NEĆAKINJA MUČENICE BERNADETE BANJA DOLAZE IZ AMERIKE U SARAJEVO NA ČIN BEATIFIKACIJE

Gospođa Judita Hopping, nećakinja časne sestre Bernadete (Terezija) Banja iz družbe Kćeri Božje ljubavi, jedne od pet sestara Drinskih mučenica, planira doći na čin proglašenja blaženim koje će biti upriličen 24. rujna u Sarajevu. S njom će doći i njezin muž David i još šestoro iz njezine obitelji. S. M. Bernadeta (Terezija) Banja rođena je 17. lipnja 1912. u Velikom Grđevacu nedaleko od Bjelovara u Hrvatskoj od mađarskih doseljenika oca Josipa i majke Terezije, rođ. Kovač, a oboje roditelja bili su franjevački trećoreci. Podnijela je mučeničku smrt u 29. godini života u Goraždu u prosincu 1941. godine zajedno sa svojim susestrama.

Odgovarajući na pitanja s. Slavice Buljan, gospođa Judita pojasnila je da je s. Bernadeta imala četiri sestre: Mariju Banja Doktor (1895-1982), Jula Banja Jandrić (1900-1981), Anu Banja Pintar (r. 1901-1987), i Rosaliju Banja Tomaić, (1914-1994) te trojicu braće: Mirka (1893-1964), Vendela (1902-1986) i Miška (1910-1995). Juditina baka Ana otišla je u Ameriku 1925. godine i udala se za Luku Pintara, a živjeli su u Milwaukeeju. Rodila su im se dvojica sinova: Luka (Louie) i Đuro (George), Judithin otac koji se oženio djevojkom slovensko-hrvatskog podrijetla Shirley Muhich.

G. Judita se sjeća da je njezina baka Ana strašno patila kada je čula za smrt svoje sestre Terezije Banja koja je uzela redovničko ime Marija Bernadeta. „Sjećam se da je u vrijeme moga odrastanja baka često plakala i svaki dan molila za svoju sestru Tereziju. Iako su mi često pričali što se dogodilo sa s. Bernadetom, ipak nisam mogla točno shvatiti gdje, kako i zašto je teta Bernadeta ubijena ni gdje je pokopana“, kazala je g. Judita pojasnivši da je poslije smrti bake Ane, u vrijeme ratnih stradanja u Hrvatskoj, započela poslijediplomski studij na temu ratne traume. „Zbog onoga što se dogodilo u mojoj obitelji, osjećala sam potrebu studirati upravo na tu temu pa sam 1997. otišla u Dubrovnik na jednu konferenciju te potom u Dubrovniku proboravila dvije godine. Dok sam s mladima radila na istraživanju za doktorat iz sociologije, nastojala sam otkriti i što više informacija o svojoj tetki s. Bernadeti, a prije svega pronaći njezin grob te sudjelovati na Misi za nju i za svoju pokojnu baku“, ispričala je g. Judita.

Govoreći o svom traženju, gospođa Judita se prisjetila svog pohoda samostanu sestara Kćeri Božje ljubavi na Lapadu u Dubrovniku 1998. godine gdje je upoznala s. Vitomiru koja joj je pokazala knjigu o Drinskim mučenicama pod nazivom „Zavjet krvlju potpisan“ i sve joj pojasnila. Gospođa Judita se sjeća da je na zidu bila i slika Drinskih mučenica. „Čudno je to da sam, prigodom ulaska u samostan, vrlo malo znala, dok mi je prigodom izlaska iz njega sve bilo jasno: moja tetka s. Bernadeta nema groba osim rijeke Drine. Moje srce bilo je slomljeno, a u isto vrijeme osjećala sam se neočekivano radosno.
Nisam mogla vjerovati da tetka može biti proglašena blaženom i da ono, što je nama u dalekoj Americi uvijek bilo tamno, može postati svjetlo“, ispričala je g. Judita koja je i sama i sa svojim mužem više puta posjetila samostan na Lapadu te se kasnije upoznala i posjetila s. Slavicu Buljan u Zagrebu.

„Kad sam shvatila da će teta Bernadeta stvarno biti proglašena blaženom, najprije sam plakala pa potom napisala e-mail sestri, bratu, roditeljima.... Odmah su se roditelji složili da, i u ime pokojne bake, moramo doći u Sarajevo na čin proglašenja blaženim Drinskih mučenica jer su naša najtamnija pamćenja sada ispunjena svjetlom“, kazala je g. Judita koja je odlučila pisati o Drinskim mučenicama prikupljajući informacija od sestara Kćeri Božje ljubavi u Americi i u Europi. (kta)

foto