Nadbiskup Kutleša predvodio misno slavlje svetkovine Svih svetih na Mirogoju

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u subotu 1. studenoga misno slavlje svetkovine Svih svetih ispred crkve Krista Kralja na zagrebačkom groblju Mirogoj, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Koncelebrirali su apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj, rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju preč. Vlado Mikšić, upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi vlč. Andrija Miličević i nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić.

Na početku misnoga slavlja pozdrav je uputio rektor preč. Vlado Mikšić: "Sveci su ljudi u kojima je vidljiva Božja blizina i snaga milosti. Sveci su naši zagovornici, primjeri, poticaji i povezanost s Božjim kraljevstvom. Sveci su ljudi kroz čije je živote Bog na poseban način djelovao." Podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. kazavši da je za svetost "potrebno Krista slušati, slušati Evanđelje i svetu Crkvu i truditi se biti čim Kristu sličniji i prihvaćati sve poteškoće i sve križeve koji nas vode prema onim prekrasnim riječima koje bih želio da svatko od nas čuje: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni, uđi u radost gospodara svoga.'"

Dobrodošlicu je zaželio nunciju Lingui i nadbiskupu Kutleši rekavši: "Molim vas da započnete svetu misu i našim molitvama povežete Crkvu, zajednicu vjernika koji su već u raju; zajednicu vjernika koji se pripremaju kroz čistilište da gledaju ljepotu lica Njegova, i ovu našu borbenu Crkvu, koja se bori protiv napasti grijeha, da se svi okupimo u domu Očevu."

"Stojimo večeras u tišini Mirogoja, na ovome brijegu sjećanja, ali i brijegu nade. U njegovu se podnožju prostire grad u svojoj užurbanoj svakodnevici", kazao je na početku homilije nadbiskup Kutleša i nastavio: "Ovdje, pak, na počivalištu naših pokojnika, slušamo svoje srce i razmišljamo o vječnosti. Sveci nam poručuju: vječnost je realnost kojoj svi težimo. Za svjetlo te iste vječnosti danas molimo spominjući se svojih pokojnika. Ovdje je svaka staza molitva, svaki spomenik ispovijest, a svaki cvijet i svaka svijeća znak ljubavi koja ne prestaje."

"Oko nas tisuće svijeća treperi molitvama koje se uzdižu prema nebu. Svaka kap voska svjedoči prolaznost, ali svaki plamen priziva vječnost. Svaka svijeća nosi jedno ime, jedno lice, jednu priču utkanu u naš život. Koliko li je samo u tim svjetlima neizrečenih riječi, propuštenih zagrljaja, praštanja koja nismo imali priliku izreći! Naša prisutnost ovdje svjedoči o ljubavi koja ne umire, a svjetlo vjere u srcu poručuje kako smrt nema posljednju riječ nad čovjekom", istaknuo je Nadbiskup.

Govoreći o groblju kao školi tišine, nadbiskup Kutleša rekao je kako "ovdje govor ustupa mjesto šutnji u kojoj zastaju svi naši planovi, utihnu natjecanja, padaju maske. U njoj lakše čujemo glas savjesti, šapat duše i tihi glas Boga. Ta tišina nije prazna, ona odzvanja vječnošću. Svaki grob, bez obzira na veličinu, podsjeća nas na važnu istinu: život na zemlji je prolazan, ali duša je vječna. Grobovi su samo vjesnici „svete ljudske ozbiljnosti“ (S. Poglajen). Ovdje svatko od nas može čuti tihu, ali snažnu riječ: „Sjeti se da si prah, ali i da je tvoj prah predviđen za uskrsnuće.” Na grobu se ne zaustavlja život, nego se otvara njegovo novo poglavlje, ono koje više ne poznaje suze, bolest ni prolaznost. U tom svjetlu i sama smrt postaje učiteljica. Uči nas poniznosti jer pokazuje granicu našega bića, uči nas mudrosti jer nas vraća bitnome, uči nas vjeri jer nas poziva da pogled usmjerimo iznad zemlje."

Nadbiskup je podsjetio da "za nas kršćane, koji svoju smrt sjedinjujemo s Kristovom smrću, „smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vječni život“ (KKC 1020). Zato ne dolazimo ovamo kako bismo oplakivali mrtve, nego kako bismo molili za žive u Bogu. Tko je u Bogu, taj ne umire; on samo mijenja stan. Ovo groblje gledano očima vjere nije kraj puta, ono je predvorje Neba. Ovi grobovi nisu tamnice nego postaje na kojima ostavljamo prolazno, a primamo vječno."

Nadbiskup Kutleša istaknuo je riječi sv. Pavla iz Prve poslanice Korinćanima 'Ljubav nikad ne prestaje' (1Kor 13,8) i kazao kako se u tome krije tajna kršćanske nade. "Sve drugo u životu ima svoj početak i kraj, ali ljubav, ona koja dolazi od Boga, ne poznaje kraja. Kad sve drugo uvene, ljubav ostaje kao zlatna nit koja povezuje zemlju s nebom. U ljubavi smo i za ljubav stvoreni."

"Draga braćo i sestre, svaka svijeća koju ste užegli nad grobom, svaka vaša molitva, makar i neizgovorena, svaki vaš pogled usmjeren prema nebu, čin je ljubavi i poziv na slavljenje Boga. Oni koje volimo nisu otišli u zaborav, nego su prešli u Božju blizinu, tamo gdje ljubav ne prestaje, gdje nema rastanka ni boli. Neka ovaj blagdan Svih svetih bude milosni trenutak pomirenja srca; jer tko prašta, već sada kuša svjetlo uskrsnuća. Pozvani smo srcem oprostiti onima koji su nas povrijedili, pomiriti se u obiteljima i u našim zajednicama, baš kao što Krist oprašta nama. Svaki grob podsjeća na neponovljivost života, ali i na važnost izmirenja jer istinska kršćanska nada raste upravo iz opraštanja. Prisjetimo se i zaboravljenih pokojnika, onih za koje nema tko moliti, darujmo im svoje molitve i djela milosrđa prikažimo i za njih, svjesni da Bog svakoga poznaje po imenu i po ljubavi ga pamti", pozvao je okupljene zagrebački nadbiskup.

Ističući kako je u središtu svetkovine Svih svetih križ iz kojega prosijava slava Kristova uskrsnuća, Nadbiskup je kazao kako "u svjetlu križa sve poprima novo značenje. Bez Krista križ bi bio samo drvo poniženja i patnje, ali po Kristu on postaje drvo života. Krist nije došao objasniti zašto se umire. Prihvaćajući smrt u povjerenju, predanju i ljubavi, pokazao nam je kako se umire. On nije došao tumačiti misterij smrti, nego ga razoriti iznutra. Njegova smrt nije bila poraz, nego pobjeda; nije bila kraj, nego početak. Na Kalvariji smrt je samu sebe ranila jer se dotaknula Života."

Dodao je kako smrt "kraj zemaljskoga života, ali u isto vrijeme i trenutak istine i posebnoga suda koji čovjekov život ispituje iz odnosa prema Kristu i u njegovu svjetlu prima posljednju procjenu (usp. KKC 1021-1022). To je trenutak kada svaka maska pada, a ostaje samo ono što pripada ljubavi."

"Ne bojmo se smrti", poručio je nadbiskup Kutleša, "Bojmo se života bez ljubavi i praštanja. Bojmo se grijeha koji vreba dušu i otvara prostor zlu. Na Kalvariji je ljubav odnijela pobjedu, a u Kristu je svaka naša bol pronašla smisao, a svaka suza svoju svrhu."

Na kraju homilije Nadbiskup je rekao: "Dok večernje svjetiljke obasjavaju Mirogoj, a plamenovi svijeća trepere poput zvijezda koje su sišle na zemlju, neka nam u srcu odzvanja ova istina: Kristu, Kralju vjekova, sve živi! U njemu su živi naši dragi pokojni. U njemu je živa naša nada. U njemu i mi nosimo sjeme vječnosti. Zato, kad gledamo grobove, ne gledajmo u ponor zemlje, nego u prostranstva neba. Jer „Isus Krist, jučer i danas isti je - i uvijeke“ (Heb 13,8). „Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!“ (Otk 1,6)."

Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija do središnjeg križa, gdje je nadbiskup Kutleša predmolio molitvu odrješenja za sve pokojne koji počivaju na groblju Mirogoj, a zatim je prisutnim vjernicima udijelio završni blagoslov.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod vodstvom mo. Dražena Kurilovčana, uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

(kta)