija mons. mr. Željka Majića bila zadana: „Nada u vremenu promjena – svećenik nositelj nade“.

Na početku je predavač podsjetio kako Crkva uvijek treba odgovarati na znakove vremena, i u ovom vremenu, koje je obilježeno nedostatkom nade, potrebno je da se svećenik poistovjeti s evanđeljem nade, tom Radosnom vijesti Isusovom te tako postane njegovim vjernim glasnikom i svjedokom.

Svećenikovo svjedočenje nade vlč. Zlatko je ponajprije približio u kontekstu ekleziološkog zajedništva, naglašavajući kako je upravo zajedništvo životni prostor nade. Ono je važna poveznica između ministerijalnog svećeništva i kršćanske nade. Svećenik je, naime, zaređen da bude na službu zajednici. On je, dakle, po pozivu i poslanju čovjek zajedništva, osoba koja u jedinstvu s Kristom gradi bliske i prijateljske odnose među ljudima, u službi jedinstvene Isusove želje iskazane u velikosvećeničkoj molitvi: „da svi budu jedno kao što si ti Oče, u meni i ja u tebi” (Iv 17, 21). Kršćanska nada je također bitno određena dimenzijom zajedništva. To je nada odnosa. Ona nastaje, raste i razvija se isključivo u odnosima, u odnosu prema Bogu i u odnosima prema drugim ljudima. Kvaliteta nade u uzročnoj je i posljedičnoj vezi s kvalitetom čovjekovih odnosa s Bogom i s bližnjima. Kako svećenički život, tako i nada kao životni odnos ljubavi i vjernosti svoj izvor ima u otajstvu trojstvene Božje ljubavi. U njoj i od nje živi, u njoj nalazi svoj smisao i konačni eshatološki cilj. Svećeništvo i kršćanska nada samo u Isusu Kristu nalaze svoje životno središte i svoj eshatološki obzor.

Na kraju, ističući upravo eshatološku dimenziju eklezijalnog zajedništva, predavač je zaključio kako za svećenika nadati se znači u prvom redu nikad ne posustati, u milosnom zajedništvu s Kristom graditi u Crkvi i u svijetu, s vjernicima i sa svim ljudima dobre volje, zajedništvo ljubavi, radosti i mira; unositi u sve oblike i strukture pastoralnog života i rada onu otvorenost, toplinu i iskrenost odnosa koja postoji u zajedništvu trojedinoga Boga i sve to hraniti ustrajnom molitvom punom pouzdanja i žive nade u pobjedu dobra nad zlim, mira nad nemirom, ljubavi nad mržnjom.

Nakon predavanja nazočni su bili u mogućnosti postavljati pitanja kao i iznijeti svoja osobna iskustva. Poslije kratke pauze i mogućnosti za sabranost i sv. ispovijed uslijedila je sv. Misa koju je predvodio preč. mr. Marko Vidović, župnik Prijedora i Bihaćki dekan. Na svakoj rekolekciji misne nakane su za pokojne biskupe, svećenike redovnike, redovnice i vjernike te za duhovna zvanja Banjolučke biskupije. Dekan Ošap je posebno molio za pokojnog Jozu Tučića, oca bihaćkog župnika fra Ivana, koji je toga dana pokopan u rodnom selu Jaklić, župa Rama-Šćit.

Preč. Vidović, tumačeći dnevna čitanja, potaknuo je na razmišljanje o vjernosti. Progovorio je o dvije vrste vjernost: vjerničkoj i teološkoj. Vjernička govori o osobnom odnosu prema Bogu. To uključuje: osobni odnos prema Bogu kroz molitvu i sakramente, te odgovornost prema Crkvi (prihvaćanje crkvenog zajedništva), dosljednost u svakodnevnim obvezama i moralna dosljednost (misliti i djelovati u skladu s crkvenim naukom). Teološka vjernost naglašava dubinu razumijevanja i ispravnost u tumačenju vjerskih istina. Završavajući homiliju preč. Marko je naglasio da teološka vjernost bez vjerničke je suha i odvojena od života, a vjernička bez teološke može postati površna, sentimentalna i sklona krivim tumačenjima. Samo ujedinjene tvore zrelu vjeru.

Poslije sv. mise svećenici su nastavili s druženjem u dvorani župne kuće i na ručku kojega je sa svojim suradnicima pripremio domaćin vlč. Mišo.

(kta/v.ž.o.)