Misa zadušnica i pogreb s. Karoline Miljak

Dugogodišnja zauzeta djelatnica u radu s romskom manjinom, nacionalna ravnateljica i voditeljica Ureda za pastoral Roma HBK i članica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove s. Karolina Miljak pokopana je u četvrtak, 13. siječnja na zagrebačkom Mirogoju


Zagreb,  Pet, 14. Siječanj 2022.

Foto: M. Bišćan / Hrvoje Josip Bišćan

Foto: M. Bišćan / Hrvoje Josip Bišćan

Dugogodišnja zauzeta djelatnica u radu s romskom manjinom, nacionalna ravnateljica i voditeljica Ureda za pastoral Roma Hrvatske biskupske konferencije i članica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove s. Karolina Miljak pokopana je u četvrtak, 13. siječnja 2022. na zagrebačkom Mirogoju.

Sprovodne obrede predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u zajedništvu s predsjednikom Odbora HBK za pastoral Roma varaždinskim biskupom Božom Radošem, generalnim tajnikom HBK doc. dr. Krunoslavom Novakom, pročelnicima ureda HBK, delegatom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića mons. Zlatkom Korenom, misionarima Krvi Kristove predvođenima provincijalom o. Ilijom Grgićem, župnikom Župe sv. Josipa Damirom Ocvirkom i drugim svećenicima.

Sažalnicu kardinala Bozanića pročitao je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatko Koren. „Redovnicu Karolinu poznajem još od studijskih dana u Rimu, a 1987. godine sudjelovao sam u raspravama ondašnje Biskupske konferencije, kada se odlučivalo da se s. Karolini povjeri pastoral Roma u našim dijecezama. To je poslanje označilo njezin redovnički život i njezina nastojanja. Mijenjale su se forme institucija i naslovi službe, a s. Karolina je do kraja života ostala povezana s Romima, za njih je živjela i njima služila. Danas smijemo s pravom zahvaliti dobrom Bogu za dar njezina života i djela, za karizmu kojom je bila obdarena, za tolike pastoralne inicijative koje je pokrenula ili se – u već zadane – svojom zauzetošću uključila: u radu s raznim skupinama vjernika, u evangelizaciji onih kojima je naviještala Krista, Spasitelja i Otkupitelja, i svjedočila kršćansku ljubav“, napisao je u sažalnici kardinal Bozanić, uputivši molitvu Gospodinu da obilno nagradi nesebično darivanje s. Karoline te da joj otvori vrta svoga Kraljevstva u nebeskom zajedništvu s utemeljiteljicom Klanjateljica Krvi Kristove sv. Marijom De Mattias.

Tajnica regionalne uprave Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb s. Damjana Kovačević pročitala je životopis s. Karoline i uime redovničke zajednice oprostila se od nje. „U predvečerje svetkovine Krštenja Gospodinova 8. siječnja u bolnici Merkur u Zagrebu preminula je s. Karolina u 72. godini života i 52. redovničkog života. Dvadesetak dana borila se s komplikacijama nastalim nakon zaraze koronavirusom, ali unatoč nastojanju liječnika da joj pomognu nije se uspjela othrvati. Cijela naša družba, njezina rodbina, brojni prijatelji i suradnici molili su s nadom da će nadići ovu nevolju jer se ona nikada nije lako predavala, ali Božji plan je očito bio drugačiji. On ju je našao spremnom i pozvao k sebi“, rekla je o posljednjim danima ovozemaljskog života s. Karoline s. Damjana Kovačević.

Uime Romske odgojne zajednice od s. Karoline oprostio se prof. dr. Neven Hrvatić. Spominjući da je tijekom godina sa s. Karolinom išao u brojna romska naselja, dr. sc. Hrvatić istaknuo je da je ona pronosila Božju riječ, molila je s Romima, pomagala im i prilazila na isti način kao visokim, javnim i crkvenim velikodostojnicima, s poštovanjem, uvažavanjem i iskrenom brigom za njihovo danas i njihovo sutra.

Podsjećajući da je Romska odgojna zajednica jedan od najdugovječnijih projekata programa Odbora za pastoral Roma HBK i djeluje od 1994. godine, dr. sc. Hrvatić rekao je da je s. Karolina bila glavna pokretačka snaga da se ta Zajednica održi sve do danas. „Upravo zbog s. Karoline Romska odgojna zajednica nije ni projekt, ni program, to su ljudi, to su prijatelji. S. Karolina učinila je Romsku odgojnu zajednicu zajednicom i načinom života gdje smo se svi u istom trenutku mogli osjećati kao Romi, kao ljudi i prijatelji. „Biti zajedno“ bilo je njezino geslo. I dijelila je s. Karolina, baš kao članica obitelji, rođenja i krštenja naše djece, prve korake i pričesti, svete potvrde, radosti, ali i žalosti i tuge kad nas je dolazila utješiti i moliti s nama“, kazao je dr. sc. Hrvatić.

Istaknuo je da je s. Karolina povezala naše Rome i sa svijetom, s Rimom, Vatikanom i papom sv. Ivanom Pavlom II., posebno kada su naši Romi bili na beatifikaciji prvog romskog blaženika Ceferina Giméneza Malla 1997. godine te s papom Franjom na Međunarodnom susretu Roma u Rimu 2015. godine.

Nadbiskup Hranić istaknuo je kako je Krist pozvao s. Karolinu k sebi na završetku božićnoga vremena, na dan kada se slavilo njegovo krštenje na Jordanu. Ono što je On po naravi, što je bilo objavljeno na njegovu krštenju – kada se čuo Očev glas s neba: Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina – postajemo i mi po milosti krštenja, postajemo posvojeni sinovi i kćeri nebeskoga Oca, bivamo pritjelovljeni Kristu, udovi njegova otajstvenoga tijela, lišeni istočnoga grijeha i čitavo naše biće postaje kliktaj nebeskome Ocu: Abba Oče! Dokumenti Crkve o posvećenom životu kažu da su osobe posvećena života „najsvjesniji, najzdraviji i najkvalitetniji dio Crkve” jer vrlo ozbiljno shvaćaju, prihvaćaju i nastoje živjeti milost krsnoga sjedinjenja s Isusom Kristom i čitav svoj život učiniti ugodnim prinosom Bogu Ocu, istaknuo je nadbiskup.

Po redovničkim zavjetima slobode od sebe a za Krista i njegovu Crkvu, po zavjetima poslušnosti svojim redovničkim poglavarima, po zavjetu djevičanstva, kako bi svjesno i slobodno živjele samo za Krista i pripadale samo njemu, te po zavjetu osobnoga siromaštva, kako bi sva njihova radost i svo bogatstvo bio Isus Krist, Bogu posvećene osobe, a s. Karolina bila je jedna od takvih, „poziv su i izazov čitavoj Crkvi, svima nama, da svjesno živimo svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu i da svoje milosne darove koje nam je dao Bog, i same sebe stavljamo u službu Crkve” koja je preuzela Kristovo djelo i njegovo poslanje te Radosnu vijest o Očevoj ljubavi i njegovoj dobroti donesemo i ponudimo svakome čovjeku: Ti si sin moj, ti si kći moja – u tebi mi sva milina! Da ta riječ dopre do svakoga.

Redovničke poglavarice su tu karizmu navjestiteljice, katehistice i vjeroučiteljice, prepoznale kod s. Karoline i poslale je u Rim na studij teologije i duhovnosti kako bi se što bolje pripravila na tu službu u Crkvi. Svi smo ju poznavali kao vrlo otvorenu, komunikativnu, spontanu osobu kojoj su poteškoće i barijere bile izazov a ne zapreka. Poznavali smo je kao nekonvencionalnu redovnicu kojoj je redovničko odijelo nije bilo zapreka nego joj je davalo snagu i krila za nadilaženje svake barijere.

S. Karolina imala je „vatreno krštenje” u susretu s Romima, u naselju na teritoriju župe Kutina, u kojoj je dobila prvu službu kao vjeroučiteljica, što je obilježilo čitav njen redovnički život, istaknuo je nadbiskup Hranić. Romi su shvatili da je došla izraziti im poštovanje, prihvaćanje i ljubav. Osmijeh i vedre oči bili su snažniji od svake riječi, redovničko odijelo Romi su shvatili kao poruku crkvene osobe koja ih ne odbacuje nego prihvaća. Otad je sve češće bila s njima. Pripravljala je put Gospodinu do Roma, a Rome na izvor krsnoga vrela i drugih sakramenata. I nadasve liječila njihove komplekse manje vrijednosti koje smo im mi, gadže, nametnuli i namećemo, istaknuo je nadbiskup.

Dugo je s. Karolina bila jedina i sama u pastoralu Roma. Prvi koji je prepoznao i podržao njezin rad bio je mons. Vladimir Stanković, koji je posredovao kod njezinih poglavarica da s. Karolina obilazi romska naselja, osigurao auto i gorivo te dogovorio da ona misionari i među neromima te utemeljuje i prati laičke zajednice Krvi Kristove. Godine 1987., usvojen je njezin prijedlog za osnivanje odbora pri biskupskoj konferenciji za pastoral Roma. Svakoga je suradnika doživljivala kao čisti Božji dar. Kroz gotovo 40 godina rada s Romima i 35 godina animiranja rada Odbora HBK za pastoral Roma i sama je poprimila, kako bi rekao papa Franjo, „miris ovaca” te smo ju od milja zvali „Ciganica”. Romi su ju doživljavali i s ponosom voljeli kao svoju, istaknuo je između ostaloga nadbiskup Hranić.

Dodao je kako je s. Karolina dobro shvatila Božju pedagogiju, te zaželio da „našu dragu s. Karolinu” opranu u vodi krštenja, Gospodin pridruži onima koji su svoje haljine ubijelili u njegovoj, Jaganjčevoj, krvi i učini zagovornicom naših dragih Roma i pastoralnoga rada s njima.

Na pogrebu su se okupile brojne Klanjateljice Krvi Kristove, predstavnici romske zajednice, prijatelji i rodbina.

Nakon pogreba na Mirogoju, misu zadušnicu za s. Karolinu u župnoj crkvi Sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš, predsjednik Odbora HBK za pastoral Roma i predsjednik Odbora HBK za migrante.

Uz biskupa Radoša koncelebrirali su generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK mons. Ivica Pažin, župnik Župe sv. Josipa na Trešnjevci Damir Ocvirk, te još nekoliko svećenika, među kojima je bio i vlč. Odilon Singbo, docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

U životu svake pojedine osobe vidi se ono što je Bog na nju zapisao

U propovijedi biskup Radoš posebno je istaknuo ljudske vrline sestre Karoline, koja je u pastoralu s Romima, počevši o njima duhovno skrbiti u Kutini nakon dolaska iz Rima sa studija, pronašla svoju misiju na tlu domaće Crkve. Često je isticala da bi se o tome mogli pisati romani, kao i o otkrivanju njezina poziva.

„U životu svake pojedine osobe vidi se ono što je Bog na nju zapisao, što je to Bog zapisao da bude program njezina života i ona na neki način bude živo evanđelje, da ga utjelovi u svome životu, u svome radu“, kazao je na početku propovijedi biskup Radoš, pojasnivši da je upravo iz toga razloga izabrao Evanđelje po Mateju, jer“ želimo čuti odjek onoga dramatičnoga razgovora koji se vodi između Gospodina, Kralja i onih koji dolaze k njemu“.

Spomenuvši se pokojne s. Karoline, nagovijestio je njezin najdramatičniji, konačni, razgovor s Gospodinom, a koji ćemo svi mi ljudi voditi s Kraljem koji nas čeka.

„Želimo sada prisloniti svoje uho i čuti onu koja sada stoji na vratima, na vratima Kraljevstva, kuca i razgovara s Gospodinom. Razgovara s njim, želi biti bliže njega, želi ući, zato je na vratima, pozvana je da dođe“, govori biskup, dodavši da se i „svi mi uvijek isto pitamo kad nam netko blizak odlazi, što je sada s njim, kakav razgovor vodi s Gospodinom, kako ga gospodin gleda?“

Gospodin zna sve o sestri Karolini, kao i o nama svima

Mons. Radoš ističe kako smo mi vjernici danas došli ovdje preporučiti Gospodinu sestru Karolinu, kazati za nju koju lijepu riječ, zajedno s njom pokucati Gospodinu, pojačati njezin glas, dati za nju „argumente“ pred Gospodinom.

„Gospodin zna sve o sestri Karolini, kao i o nama svima, ali On želi to čuti iz naših usta. On zna da sestra koju smo ispratili nije kroz život išla uzdignute glave, nego je imala izoštren pogled prema onima koji su usput, koji se nalaze na marginama, prema onima koji su najmanji, u kojima se Gospodin nastanio i u kojima želi da ga mi prepoznamo“, rekao je biskup Radoš misleći na romsku zajednicu koja je uvijek na marginama bilo kojeg društva.

„Sestra Karolina je na sam Božić izišla je iz svoje kuće, i krenula na svoje zadnje putovanje. Je li znala da ide potražiti onoga koji se rodio za nas, da bude Bog s nama? Ma sigurno je u sebi osjećala da je to ono putovanje u kojem ide potražiti onoga tko se rodio negdje na pašnjaku, kod ljudi koji nemaju ništa, u štalici, među onima koji su najmanji. Tamo na tim betlehemskim poljanama je njegova adresa, i na svim poljanama gdje ljudi koji su marginama traže mjesto pod suncem. Čuvaju svoja stada i idu dalje. Sestra je čuvala, pod navodnicima, pjesmu anđela da dođe, da mu se pokloni, da donese i ona svoj poklon, pošla je zajedno s njima. Sestra nije bila samo od onih koji govore: Gospodine, Gospodine… nego je djelima pokazivala ono što je“, istaknuo je mons. Radoš, dodavši da je sestra Karolina bila ona koja je Gospodinu donosila samu sebe, bila je ona koja je Gospodina prepoznala.

Biskup Radoš je, još jednom, dodatno istaknuo njezinu predanost u pastoralu za Rome.
„Sestra se posebno posvetila jednoj skupini, skupini Roma. I kroz te naočale trebalo je vidjeti, zapisati nanovo ovo Isusovo evanđelje. Da, znala je da su ljudi gladni, da su gladni Krista. Gladni su bili ljudskoga dostojanstva, ljubavi. Imala je uvijek punu košaru dobara kojima je hranila one u kojima je prepoznala Krista, koji su bili, u navodnicima, negdje na pašnjacima….“

Tražimo da nas Gospodin napoji živom vodom i da ta voda poteče u nama i po nama

I zato je biskup pozvao da kažemo da smo žedni ljudskoga dostojanstva, željni da nam Bog vrati ljudsko dostojanstvo, napomenuvši da se skupina kojima se posebno posvetila, odnosno obitelj Isusova kojima se posebno posvetila, tražila da ih se napoji, da zahvate duboko u bunar, zdenac, Isusove ljubavi, da zahvate vodu života.

„Tražimo da nas Gospodin napoji živom vodom i da ta voda poteče u nama i po nama, da nas Gospodin učini svojima, povede nas kroz muku, kroz vodu, pa izvede iz vode i dadne nam život, vječni život, jer onaj koji pije s ovoga izvora, s ove vode, neće ožednjeti nikada.“

Pokojna sestra osjetila je njihovu žeđ za Bogom, za onim koji jedini daje vodu i odgovore.
„Bio sam stranac i primili ste me, primila si me. Gospodin zna da su stranci oni koji su najnesigurniji, da kada dolaze ne dolaze svojima, nego imamo često pogrebe na kojima se pravi distancu. Njezin pogreb nije pravio distancu. U njenom društvu osjećali su se kao kod kuće, pa tako ih je i zvala, tako ih je osjećala, da su to ukućani Božji, pa onda i njezini ukućani.

Biskup je napomenuo da nijedan čovjek nije bez bolesti, nijedna društvena skupina nije bez bolesti, tek su možda neke bolesti tipične za određenu skupinu. Ali dodao je da bolest nije bila ona koja odvaja, već ona koja privlači.

S. Karolina imala je Kristov lijek u svojim rukama

„Gospodin nam u ruke daje lijek za druge i mi ga nosimo dalje. Sestru Karolinu bolesti nisu odbijale, niti udaljavale od drugih, naprotiv privlačile su je bolesni, jer su trebali lijeka, a imala je Kristov lijek u svojim rukama“, zaključio je biskup Radoš.

Na kraju mise, sažalnicu predsjednika Hrvatske biskupske konferencije i zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića za sestru Karolinu Miljak pročitao je generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak. (kta/ika)

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH pod predsjedanjem biskupa Komarice

Sarajevo,  Ned, 23. Sij. 2022.

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH pod predsjedanjem biskupa Komarice

Vijeće za liturgiju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice, održalo je u Sarajevu, u subotu 22. siječnja 2022. svoju redovitu sjednicu.

Papa: Riječ Božja nas mijenja, krutost nas skriva

Vatikan,  Ned, 23. Sij. 2022.

Papa: Riječ Božja nas mijenja, krutost nas skriva

Na treću nedjelju kroz liturgijsku godinu, posvećenu produbljivanju Svetoga pisma, Papa je u vatikanskoj bazilici slavio misu pozivajući vjernike da otkriju pravo Božje lice koje nije nikada udaljeno i ravnodušno, nego uvijek čovjeku blisko.

Papa pozvao na molitvu za mir u Ukrajini

Vatikan,  Ned, 23. Sij. 2022.

Papa pozvao na molitvu za mir u Ukrajini

Papa Franjo pozvao je u nedjelju, 23. siječnja sve vjernike da se u srijedu 26. siječnja pridruže molitvi za mir u Ukrajini.

Prvo katoličko sveučilište u SAD-u osnovano je 23. siječnja 1789. godine.

Sjedinjene Američke Države,  Ned, 23. Sij. 2022.

Prvo katoličko sveučilište u SAD-u osnovano je 23. siječnja 1789. godine.

Sveučilište je osnovao američki katolički nadbiskup John Carroll. Sveučilište Georgetown danas je jedna od najuglednijih obrazovnih i znanstvenih institucija u SAD-u.