Mostar: Proslavljena 45. godišnjica djelovanja Mješovitoga katedralnog zbora „Marija“

Povodom blagdana sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, u četvrtak, 20. studenoga, večernjom svetom misom, u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, Mješoviti katedralni zbor „Marija“ proslavio je svoj 45. rođendan. Sveto misno slavlje predvodio je katedralni župnik don Josip Galić, a suslavio je katedralni vikar don Gabrijel Pavlović.

Župnik don Josip je u uvodu citirao nekoliko misli pape Benedikta XVI. o liturgijskoj glazbi iz njegova govora upućena članovima talijanske Udruge „Sveta Cecilija“: „Liturgijska glazba pomaže očitovanju vjere i pridonosi novoj evangelizaciji.“ Govoreći o važnosti svete glazbe, Papa je spomenuo iskustvo sv. Augustina koji je plakao slušajući liturgijsko pjevanje psalama, te Paula Claudela, glasovitoga pjesnika i dramaturga, koji se u pariškoj katedrali Notre-Dame obratio slušajući pjevanje hvalospjeva „Veliča duša moja Gospodina“.

„Premda se vjera rađa iz slušanja Riječi Božje, sveta glazba i naročito pjevanje mogu uveličati izražajnost psalama i biblijskih hvalospjeva“, ustvrdio je Benedikt XVI. „Iskustvo sv. Augustina pomaže shvatiti to što je II. vatikanski sabor odredio u Konstituciji o svetoj liturgiji, 'da sveto pjevanje združeno s riječima, tvori potrebit i sastavni dio svečane liturgije'. To je 'potrebit i sastavni dio liturgije' ne radi estetskih razloga, nego zato što pridonosi rastu i očitovanju vjere, dakle Božjoj slavi i posvećenju vjernika, a to i jest svrha svete glazbe“, ustvrdio je Sveti Otac.

Govoreći o iskustvu obraćenja Paula Claudela, Papa je rekao „kako je pjevanje Magnifikata odstranilo svaku sumnju iz njegove duše, što je dokaz da sveto pjevanje pomaže aktivno sudjelovanje naroda Božjega u bogoslužju koje nije samo govor, nego i slušanje te prihvaćanje osjećajima i umom Riječi Božje, a to vrijedi i za svetu glazbu.“

Župnik je na koncu čestitao pjevačima ovu visoku obljetnicu i zahvalio im za nesebičan trud koji su uložili svih ovih godina kako bi liturgija bila svečanija. Osobito je zahvalio zborovođi maestru don Draganu Filipoviću koji je kroz većinu ovih 45 godina uvježbavao i vodio ovaj Zbor, kao i pok. zborovođi don Niki Luburiću, za kojega je, uz ostale pokojne svećenike koji su djelovali u mostarskoj katedrali, služena sveta misa.

O povijesti zbora:

Nakon dugih godina čekanja i borbe s komunističkim vlastima, konačno je osvanuo dan da se svečano blagoslovi mostarska stolnica – katedrala posvećena Mariji Majci Crkve, a to se dogodilo 14. rujna 1980. godine, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa.

Na posveti mostarske katedrale svirala je sestra milosrdnica M. Gracija Akmadžić, a pjevalo je nekoliko župnih zborova okupljenih za tu prigodu. S. Gracija bila je prva orguljašica i voditeljica ovoga Zbora u novoj mostarskoj katedrali. U početku je dolazilo tek nešto malo vjernika na svetu misu u katedralu. S vremenom se broj vjernika povećao pa su se počeli javljati i prvi pjevači. Prva osoba koja se javila u Zbor bio je gosp. Branko Haubrih. Već do Cvjetnice iduće godine Zbor je brojio dvadesetak članova. Prvi ozbiljniji nastup bio je upravo na Cvjetnicu 1981. godine.

Nakon liturgije biskup Pavao Žanić bio je oduševljen te je pozvao sve članove Zbora na prigodni domjenak gdje je zabilježena prva službena fotografija Zbora s biskupom. Zahvaljujući ovomu uspjehu, počeli su pristizati i novi članovi, tako da je Zbor dobio obrise pravoga zbora jer je već u svakome glasu imao nekoliko dobrih pjevača.

Budući da je Zbor rastao, s. Gracija ga nije mogla sama voditi pa je biskup Žanić krajem iste godine za dirigenta imenovao don Niku Luburića koji je nastavio okupljati članove Zbora. Zbor je tada dobio ime „Marija“ koje i danas nosi.

O nastupima ovoga Zbora u hercegovačkim župama treba reći da vjerojatno nema župe u kojoj nije pjevao na liturgijskim slavljima: za patrone, krizme, neke važne obljetnice ili svečanosti. Sudjelovalo je u sprovodnim obredima i za dva pokojna biskupa: Marka Perića, 1983. godine i Petra Čulu, 1985. godine.

Prvo važnije gostovanje bilo je u Zaljevu hrvatskih svetaca, odnosno u Perastu i Kotoru, 1984. godine. Godina 1985. bila je i Godina crkvene glazbe pa je Zbor tom prigodom nastupio u Zagrebu na Kaptolu. Dan nakon ovoga nastupa, u Župi Sesvete animirali su liturgijsko slavlje i održali koncert, a „Večernji list“ objavio je veliki članak o njihovu nastupu s naslovom „Raspjevana Hercegovina“.

Nakon deset godina djelovanja s. Gracija odlazi na službu u Kaštel Novi, a don Niko u Zagreb, na Institut za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“. Treba spomenuti da je ovaj Zbor ostvarivao i zapažene nastupe o Božiću i Uskrsu i u Narodnome pozorištu Mostar.

Nakon don Nike i s. Gracije za novoga zborovođu imenovan je don Želiko Majić, a za orguljaša don Ivo Šutalo. Novi zborovođe su unijeli i neke novitete u rad sa Zborom koji nažalost, zbog povijesnih okolnosti nisu mogli zaživjeti kako je bilo zamišljeno. S demokratskim promjenama u društvu dolazilo je novo razdoblje i u životu članova Zbora, kao i u životu same Crkve u Hrvata. Na nove promjene u društvu nisi mogli ostati imuni ni članovi Zbora. Mnogi su članovi pomogli u stvaranju nove, slobodne države, kroz politički ili vojni angažman. Zbor je funkcionirao kako je mogao, probe su se održavale – unatoč svemu, ipak se pjevalo. Najvažniji nastup u ovome razdoblju svakako je ređenje biskupa Ratka Perića, 14. rujna 1992. godine, u Neumu. Početkom rata poginula su dva člana Zbora, kao pripadnici HVO-a, Tihomir Mišić i Željko Drežnjak. Nakon ovoga nije bilo sustavnoga rada sa Zborom, nego su pojedinci dolazili na svete mise i pjevali.

Sredinom 1993. godine za kapelana u mostarsku katedralu dolazi don Dragan Filipović i počinje ponovo okupljati Zbor, odnosno ono što je od njega ostalo. Zbor je ponovno formirao i započeo s probama iako je katedrala bila dobrano oštećena, kao i nekadašnja vježbaonica. Pjevači su bez obzira na lošije uvjete pokazali volju i upornost te je Zbor ponovno počeo djelovati kao i prije
rata. Don Dragan je u početku sam svirao i dirigirao i vježbao s pjevačima. Kasnije dolazi s. Ernestina Zovko, potom don Ivan Perić te kasnije i s. Matea Krešić.

Osim prijeratnih članova u Zbor se javilo i mnogo novih pjevača. Uskoro su počeli izvoditi koncerte za razne prigode, kako u Mostaru, tako i izvan njega. Nemoguće je nabrojiti sve nastupe koje je ovaj Zbor ostvario, ali svakako treba spomenuti nekoliko važnijih. Prvi je nastup bio u Sarajevu, 12. i 13. travanja 1997. godine, za pastoralnoga pohoda pape Ivana Pavla II. Sljedeći značajniji nastup bio je u Splitu, također za pastoralnoga pohoda pape Ivana Pavla II., 4. listopada 1998. godine. U Jubilarnoj 2000. godini Zbor snima i svoj prvi nosač zvuka, odnosno svoj prvi CD hrvatskih božićnih pjesama koji je i danas jedan od najslušanijih božićnih u Hrvata.

Zbor je također praizveo glazbeno djelo „Drugo Uskrsnuće“, 11. lipnja 2001. godine, autora don Dragana Filipovića, a u povodu obljetnice oslobodilačke Vojne operacije „Lipanjske zore“. Ovo je djelo Zbor izveo u suradnji sa Zborom „Sveti Stjepan“ iz Opuzena. Sljedeći veliki projekt urađen je u svibnju 2002. godine kada je snimljen CD pod nazivom „Ljiljane bijeli“ s pjesmama posvećenima Blaženoj Djevici Mariji. U 2003. godini papa Ivan Pavao II. dolazi u pastoralni pohod u Banju Luku kako bi proglasio Ivana Merza novim blaženikom Katoličke crkve. Zbor pjeva tijekom svete mise s još nekoliko zborova iz BiH kojima dirigira don Dragan Filipović. Tako je taj zbor brojio oko 950 pjevača.

Sljedeća 2004. godina donosi i novi veliki projekt, a to je CD s korizmenim pjesmama. Posljednji nosač zvuka snimljen je u veljači i ožujku 2006. godine pod naslovom „Uskrsnu Isus doista“. Na ovome CD-u osim Zbora „Marija“ sudjelovali su i Zbor „Sveti Stjepan“ iz Opuzena te Zbor Krista Kralja iz Čitluka. Osim ovih nosača zvuka, Zbor već 26 godina zaredom održava božićne koncerte koji su više puta prikazani na lokalnim, ali i državnim TV postajama. Osim Zbora na tim koncertima sudjelovali su i mnogi eminentni operni i estradni pjevači, a dirigirali su maestro Nikica Kalogjera, maestro Stipica Kalogjera i maestro don Dragan Filipović. Zbor je održao i više uskrsnih koncerata, a iz njega su proizišli i Srednjoškolski zbor „Gaudeamus“ koji djeluje i danas, velikim dijelom i Akademski zbor „Pro musica“ koji iza sebe ima 185 velikih i zahtjevnih glazbenih projekata i nastupa. Pri Zboru je djelovala i Muška klapa „Ero“, a iz njega je potpuno proizišla i djeluje još uvijek i kao klapa i kao dio Zbora Ženska klapa „Narenta“.

Zboru „Marija“ i njegovu zborovođi don Draganu želimo Božji blagoslov u daljnjim nastupima, osobito liturgijskim, kao i obogaćenje novim članovima.

(kta)